Knjiga “FILMoteka” Marka Njegića, predstavljena u četvrtak na Zagreb Film Festivalu, okuplja filmske kritike, eseje i fenomenološke tekstove koje je taj predstavnik mlađe generacije hrvatskih kritičara pisao u proteklih desetak godina za više medija.

Knjiga, koju Njegić naziva svojevrsnom ‘desetljetkom’ svog filmsko-kritičarskog rada, donosi tekstove nastale od  2004., počevši od kritike hrvatskog filma “Ta divna splitska noć“ do Oscarima nagrađene “Gravitacije“, a objavljivani su većinom u “Slobodnoj Dalmaciji“, časopisu “Hollywood“, “Hrvatskom filmskom ljetopisu“ i portalu popcorn.hr.

“Ideju da se ti tekstovi saberu, u djelo je pretvorio izdavač Veljko Krulčić, ne samo zato da bi se na papiru ovjekovječio dio mog opusa, već i da se iz, ovog ili onog kuta, kroz kritike aktualnih repertoarnih i festivalskih ostvarenja, trendovske eseje i fenomenološke temate, zabilježi jedna vrlo uzbudljiva era u svijetu filma, s povremenim pogledavanjima u prošlost kroz napise o Hitchcockovim filmovima i portrete klasika kinematografije”, rekao je Njegić u razgovoru za Hinu.

U usporedbi novijih i starijih tekstova Njegić kaže kako primjećuje da je blaži nego prije, iako, dodaje, prosječan kritičar poslovično s godinama postaje stroži, “valjda zbog umornih očiju zasićenih gledanjem ‘deja vu’ filmova, a možda je tome razlog što sam sit sipanja mržnje na sve strane,  takozvanog hejtanja, koje ni film nije pošteđen”, dodao je.

Premda se u hrvatskim kinima najviše prikazuje hollywoodska produkcija, što za kritičara može biti i nemotivirajuće, Njegić olakotnim smatra što su neki od tih filmova ipak poticajni, a redovito prati i ‘kinotečni’ repertoar, koji prikazuje  festivalske, nezavisne i art filmove. “Balansiram između dva suprotna pola i u tom balansu crpim filmsko-kritičarsku inspiraciju”, objasnio je.

• Njegić je zadovoljan aktualnim stanjem u domaćoj filmskoj kritici i drži da film više nego dobro kotira u hrvatskim medijima. “Srednja i starija garda kritičara ispisuje stranice dnevnih novina povezujući konce komercijale i nezavisnjaka, tu su i portali, stručni časopisi i radijske emisije, a generacijska priča danas najviše opstoji u ‘Filmonautu’ i na FAK-u s mlađom generacijom kritičara mahom odgojenih na novomilenijskom festivalskom filmu”, ustvrdio je.

I sam se kao kritičar formirao pod utjecajem filmskih festivala, onog u Motovunu i ZFF-a jer su oni ponudili, rekao je, “dobrodošlu alternativu za tekući repertoar i skrenuli pažnju na manje filmove koje treba otkriti i njihovu snagu podijeliti s publikom”.

Filmski kritičar Nenad Polimac, autor uvodnika knjige, ocijenio je Njegićev opis filma plastičnim, koji se “ne svodi na prepričavanje sadržaja, već se gotovo može osjetiti puls određenih scena”.

Najvećom vrlinom njegovih napisa smatra što su “konkretni i jezgroviti, a opet vrlo osobni, pa i poetični i uzbudljivi, a još je veći podvig što je ih je većinu ispisao na stranicama dnevnih listova, na kojima treba svladati bezbroj prepreka da bi se izrazilo na način koji je sve samo ne konvencionalan”.

Marko Njegić radi kao filmski kritičar i novinar dnevnog lista “Slobodna Dalmacija”, za koji prati filmske manifestacije i festivale,  piše osvrte, temate, eseje i intervjue s područja filma, a ima i stalne kritičarske kolumne. Surađivao je sa Split Film Festivalom i Festivalom mediteranskog filma, radio-emisijom “Odiseja u eteru”, Hrvatskim filmskim ljetopisom, a uređivao je i filmski mjesečnik Hollywood.  Član je Hrvatskog društva filmskih kritičara i FIPRESCI-ja.