Nakon objavljivanja albuma “Ćiribiribela”, grupa ‘Bijelo dugme’ je krajem siječnja 1989. krenula na promotivnu turneju, koja je trebala potrajati do kraja ožujka, a u okviru nje 15. ožujka 1989. održan je koncert u Derventi. Tada se događa nešto neplanirano – nakon koncerta je pjevač Alen Islamović otputovao u rodni Bihać, s objašnjenjem da je bolestan, i turneja je prekinuta. Kasnije se pokazalo da je ovo bio posljednji koncert ‘Bijelog dugmeta’.

Goran Bregović se sjećao te predratne atmosfere: “Prvi put se vidio nacionalizam, ja ga nikada ranije nisam vidio na koncertima rock’n’rolla. Čovjek se teško snalazi u takvoj atmosferi. Kasnije će se, u toku rata, ljudi uvježbati, ali tada još nitko nije bio spreman na to. Znaš, upaljena svjetla, a po dubini srpske zastave, hrvatske zastave… i, čuje se: ‘Srbija, Srbija!’, ‘Hrvatska, Hrvatska!’… Nitko nije bio spreman na to. Tako da sam ja jedva čekao da se završi ta turneja. Nije mi više prijalo. Ne zato što ja imam nešto protiv Srba ili Hrvata – jednostavno, nije mi prijalo to. Bio sam star, vjerojatno, ali nisam volio da imam takvu salu. Nisam nikad zamišljao ‘Bijelo dugme’ u takvoj sali. Onda… Sve je postalo agresivnije, znaš. I ljudi su nas voljeli agresivnije. Nekako je bilo sve već u zraku.“