Zagrepčani vrlo rijetko imaju priliku čuti specifičan zvuk restauriranog klavira Pleyel koji je pripadao hrvatskom skladatelju i pedagogu Svetislavu Stančiću. Koncerti na kojima ljubitelji klasične glazbe mogu uživati u djelima neprolaznih autora, a uz to i odsvirani na rijetkim glazbalima u vlasništvu zagrebačke obitelji Gašparović, opet u fokus javnosti stavljaju nebrigu države, ali i institucija Grada Zagreba, za vrijednu klavirsku kolekciju.

Na jednom od takvih koncerata, održanom u Hrvatskom državnom arhivu, Ruben Dalibaltayan, armenski pijanist koji niz godina živi i radi u Zagrebu, dobitnik deset međunarodnih pijanističkih nagrada, na Stančićevu Pleyelu odsvirao je Schumannovu Fantaziju u C-duru te Lisztovu Sonatu za klavir u h-molu.

“Klavir je vrlo kvalitetan i ima lijep ton. Ima određenu specifičnost i moć koju današnji klaviri nemaju”, rekao je Dalibaltayan. Iako se njegov raspon zvuka ne može mjeriti s onim modernih klavira, on ipak posjeduje posebnu osobnost i boju zvuka. Dalibaltayan kaže kako bi na njemu izbjegavao svirati glazbu kasnog 20. stoljeća i da na njemu dobro zvuče skladbe iz razdoblja impresionizma i ranije.

‘Moj otac i ja ne živimo od restauracije klavira, ali vjerujemo da postoji potreba da europska metropola poput Zagreba ima svoj pijanistički ciklus’, kaže Danijel Gašparović

Stančićev Pleyel je jedini klavir takve vrste u Hrvatskoj, unatoč tome što je Pleyel, uz Blüthner, Bösendorfer, Bechstein i Erard bio među najcjenjenijim i najpopularnijim klavirima u svijetu. Stančić je klavir nabavio 1924. godine i držao ga je u svom stanu. Na njemu je podučavao i svoje studente, a neki od najpoznatijih su bili Ivo Maček, Melita Lorković i Ranko Filjak. Radi se o reprezentativnom primjerku iz tog vremena. Tijekom godina preživio je brojna oštećenja, ali ga je pijanist i profesor klavira na Muzičkoj akademiji u Zagrebu Ljubomir Gašparović uspio restaurirati i u potpunosti obnoviti.

Ljubomir Gašparović već je s dvadeset godina započeo restauraciju klavira. Njegov sin Danijel Gašparović u taj obiteljski posao uključio se prije sedam godina. On vodi brigu o instrumentima iz njihove kolekcije, a restauracijom se i dalje bavi samo otac. Danijel radi ostale poslove. Danas njihova kolekcija ima preko 40 instrumenata iz različitih razdoblja, a većina instrumenata potječe iz zlatnog razdoblja klavira, prve polovice 19. stoljeća, kada je u Beču djelovalo preko 200 graditelja klavira. Tada su se klaviri gradili prema osobnim potrebama naručitelja i u dvoranama nije bilo unificiranog klavira za sve. Svaki klavir je bio unikat. Hrvatska ima i jedan klavir bečkog graditelja Antona Waltera koji je po vrijednosti na razini Stradivarijevih violina i koji se čuva u jednom dubrovačkom muzeju.

Stančićev klavir spada u najvrjednije instrumente njihove kolekcije. Pošto je Stančić začetnik pijanizma i ozbiljnog i profesionalnog bavljenja klavirskom pedagogijom u Hrvatskoj, taj instrument spada u hrvatsku kulturnu baštinu. Danijel Gašparović kaže:

“Uz klavir Svetislava Stančića, u našoj kolekciji postoji i cijeli niz instrumenata koji spadaju u hrvatsku kulturnu baštinu, poput klavira slikara Vladimira Becića, scenografa, slikara i redatelja Željka Senečića, orguljaša i skladatelja Anđelka Klobučara, slavnog instrument graditelja Streichera, ‘brata blizanca’ klavira kakav je posjedovao skladatelj Johannes Brahms, a koji je nekada bio u vlasništvu grofice Vranyczany, modela klavira tvornice Bechstein na kakvom je svirao Franz Liszt i mnogi drugi”.

Stančićev klavir star je 108 godina i smatra se, po načinu gradnje, suvremenim instrumentom. Ali u usporedbi s današnjim, modernim klavirima, njegov zvuk je pjevniji i ugodan uhu prilikom i tihog i glasnog sviranja. Zbog toga je pogodan za sviranje u intimnim prostorima i koncertnim dvoranama.

“Osnovna zadaća restauratora je zadržati izvorne podatke i materijale da bi to ostalo kao istina za budućnost”, kazao je Ljubomir Gašparović. Na Stančićevu Pleyelu nije došlo do velike promjene materijala. Naravno, sve originalne osobine zvuka je teško replicirati. Stare, originalne žice gube svoj elasticitet i originalni materijali propadaju, a novi ne mogu u potpunosti prenijeti originalni zvuk, ali se preko informacija i znanja o originalnom zvuku može pokušati što više približiti originalnom. Klaviri poput Pleyela se više ne proizvode. Zbog globalizacije i potrebe za univerzalnim zvukom većina današnjih klavira poprima slične karakteristike i služe za sviranje u velikim dvoranama. Zbog sve veće potražnje smanjila se kvaliteta proizvodnje i rijetko kad se grade klaviri prema osobnim potrebama umjetnika.

Osim vrijednog Stančićeva Pleyela u vlasništvu obitelji Gašparović, Hrvatska ima i klavir bečkog graditelja Antona Waltera koji je po vrijednosti na razini Stradivarijevih violina

Ovo je četvrta godina da se odvija ciklus koncerata na klaviru Svetislava Stančića. Jedini pijanistički ciklus koncerata u Hrvatskoj organizira umjetnička organizacija Cristoforium na čelu s Danijelom i Ljubomirom Gašparovićem. Na njemu su već nastupali svjetski poznati pijanisti, među kojima su Aljoša Jurinić, Nikolaj Demidenko, Andrej Korobejnikov, dok se ove godine očekuju nastupi Borisa Giltburga te Vadima Kolodenka i Andreja Gugnina. Giltburgov koncert održat će se prvog listopada, dok će Kolodenko i Gugnin zajedno održati koncert prvog prosinca i to na čak dva Pleyela, što će biti pijanistička senzacija. Svi koncerti održat će se u dvorani Hrvatskog državnog arhiva. U sklopu 4. sezone ciklusa na povijesnim klavirima Cristoforium, koji se održava u Muzeju za umjetnost i obrt, Gašparovići i ove sezone predstavljaju niz koncerata. U rujnu će nastupiti sopranistica Tanja Ruždjak, u listopadu će ugostiti fortepianisticu Lindu Nicholson iz Ujedinjenog Kraljevstva, u studenom belgijski fortepijanistički duo Jan Vermeulen i Veerle Peeters, dok će u prosincu nastupiti slavni nizozemski fortepijanist Ronald Brautigam. Na svakom koncertu predstavit će različite klavire iz svoje zbirke. Također, uz ta dva ciklusa organiziraju i ciklus koncerata u Staroj gradskoj vijećnici na Gornjem gradu, gdje svakog prvog ponedjeljka u mjesecu nastupaju mladi perspektivni glazbenici, a ulaz je besplatan. Treba istaknuti zajednički koncert koji organiziraju 2. lipnja ove godine u Hrvatskom glazbenom zavodu, jedan od najboljih hrvatskih umjetnika pijanista Aljoše Jurinića i gitarista Petrita Çekua, kojima je to ujedno i rođendanski koncert. Naime, ova dvojica vrhunskih umjetnika rođena su na isti dan, 2. lipnja.

Nažalost, budućnost kolekcije instrumenata obitelji Gašparović je upitna. Od Grada Zagreba još uvijek nisu dobili adekvatan prostor za skladištenje klavira, iako već godinama slušaju obećanja o tome. “Moj otac i ja imamo poslove od kojih živimo, ne živimo od restauracije klavira i organizacije koncerata, nego to radimo jer vjerujemo da postoji potreba da europska metropola poput Zagreba ima svoj pijanistički ciklus i da se može pohvaliti instrumentima koji su iznimno vrijedni i koji su kulturna baština naše zemlje”, rekao je Danijel Gašparović. Obitelj Gašparović već dulji niz godina želi, ili bolje rečeno pokušava, pokloniti klavirsku kolekciju Gradu Zagrebu i državi, ali je Zagreb za sada odbio ponudu, dok se odluka države još ne zna. Grad je prvotno ponudio kuću u kojoj su Gašparovići planirali napraviti razne kulturne i turističke manifestacije, koncerte i izložbe, ali kuća nije bila adekvatna za dugoročnu pohranu tako vrijednih klavira. Grad je tada odbio donaciju, a drugo rješenje do danas nije ponuđeno. Nekoliko međunarodnih muzeja i fondacija je zainteresirano za otkup kolekcije, ali Gašparovići je ne žele prodati u nadi da će ona ipak ostati u Hrvatskoj.