Nekada davno, kada su sela dobivala imena po svojim karakteristikama, jedno maleno zagorsko selo dobilo je ime po guskama. U tom se kraju na okolnim livadama znalo vidjeti i nekoliko tisuća gusaka koje su slobodno pasle pa je selo dobilo naziv – Gusakovec. Puno desetljeća kasnije, devedesetih godina prošlog stoljeća, preciznije 1992. godine, u tom je kraju izgrađen i prvi agroturistički objekt, Lojzekova hiža. Lojzekova hiža otvorena je istog mjeseca 1992. kada su isti pionirski pothvat u tada mladoj državi Hrvatskoj započeli i vlasnici Grešne Gorice i Masneca. Smještena u Zagorju između Marije Bistrice i Gornje Stubice, Lojzekova hiža dobila je ime po osnivaču Lojzeku Grdenu koji je nakon obilaska sličnih objekata širom Europe shvatio da nema nikakvog razloga da i on sa svojom suprugom ne započne agroturizam u Hrvatskoj. Lojzekovu hižu danas vodi njegov sin Darko sa svojom šarmantnom suprugom Lidijom Grden. U razgovoru za Gastro & Wine prisjetio se kako je to izgledalo na početku. „Bio sam tada još jako mlad, ali znam da je bilo jako teško. Nije bilo zakona koji bi to regulirao pa su sve trebali raditi prvi put. Nije bilo ni pravnika koji bi im pomogao oko otvaranja i usklađivanja sa zakonima kojih nije ni bilo. Nije se znalo ni tko smije i na koji način pokrenuti agroturizam u Hrvatskoj. Nije se čak znalo mora li to biti obrt, firma, paušal ili nešto treće. Nije bilo čak ni pravilnika. Na kraju su svrstali Lojzekovu hižu u d.o.o. i stavili ih u rubriku gostione sa smještajem. To je bilo besmisleno, ali smo se snalazili tih prvih deset godina. Tada su se pojavile i neke prve naznake u zakonskim okvirima da bi se to što smo mi radili moglo ozakoniti i propisati pravilnikom. Danas smo registrirani kao obrt.“

Darko Grden sa suprugom Lidijom vodi zagorsko imanje i restoran koji je još 1992. pokrenuo njegov otac Lojzek. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

Darko Grden je ponosan što su izdržali sve ove godine, unatoč brojnim preprekama i problemima i bez obzira na to što je ideja njegova tate bila da se servira domaće jelo i piće i spravlja hrana prema domaćim receptima. „Nismo na početku smjeli servirati domaću hranu. Morali smo poštovati tadašnji zakon i kupovati sve od trgovačkih lanaca, a svoju smo domaću hranu nudili samo prijateljima. Tih godina, na našem početku, to nije bilo regulirano“, ispričao je Grden koji danas nudi isključivo autohtonu domaću zagorsku kuhinju s mesom iz domaćeg uzgoja, njihovo domaće voće, povrće i mliječne proizvode. Kada je tatek Lojzek početkom devedesetih ulazio u avanturu zvanu agroturizam, nastojao je zadržati domaći zagorski štih koji je prisutan i danas u ambijentu koji se savršeno sljubio s ponudom hrane i pića. Onako kako se nekada kuhalo i objedovalo, tako se danas u vrlo sličnom ambijentu može doživjeti sav raskoš nekadašnje kuhinje, kušanja i uživanja u domaćim delicijama. Stoga se na meniju nađe domaća težačka juha, zagorska juha, teleći odrezak s restanim krumpirom, pečena patka ili purica s mlincima, friško ubrane gljive, salata od lokalnog povrća, domaće kobase, domaći sir i vrhnje, suhi sir itd. Doda li se tome fantastična priroda koja okružuje farmu, obližnja šuma i kuća napravljena u tipičnom zagorskom stilu, uređena kao domaća zagorska hiža, gušt je veći. Tko poželi može i prespavati u Lojzekovoj hiži, u sobama koje su uređene u domaćem, rustikalnom stilu.

Lojzekova hiža uređena je kao originalna, domaća zagorska drvena hiža, a nalazi se u selu Gusakovec, u predjelu Zagorja između Marije Bistrice i Gornje Stubice. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

Za razliku od početaka, kada je tata Lojzek bio pionir u hrvatskom gastro turizmu, danas im zakon velikim dijelom ide na ruku jer je uglavnom prilagođen njihovu poslu, iako je Grden naglasio da ima još uvijek jako puno nepoznanica vezanih uz postojeći zakon. Tako za svaki proizvod koji se stavi na stol mora biti precizno regulirano tko je proizvođač, kakva je proizvodna linija, koja je serija proizvoda u pitanju, što je takvom seoskom gospodarstvu kakvo je gospodarstvo obitelji Grden problem. Tako neko vrijeme, kada su počinjali, njihovi domaće sir i vrhnje nisu smjeli biti domaći. „Danas bismo trebali imati 50 firmi da bismo mogli raditi sve po zakonu. Ako želite prodavati domaće mlijeko, morate biti registrirani za govedarstvo i proizvodnju stočne hrane, što su već dvije firme. Potom treba prijaviti i mljekarstvo, no nekako se snalazimo“, rekao je Grden i naglasio da je danas zakon ipak više naklonjen nego što je bio početkom devedesetih pa dio vlastite hrane mogu ponuditi svojim gostima, zbog čega su i postali poznati.

‘Sve ovo što danas dolazi je moderna kuhinja koja baš i nema veze s tradicionalnom i nije dosljedna. Mi kuhamo kao da kuhamo za svoju obitelj’

Tako Lojzekova hiža ima proizvodnju vina i rakije, uzgajaju purice koje najčešće dolaze na tanjur s mlincima, tu su i proizvodi s njive, iz vrta i voćnjaka, a i mlijeko i mliječni proizvodi su domaći. Većinu hrane koju prodaju proizvedu na vlastitom gospodarstvu. Imaju osam zaposlenih, a nerijetko pozivaju i sezonske radnike, no i tu se pojavio problem. Gotovo im je nemoguće pronaći radnu snagu unatoč plaći od 6000 kuna za 40-satni radni tjedan pa najveći dio posla pada na leđa obitelji Grden koji se ovim poslom, po riječima Darka Grdena, bave 24 sata dnevno. Osim konobara i pomoćne radne snage, teško im je pronaći i kuhare. „Kuhari? Nemoguće ih je pronaći. Sada već neko vrijeme kuha moja žena. Svi ti kuhari traže jako visoke dnevnice, a ne znaju kuhati ni raditi svoj posao. Oni kuhari koji se smatraju vrhunskim kuharima su si jako važni, ali u kuhinji ne znaju ni kupiti potrebnu robu, niti je pripremiti, niti razdužiti. Dva jajca znam i ja speći. Treba znati napraviti onaj dio prije i poslije posla, a takve još nismo našli“, ispričao je Grden te dodao: „Sve ovo što danas dolazi je moderna kuhinja koja baš i nema veze s tradicionalnom kuhinjom. I posluživanje je drugačije. Vrednuju se neke stvari koje nisu dosljedne. Mi kuhamo kao da kuhamo za svoju obitelj.“

Domaća težačka juha, zagorska juha, jedan je od specijaliteta zbog kojih su o Lojzekovoj hiži pisali i britanski The Guardian, ali i francuski gastronomski vodič Gault&Millau. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

Boje se kako će nastaviti posao unatoč činjenici što im je sin završio treći razred ugostiteljske škole za kuhare i planira nastaviti voditi Lojzekovu hižu, iako ne znaju s kakvom vizijom. Istaknuo je da je ugostiteljski posao danas jedan od najriskantnijih u Hrvatskoj. „Baviti se ugostiteljstvom je jako teško. Postoje floskule da ugostiteljima novac dolazi sa svih strana. To je trenutno jedna od najtežih grana. Prvo nas je dotukla pandemija koronavirusa, od države smo dobili samo za pokriti dio troškova za naše radnike, a mi kao poslodavci i obrtnici nismo dobili ni kune. Dobili smo kredite koje sada vraćamo. Država nam nije pomogla. S kreditom smo uspjeli samo pokrpati rupu koja je nastala zbog pandemije, ali sad vraćamo taj kredit. Cijene energenata divljaju, plin i struja su poskupjeli i pitanje je kako dalje jer je i nabava robe poskupjela. Neke cijene su skočile i tri puta. Mi ugostitelji smijemo kupiti samo jedan karton od 15 litara ulja, ali što nam to znači ako jedna friteza prima 16 litara. To nema smisla. Žao mi je da je hrvatsko ugostiteljstvo spalo na niske grane i svjedočimo svakodnevnom zatvaranju lokala u Hrvatskoj. Ako ostanemo samo žena i ja, mi ćemo si svoju plaću nekako zaslužiti. Ako se netko od nas dvoje razboli, ne znam kako ćemo dalje“, iskreno nam je ispričao Grden s kojim smo vodili razgovor dan nakon što je tuča poharala Gusakovec i okolna sela, nanijevši gotovo sto postotnu štetu na usjevima.

Darko Grden ističe da Lojzekova hiža ima vlastitu proizvodnju vina i rakije te da su iz ponude izbacili široku vinsku kartu jer svaki gost koji im dolazi želi probati njihovo domaće vino. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

Iako lokalni zagorski ugostitelji najčešće zarađuje na svadbama, krstitkama, krizmama i pričestima, u Lojzekovoj hiži to rade vrlo rijetko ili po posebnom zahtjevu, najčešće za poznate i prijatelje. Najveći broj gostiju, oko 90 posto, dolazi iz Zagreba jer je Lojzekova hiža udaljena malo više od pola sata vožnje. Deset posto gostiju su stranci koji najčešće dolaze na preporuku zbog odlične domaće hrane i pića. Stoga smo pitali gazdu Grdena koliko su vinsku kartu prilagodili lokalnim zagorskim vinima koja su posljednjih desetak godina doživjela porast popularnosti zbog sve bolje kvalitete. I to ne samo u Hrvatskoj, već i širom svijeta. No odgovor je bio prilično neočekivan. „Jako sam zadovoljan što su zagorska vina došla do vrha hrvatske vinske karte. Zagorje je podignulo ljestvicu svojih vina i danas je gotovo teško pronaći loše zagorsko vino. Imali smo svojevremeno kompletnu vinoteku sa 100 vrsta vina iz regije, sjeverozapadne Hrvatske, većinom iz Zagorja. No od svih tih vina koje smo imali u ponudi, nismo prodali niti jednu bocu. Svaki gost koji dolazi k vama doma želi probati vaše, domaće vino i vaše namirnice. Sva ta vina se mogu nabaviti u nekim drugim mjestima i u trgovačkim lancima, ali kada netko dolazi k nama, želi probati našu proizvodnju. Stoga smo odlučili izbaciti vinsku kartu i od tada razvijamo vlastitu proizvodnju.“ Tako nude rajnski rizling i dvije vrste graševine, a od crnih vina sauvignon i cabernet. I to ne u buteljama, već isključivo u bačvama pa i vino na stol stiže u vinskim bokalima. Onak’ kak’ se to oduvijek i serviralo. Prošle godine su za svoja vina dobili zlatnu medalju na lokalnom zagorskom natjecanju. Ove godine srebrnu ili kao što bi gazda Garden rekao: „Po ocjenama mala razlika, ali dokaz da radimo dobra i kvalitetna vina.“

Stoga ne čudi da je o Lojzekovoj hiži pisao i britanski The Guardian, a francuski gastronomski vodič Gault&Millau uvrstio ih je posljednjih par godina u destinacije koje valja posjetiti jer nude izvornu domaću hranu i piće. No nagrade i prestiž nisu karta na koju igraju u Lojzekovoj hiži. „Meni je jako drago da su nas svjetski stručnjaci prepoznali, ali oni imaju drugačiji način pripreme i serviranja hrane. Nama taj dio pristupa hrani ne odgovara, ali nam je drago da su nas prepoznali. To nam odgovara. No nama nije u interesu da se natječemo ni s kim jer mi radimo na svoj način. Mi inzistiramo na domaćim namjernicima, na domaćoj hrani i promoviramo Zagorje kao regiju. Nismo po njihovu standardu i ne želimo im se prilagođavati, ali nam je drago da su nas prepoznali.“

Teleći odrezak s restanim krumpirom, pečena patka ili purica s mlincima, friško ubrane gljive, salata od lokalnog povrća, domaće kobase, domaći sir i vrhnje ili suhi sir najtraženija su jela. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

Darko Grden s ponosom je istaknuo da žele i dalje graditi temelje na domaćoj kuhinji, gostoprimstvu i domaćoj atmosferi. „Želimo promovirati Zagorje, naše gospodarstvo, naše ljude i našu zagorsku kulturu.“ Jedan od najvećih komplimenata koji su Darko Grden i njegova supruga čuli za svoj dugogodišnji rad došao je iz usta jedne djevojčice i to dok su ljetovali na Jadranu. Sjeli su u jednu konobu pored obitelj s djecom. Bez namjere da prisluškuju razgovor, nisu mogli a da ne čuju djevojčicu, oduševljenu ambijentom u kojem je obitelj odlučila objedovati, koja je iskreno uskliknula: „Pa ovdje je lijepo skoro kao u Lojzekovoj hiži“.

Vlasnik Lojzekove hiže kaže da očevo nasljeđe žele i dalje graditi na domaćoj kuhinji, gostoprimstvu i domaćoj atmosferi te da im je cilj promovirati Zagorje, njihovo gospodarstvo, ljude i zagorsku kulturu. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO