Ulična umjetnost dio je identiteta grada Zagreba, čije su ulice već desetljećima otvorene radovima brojnih istaknutih graffiti umjetnika iz cijeloga svijeta, a kako bi vrijedne zagrebačke ulične galerije sačuvala za vječnost, umjetnica Anja Planinčić odlučila ih je sve okupiti u knjizi “Street/Art/Zagreb”, velikoj fotomonografiji zagrebačkih zidova na početku novoga milenija.

Knjiga, prva takve vrste, objavljena je u izdanju Centra kulture na Peščenici – KNAP, koji već dugi niz godina prati uličnu umjetnost grada Zagreba pa tako, po riječima autorice, akademske kiparice i aktualne VD ravnateljice KNAP-a, ta fotomonografija predstavlja logičan nastavak dugogodišnje uključenosti toga centra u urbanu kulturu Peščenice, ali i šire.

“Ulična umjetnost dio je identiteta grada Zagreba. Ocrtava njegovo urbano lice, lice suvremene europske metropole. Na zagrebačkim zidovima, pod mostovima, u pothodnicima i na mnogim drugim manje vidljivim mjestima nalaze se radovi koji zaslužuju biti zapamćeni, a mnogo puta su skriveni od očiju šire javnosti”, pojašnjava Planinčić.

Osim domaćih autora, na ulicama grada nalazi se i niz radova umjetnika iz cijeloga svijeta. Oslikani zidovi čine žive ulične galerije dostupne svima, galerije koje dinamikom nekih vanjskih okolnosti mijenjaju svoje postave.

KNAP već godinama svojim programima nastoji senzibilizirati javnost za tu vrstu umjetnosti, a zgrada Centra, kao dio programa “Volim Pešču” u sklopu kojega su nastali brojni murali na području Peščenice, postala je svojevrsna ulična galerija s radovima najzanimljivijih imena street arta.

Kako takav način uličnog stvaralaštva ima svoj vijek trajanja, rodila se ideja o fotomonografiji kao svojevrsnom albumu izabranih djela ulične umjetnosti grada Zagreba, kako bi se tiskanim izadnjem sačuvao od zaborava barem dio zidova koji su svojom estetikom to zaslužili, ističe autorica.

280 stranica street arta

Njezina priča o grafitima kreće s Peščenice, no nastoji zaokružiti i prezentirati cijelu zagrebačku scenu, pa tako prva fotomonografija zagrebačkih murala i grafita na 280 strana predstavlja više od 200 radova i 95 autora koji su u proteklih 15 godina ostavili trag na zagrebačkim ulicama.

“Scena je izuzetno bogata a mi smo nastojali iz toga obilja izdvojiti ono najvrjednije, pa su tako u monografiji zastupljeni umjetnici kao što su, od domaćih, Lonac, Lunar, Chez, Gene – koji je jedan od pionira scene, Bare iz kolektiva Pimp My Pump i, naravno, Oko, dok od stranih tu su The Art of Chase, Isaac Cordal, Azram iz Slovenije, Artes iz Srbije, te francuski potpisnik Kita na platou Gradec, Etien”, kazala je Planinčić.

Knjiga nastoji na jednak način pokazati grafiti scenu u svom klasičnom obliku kao i uličnu umjetnost autora raznih profila koji su kao medij odabrali zid i ulicu.

“Knjiga se ne bavi stilovima crtanja, niti strujama unutar same scene, već prikazuje zidove koji su svojom estetikom zaslužili biti zabilježeni, sačuvani od zaborava jer svaki od ovih radova nastalih na ulici ima svoj vijek trajanja”, istaknula je autorica.

U Zagrebu se nalazi najveća količina uličnih umjetnika u Hrvatskoj koji, kako saznajemo iz predgovora knjizi koji potpisuje Patricija Kiš, kad slikaju organizirano, najčešće to čine na zagrebačkom Rotoru, te u Autonomnom kulturnom centru Medika, gdje su i inače ateljei mnogih mladih umjetnika i njihovo mjesto okupljanja.

Među mjestima rezerviranima za street art su i napušteni prostori poput nekadašnje bolnice u Vlaškoj –  prostor organiziranog projekta Muzeja ulične umjetnosti. Za scenu je važan i festival underground D.I.Y. stripa i ulične umjetnosti Ohoho, kojeg organizira Attack!; još jedna važna tema street arta je i Branimirova ulica, dok se neki od aktera street art scene okupljaju i oko Boonike, izložbeno-prodajnog prostora u kojem se često promoviraju neka od najvažnijih imena scene, te dovode gosti s međunarodne scene.

U knjizi je naveden popis svih zastupljenih umjetnika te odakle dolaze, a uz svako je djelo naznačeno i mjesto gdje se ono nalazi.

Umjetnost u kojoj je pravilo da pravila nema, svojedobno i medijski marginalizirana, sve više prodire u medije i muzejske mainstream institucije, te je već i najvećim cinicima do sad postalo jasno kako je riječ o socijalnoj pojavi, a ne samo o pomodnom trendu, da je street art danas kulturni pokret, tvrdi Kiš.

Izravnim obraćanjem ljudima, zaobilazeći galerije i aukcijske kuće, ulični umjetnici predvodnici su demokratizacije u odnosu između umjetnosti i publike. Za uživanje u njihovim umjetninama nije nužno ući u galerijski prostor, ne treba vam novac, specifično znanje, prava odjeća ili auto za doživljaj, napominje.

Njihov je cilj ostaviti trag, uživati u stvaranju na ulici. No, rad kojeg su stvorili, koliko god bio dobar, možda će već sutra biti izbrisan, jer ulična umjetnost podliježe zakonima ulice i kao takva – nestaje.

Tim je veća vrijednost prve fotomonografije zagrebačkih zidova, svojevrsni album izabranih djela ulične umjetnosti grada Zagreba s početka milenija.