Udruga Zagreb Pride opisala je u priopćenju kako je tek Visoki upravni sud natjerao državne institucije da lezbijskome paru hrvatskih državljanki izdaju banalnu potvrdu o životnom partnerstvu. Prenosimo priopćenje Zagreb Pridea:

“Dvije supruge porijeklom iz Hrvatske, koje već godinama žive u inozemstvu, ishodile su nedavno, nakon gotovo dvije godine natezanja po sudovima, izvadak iz Registra životnog partnerstva za njihov istospolni brak sklopljen u drugoj europskoj državi.

Presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske pravomoćno je potvrđeno da su u Hrvatskoj bile diskriminirane jer im zagrebački matični ured nije htio izdati izvadak da su u životnom partnerstvu, već im je tu činjenicu upisao tek u obliku zabilješke u rodne listove.

Naime, nakon što su se vjenčale u drugoj europskoj državi odlučile su imati „uredne papire” i u zemlji svoga porijekla, u Hrvatskoj, čije su državljanke. Kada im je uskraćen izvadak iz registra životnih partnerica, preko stalne pravne službe Zagreb Pridea i našeg partnerskog odvjetničkog ureda Bandalo & Labavić pokrenule su upravni postupak kako bi ishodovale izvadak za koji smo smatrali i smatrale da na njega imaju pravo. Tomu je tako naprosto jer je Zakonom o životnom partnerstvu iz 2014. jasno propisano da životni partneri_ice „imaju jednaka postupovna prava i status u svim sudskim i upravnim postupcima kao i bračni drugovi” (čl. 37, st. 4). Tražile su ispravu koja bi im da su sklopile heteroseksualni brak automatizmom bila izdana, obični vjenčani list.

Put do tog „papira” išao je preko upravnog suda koji im je već u prvom stupnju dao za pravo i još k tome dodao da je matični ured, odbivši im izdati izvadak, povrijedio čitav niz propisa pa tako i Zakon o suzbijanju diskriminacije, Ustav RH, Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, Ugovor o Europskoj Uniji i Povelju EU o temeljnim pravima. A u prvom redu nije poštivan Zakon o životnom partnerstvu koji u sebi ima ugrađeno načelo „jamstva zabrane nepovoljnijeg postupanja” prema životnim partnerima_icama u odnosu na bračne.

Sud je jasno rekao da je istospolni brak sklopljen u inozemstvu u Hrvatskoj izjednačen sa životnim partnerstvom pa da stoga nema nikakvog razloga da one ne budu upisane u Registar životnog partnerstva, kao što bi inozemni heteroseksualni brak bio upisan u maticu vjenčanih, a ne kao zabilješka u rodnom listu.

No, na takvu odluku žalilo se Ministarstvo uprave koje im je odbilo zahtjev za upis u Registar životnog partnerstva, formalistički se pozivajući na Naputak o vođenju tog registra, dakle na propis najniže razine, zanemarujući Zakon o životnom partnerstvu, zatim onaj o Suzbijanju diskriminacije i Ustav. Visoki upravni sud nije prihvatio ni tu žalbu, navodeći da je „odbijanjem zahtjeva za upis sklopljenog istospolnog braka u inozemstvu u registar životnog partnerstva u RH došlo do diskriminacije na osnovi spolne orijentacije”. Sud je ukazao da bi heteroseksualni brak bio odmah upisan u hrvatsku maticu vjenčanih pa da se stoga, kao ekvivalent, onaj istospolni ima upisati u Registar životnog partnerstva.

Raduje nas što su na koncu dokazale da su od prvog dana bile u pravu te je njihov istospolni brak sklopljen u drugoj državi upisan u hrvatski registar životnog partnerstva. U praksi, matični uredi sada na temelju ove naše zajedničke sudske pobjede, upisuju životna partnerstva ili istospolne brakove sklopljene u inozemstvu u hrvatski registar životnog partnerstva.

I ovaj slučaj, kao i lanjska odluka Ustavnog suda kojom je istospolnim obiteljima omogućeno udomljavanje djece, jasno govori koliko je ustavno ograničenje iz 2013. zastarjelo i besmisleno. Do promjene Ustava kojom će se u svim pravima i obvezama izjednačiti sve obitelji bespotrebno ćemo se iscrpljivati po uredima i sudovima, da bismo na koncu svaki puta pokazali i pokazale da je ustavna odredba o zabrani istospolnog braka naprosto protuprirodna.

Za sada očekujemo od Ministarstva pravosuđa i uprave da žurno izmijeni sporni dio Naputka o vođenju registra životnog partnerstva, u onom dijelu koji je proglašen diskriminatornim na Visokom upravnom sudu.

Pozivamo i ohrabrujemo sve LGBTIQ osobe da nam prijavljuju slučajeve diskriminacije, nasilja i govora mržnje. Nedavno smo i zato započele i započeli s provedbom velikog dvogodišnjeg projekta „Dosta je brutalne stvarnosti” kojemu je glavni cilj suzbijanje i borba protiv nasilja i diskriminacije nad LGBTIQ osobama u Hrvatskoj. Projekt je podržan sredstvima Fonda za aktivno građanstvo u Hrvatskoj u okviru EGP-a i Norveških financijskih mehanizama 2014. – 2021.”