Čelnik Britanske neovisne stranke (UKIP) Nigel Farage objavio je u ponedjeljak da će odstupiti s mjesta čelnika stranke nakon što je ostvario životnu ambiciju da na referendumu o članstvu zemlje u Europskoj uniji pobijedi opcija za odlazak.

“Nikada nisam bio, i nikada nisam želio biti, karijerni političar. Moj cilj je u politici bio izvesti Britaniju iz Europske unije”, kazao je Farage.

“Stoga osjećam da je ispravno sada odstupiti s mjesta čelnika UKIP-a”, rekao je Farage.

“Tijekom kampanje rekao sam da želim svoju zemlju natrag. Danas kažem da želim svoj život natrag. Odmah”, rekao je Farage, dodavši da će nastaviti podupirati svoju stranku i pomagati pokretima za neovisnost u ostalim zemljama Europske unije.

On je također istaknuo kako sada treba zauzeti jaku pregovaračku poziciju u pregovorima o odnosima Britanije sa zemljama EU i rekao da će kao “jastreb” promatrati kako se Bruxelles ponaša u tom procesu.

Farage i dalje tvrdi da novi britanski premijer mora biti netko tko je podupirao odlazak iz Unije, ali je odbio reći podržava li Andreu Leadsom, Michaela Govea ili Liama Foxa. Vodeća kandidatkinja Theresa May podržala je ostanak.

Farage (52) jedan je od suosnivača UKIP-a 1993. Izlazak iz EU-a bila je njegova politička misija, ali se na tom putu šest puta natjecao na općim izborima i nijednom nije uspio ući u britanski parlament. Njegovu antieuropsku politiku, često i ksenofobnu, mnogi su birači smatrali i rasističkom.

Ali utješio se time što je od 1999. neprestano biran u Europski parlament.

Do Strasbourga, gdje je jednom ondašnjem predsjedniku Europskog vijeća poručio da “bez uvrede, ima karizmu stare krpe”, volio je putovati automobilom i putem posjećivati bojišta u Drugom svjetskom ratu.

Rođen 3. travnja u južnom Londonu, Farage je za život počeo zarađivati kao broker na londonskoj burzi. Kad mu je bilo dvadeset jedva je izbjegao amputaciju noge, teško ozlijeđene u prometnoj nesreći.

Par mjeseci poslije dijagnosticiran mu je rak testisa. Pobijedio je bolest, vjenčao s medicinskom sestom s kojom ima dva sina. Kasnije će u drugom braku, s Njemicom Kirsten Mehr, dobiti još dvije kćeri.

Treći je put glavu zamalo izgubio 2010. tijekom kampanje za opće izbore kada je zrakoplov dvosjed u kojem je bio prisilno sletio u polje. Izvukao se s par slomljenih rebara i probijenim plućnim krilom.

Sveprisutan, pomalo mesijanskog stava i drskog smisla za humor, popularnost je stekao u neposrednom kontaktu s biračima. Times ga je 2014. izabrao za “Britanca godine”, a on je godinu poslije poveo kampanju za izlazak zemlje za izlazak iz Unije. I uspio.