Objavljeno u Nacionalu br. 1066, 26. rujan 2018.

Kriminalci, turbo folk pjevačice, raznorazne starlete i izbacivači postali su svakodnevica srbijanskog televizijskog etera kojim vladaju reality programi pa ne čudi što je vlasnik TV Pinka uložio desetke milijuna eura u novi projekt nazvan ‘Zadruga 2’

Palača Milenija je četiri puta veća od Bijele kuće, a veoma je slična Capitol Hillu u Washingtonu. Postavio sam i kip srednjovjekovnog talijanskog bankara i mecene Cosima Medicija, visok šest metara, što je dvostruko više od njegove statue u Firenci. On je moja velika inspiracija i idol. Rođen je 1389. godine, kada smo na Kosovu izgubili srpskog cara Lazara. U Italiji je tada počela renesansa, a mi smo krenuli nizbrdo. Došlo je vrijeme za srpsku renesansu”, izjavio je vlasnik srpske Televizije Pink Željko Mitrović, najavljujući svoje “životno djelo” – hyper reality program “Zadruga 2” u koji je, kako se tvrdi, uložio više od 18 milijuna eura.

O USPJEŠNOSTI PRETHODNE “ZADRUGE”, završene u lipnju, govori status njene pobjednice Kristine Kije Kockar. Nakon što je u realityju zaradila, navodno, 120.000 eura, snimila je dvije pjesme i tvrdi se da pojavljivanje u nekom klubu, na promociji ili privatnoj zabavi naplaćuje 3000, a pjevanje 5000 eura. Međutim, nova sezona “Zadruge” nudi neusporedivo više i gledateljima i sudionicima. Pored 40 metara visoke neoklasicističke Milenije, “najljepše građevine u ovom dijelu Europe” koja je dobila naziv po Mitrovićevoj majci, a odlikuju je “neviđena ljepota i ogromna arhitektonska vrijednost”, za sudionike “Zadruge 2” je u Pinkovu studiju pored Beograda napravljen “morski zaljev”, dopremljeni su gliseri, gumeni čamci, vodeni skuteri, gondole, old timer automobili, kao i četiri odijela na mlazni pogon, opisana kao “najnoviji proizvod tehnoloških dostignuća”, s pet mlaznih motora i mogućnošću da “lete na visinama do četiri kilometra”.

ŠEST ŠLEPERA DOVEZLO JE “VIŠE OD 300 SKULPTURA, eksponata, vrijednih reprodukcija, ali i originala umjetničkih djela iz Italije, Francuske i drugih dijelova Europe i svijeta”. “Imamo slike Tiziana, Raffaella, El Greca, Goye, naravno i Leonarda, tako da je to impresivna kolekcija. Sve skulpture rađene su od istog kamena u kakvom je Michelangelo stvarao najznačajnija djela”, rekao je Mitrović. U Pinku navode da je “oko 200 slikara, kipara i klesara iz Italije, Francuske i Britanije radilo kako bi sagradili kneževinu i u bajkovitom Imaginariju, napravljenom kao kombinacija Venecije, Firence i Monaca, spojili tri epohe – početak XVI., XX. i XXI. stoljeće. Veliki broj umjetnika bio je angažiran i zaradili su dosta novca, tako da smo dali doprinos kulturnom životu u Srbiji. Napravili smo malu kneževinu, grad u kojem će živjeti naši natjecatelji, odnosno zadrugari, i mislim da će im biti ugodno provoditi vrijeme u takvom ambijentu”, rekao je Mitrović o programu koji će “zadiviti svjetsku TV scenu” i “ispisati njenu povijest”. “Lideri smo u regiji već 24 godine. Imamo odgovornost prema gledateljima, da im stečenim iskustvom i zrelošću ponudimo nešto novo”, izjavio je Mitrović obrazlažući motive ulaska u projekt kakav “nije viđen u svijetu”, zbog čega ga planira “registrirati kao intelektualno vlasništvo u Zavodu za patente”.

Mitrović zaista više od dva desetljeća dominira srpskom medijskom scenom. Pri ulasku u posao imao je ogromnu pomoć vlasti tadašnjeg srpskog lidera Slobodana Miloševića, a odužio se tako što je Pink, forsirajući turbo folk i silikonske pevaljke, postao simbol tog režima i moralne, političke i ekonomske propasti Srbije. Mitrović se učlanio u Jugoslovensku levicu (Jul), partiju Miloševićeve supruge Mirjane Marković, i postao član parlamenta. Kasnije je tvrdio da je u Jul ušao zato da bi ga vlasti ostavile na miru, a Pink normalno radio. Nakon Miloševićeva pada, 5. listopada 2000., nove vlasti oprostile su Mitroviću sve grijehe, a Pink je postao čvrsti nositelj politike reformske Srbije. Ali sve mogućnosti potpunog vezivanja za državu Mitrović je demonstrirao tek dolaskom na vlast sadašnjeg šefa srpske države Aleksandra Vučića, prije šest godina,.

BEZ OBZIRA NA TO KAKAV SE PROGRAM PRIKAZIVAO NA PINKU, bit će prekinut radi direktnog uključenja u neko od gotovo svakodnevnih Vučićevih obraćanja naciji. Vučić često sudjeluje u Pinkovim emisijama, kao i ministri i brojni “politički analitičari” bliski režimu. Pink je TV u čijem se programu lansiraju lažne tvrdnje o napadima, međunarodnim i lokalnim zavjerama i državnim udarima usmjerenim protiv Vučića i članova njegove obitelji. Na Pinku se prikazuje istinski srpski hyper reality, čiji glavni junak Vučić neprestano govori o nekakvom “razgraničenju” s Kosovom, srpskim izdajnicima iz opozicije, “osobnom crtanju autoputova i željezničkih koridora”, moćnoj srpskoj vojsci, nestanku Srba iz Knina, Sarajeva i Prištine, sebi kao neshvaćenom mirotvorcu, superiornosti u odnosu na jugoslavenskog predsjednika Josipa Broza Tita, autentičnim srpskim oklagijama i daskama za rezanje mesa u trgovinama Ikea, uvjerljivim izbornim pobjedama, američkim peračima prozora koji ginu na radnom mjestu svakih 10 sekundi, privrednom preporodu Srbije i liderskoj ulozi, ne samo u regiji…

Početak “Zadruge” 6. rujna poklopio se s Vučićevim završnim pripremama za odlazak na Kosovo, gdje će, kako je najavljivao, održati povijesni govor i iznijeti svoj plan za rješenje kosovskog problema. Vučić je otišao na Kosovo, ali nije ponudio nikakvo konkretno rješenje pa će se od svega što je rekao tijekom dvaju dana, najviše pamtiti ocjena da je Milošević bio veliki srpski lider, čije su namjere bile najbolje, ali rezultati mnogo lošiji. Za to vrijeme je Mitrović “Zadrugu 2”, govoreći o njena 52 sudionika, opisivao kao “sociološki eksperiment” čiji je cilj da dokazati da se “ljudi u različitim ambijentima različito ponašaju, bez obzira na svoju bit”.

“VEOMA SAM ZADOVOLJAN CASTINGOM. Imamo 52 igrača, jer nije moglo manje, upravo da bismo imali uzorak stvarne populacije, predstavnike svih ciljnih grupa. Trudili smo se imati iz svake socijalne kategorije nekog predstavnika, da vidimo kako će se zajedno snaći… U biti, imat ćemo pravu sliku onoga što predstavlja populacija ovog podneblja”, izjavio je Mitrović, uz konstataciju da je riječ o “najvećem projektu u povijesti svjetske televizije, uključujući Igre bez granica i sve Eurovizije”. Interesantno je kako Mitrović zamišlja “uzorak stvarne populacije”, odnosno “pravu sliku onoga što predstavlja populacija ovog podneblja”. Jer u odnosu na sudionike “Zadruge 2”, sisate pevaljke iz Mitrovićeve rane turbo folk faze izgledaju kao članice Upravnog odbora beogradskog Narodnog pozorišta ili Muzeja savremene umetnosti.

NA PINKU SE PRIKAZUJE istinski srpski hyper reality, čiji glavni junak Vučić neprestano govori o nekakvom ‘razgraničenju’ s Kosovom, srpskim izdajnicima iz opozicije, moćnoj srpskoj vojsci i nestanku Srba iz Knina

Između 52 natjecatelja su profesionalni sudionici prethodne “Zadruge” i realityja kao što su “Farma” i “Parovi”, sponzoruše, pjevači u pokušaju, malo poznati glazbenici, manekeni, fotomodeli, starlete (relativno nova srpska riječ, najčešće se koristi umjesto “djevojka lakog morala”), voditeljice – sestre blizanke, izbacivači, nogometaši…

TU JE I MILJANA KULIĆ, POZNATA PO TOME ŠTO JE PROGANJALA PJEVAČE iz emisije “Zvezde Granda”, zbog čega je dobila nadimak “Gonič”. Ona će u “Zadruzi” biti s dvomjesečnim sinom Željkom i majkom. Dio Mitrovićeve “prave slike onoga što predstavlja populacija ovog podneblja” čini i “kontroverzna pjevačica” iz Hrvatske Nataša Ivkošić, koja je, uz nadimak Nataša Moskva, predstavljena kao “bivša snajka Franje Tuđmana”. Već poslije nekoliko minuta trajanja “Zadruge” čule su se prve psovke, došlo je do svađe, tuče i prvog izbacivanja iz realityja. Za prvi seks pred kamerama trebalo je nešto više vremena.

A onda se dogodilo nešto neočekivano. Glas protiv Mitrovićeve tvrdnje da “Zadruga” predstavlja “doprinos kulturnom životu u Srbiji” stigao je upravo od najvećeg Pinkova saveznika i klijenta – Vlade Srbije. Ministar kulture Vladan Vukosavljević ocijenio je da se reality programi ne bi smjeli prikazivati u TV programima s nacionalnom frekvencijom. “To je državni resurs i apsurdno je tu emitirati programe koji duhovno i mentalno uništavaju jedan narod. Reality programi su sramota za medijsku scenu. Volio bih da Ministarstvo kulture dobije ingerencije da utječe na emitiranje reality programa, ali to nije slučaj”, rekao je Vukosavljević.

On je konstatirao da svaka TV s nacionalnom frekvencijom ima obavezu emitirati programe iz kulture, ali da to poštuje samo državna Radiotelevizija Srbije. I da bi se reality trebao emitirati na posebnim kanalima, koji se plaćaju. “Verbalni i tjelesni pornografski sadržaji, bez obzira na to kada se emitiraju, ne smiju imati mjesta u programu s nacionalnom TV. Nitko ne može opravdati emitiranje reality programa time što “narod to traži”, jer to nije točno. Ovo nije narod lakrdijaša i psovača. Nažalost, Ministarstvo kulture nije u prilici reagirati po pitanju reality programa”, izjavio je Vukosavljević.

On je najavio da će nastaviti pozivati Mitrovića i druge korisnike nacionalnih frekvencija da u programima “smanjuju količine prostakluka, verbalne i tjelesne pornografije i drugih skarednih oblika ponašanja”. Vukosavljevićeva reakcija bila je iznenađujuća, prije svega zbog odluke da se oglasi pune dvije godine nakon što je stupio na ministarsku funkciju. Tijekom tog perioda bio je zapažen samo njegov prijedlog da se, izmjenama zakona, ćirilica favorizira kao jedino dozvoljeno službeno pismo u Srbiji, dok se za upotrebu latinice u državnim organima, ustanovama i poduzećima predviđaju novčane kazne. Vukosavljević je ocijenio da je pismo živo onoliko koliko se koristi i naveo da se ćirilica sve manje upotrebljava u Srbiji i da je prisutna između 10 ili 20 posto u natpisima na ulicama, trgovinama ili deklaracijama. Tim stavom savršeno se uklopio u sastav Vlade Srbije, tako da je bio neočekivan njegov negativan stav prema životnom djelu Željka Mitrovića.

KOJI JE VUKOSAVLJEVIĆU VRLO BRZO DAO do znanja gdje mu je mjesto, tvrdnjom da mu “nikada nije bilo jasno zašto pojedini ministri preziru i omalovažavaju vlastiti narod”. Mitrović je obavijestio Vukosavljevića da je površna neznalica i nesolidan čovjek, ministar iz kamenog doba, da nije pretjerano pametan, da želi “natjerati građane da plaćaju svoj omiljeni program” i da to što je “dobio izljev opere u mozak ne znači da će njegova elitističko-hermetizirana politika bilo koga fascinirati”. “Razumijem da noću, a legenda kaže i danju, na poslu gledate neke druge plaćene i šifrirane filmove za odrasle, za koje ste mislili da se emitiraju kod nas”, poručio je Mitrović ministru kulture. To je bio samo početak Vukosavljevićevih muka. Jer njegova šefica, premijerka Ana Brnabić, izbjegla je pružanje podrške članu vlastite vlade kojeg je, navodno, osobno izabrala, već je stala na stranu Mitrovića, tvrdnjom da treba popularizirati kulturne i obrazovne programe, ali da se njen kabinet ne može baviti programom privatnih televizija. “Nisam dovoljno stručna da odgovorim na pitanje bi li reality programe trebalo dodatno oporezovati, jer nema dovoljno podataka i analiza ‘za i protiv’. Reality programi su stvar nadležnih regulatornih tijela, a ne vlade. Oni nisu specifičnost za Srbiju, već postoje u cijelom svijetu, gdje su jako popularni”, zaključila je Ana Brnabić. Što je otvorilo prostor Oliveri Zekić, članici Regulatornog tijela za elektronske medije (REM), misteriozne, navodno samostalne i nezavisne organizacije o čijoj funkciji i nadležnostima se ništa ne zna, osim da su njeni zaposlenici sjajno plaćeni. Olivera Zekić poručila je Vukosavljeviću da REM “neće razmatrati nesuvisle, nazovi prijedloge ministra kulture”. Govoreći o Vukosavljevićevim argumentima, Olivera Zekić je navela: “Bravo za predstavnika vlasti, čija je dužina kose identična s njegovom pameću i poznavanjem materije. Ošišana na nulu… Reality programi se nigdje ne zabranjuju pa neće ni u Srbiji.”

PREMIJERKA ANA BRNABIĆ izbjegla je pružiti podršku svom ministru kojeg je osobno izabrala, već je stala na stranu Mitrovića, tvrdnjom da se njen kabinet ne može baviti programom privatnih televizija

Poslije toga Vukosavljević vjerojatno nije bio iznenađen kada je ministar policije i potpredsjednik Vučićeve Srpske napredne stranke Nebojša Stefanović ocijenio da svatko u vladi ima pravo na svoje mišljenje, ali da ministri ne trebaju uređivati privatne medije.

“AKO NAROD TO NE ŽELI GLEDATI, neka promijeni program”, izjavio je Stefanović, dajući do znanja da je istinski ministar srpske kulture Željko Mitrović. U čiji je imaginarij najavljen ulazak “bombe”, manekenke Dejane Živković koja je bila u društvu vođe crnogorskog kriminalnog Škaljarskog klana Jovana Vukotića, kada je prije dva tjedna uhapšen u Turskoj. Vukotić je izručen Srbiji, iako su grčke vlasti prošle godine za njim raspisale međunarodnu tjeralicu zbog krijumčarenja 136 kilograma kokaina. Dvadesetšestogodišnja Dejana Živković poznata je po vezama s golmanom nogometne reprezentacije Srbije Vladimirom Stojkovićem, nogometašem Milanom Smiljanićem i bosanskim tenisačem Damirom Džumhurom.

Ostaje vidjeti kako će Dejana Živković, ako se pojavi u “Zadruzi”, pridonijeti srpskoj renesansi i kulturnom životu, predstavljajući “uzorak stvarne populacije” odnosno “pravu sliku onoga što predstavlja populacija ovog podneblja”, prema mišljenju istinskog srpskog ministra kulture Željka Mitrovića.