Igora Zekića mnogi ne pamte po imenu i prezimenu, već po umjetničkom pseudonimu Zack Dust, a ovih dana završio je snimanje trećeg studijskog albuma u američkom gradu Nashvilleu s glazbenicima za koje kao tinejdžer nije mogao ni pomisliti da će svirati njegove pjesme.

Tako je s američkim kantautorom Darrellom Scottom koji ima 14 albuma snimio duet za pjesmu ‘’Drinking My Life Away’’ u kojoj Scott svira i pedal steel. Na novom albumu gostuje i 70-godišnji Mickey Raphael koji 50 godina nastupa uz legendarnog Willieja Nelsona svirajući usnu harmoniku. Tu je i Peter Keys koji svira u grupi Lynyrd Skynyrd, Jim Hoke koji je često pratio Paula McCartneya i Dolly Parton na saksofonu, a tu su i Charlotte Gibson, Patrick McAvinue te Cowboy Eddie Long koji je veći dio života pratio Hanka Williamsa Jr. i Jameya Johnsona. Zack Dust sa Stacy Michelle, pratećom vokalisticom Kid Rocka, snimio je duet ‘’Troubles Will Soon Be Over’’. Snimanje albuma je gotovo, a ovaj uspješni varaždinski glazbenik uskoro odlazi u Nashville gdje će s producentom Vanceom Powellom, višestrukim dobitnikom Grammyja koji je surađivao s Chrisom Stapletonom, Jackom Whiteom i grupom Arctic Monkeys, miksati novi album.

Zacka Dusta mnogi se sjećaju iz njegove prve rock grupe Voodoo Lizards koju je osnovao 2005. kada je imao 21. godinu. „Imao sam nekoliko pjesama te sam stupio u kontakt s Nevenom Mehunom, bubnjarem originalne postave. On je bio zainteresiran te smo prvo počeli svirati nas dvojica. Nedugo nakon toga u bend smo pozvali prijatelja Marka Levanića na bas gitari, da bi nam se na kraju pridružio i gitarist Jura Geci. Jura je kroz razne izmjene postava jedini ostao uz mene do kraja i on je uz mene bio jedini pravi član benda, u trajanju i doprinosu zvuku mojih pjesama“, prisjetio se Zack Dust koji je želio pseudonim koji bi odgovarao glazbi koju želi izvoditi. Prezime Zekić i nadimak Zeko pretvorio je u ime Zack, a prezime je uzeo po nazivu jednog od njegovih najdražih albuma grupe The Screaming Trees ‘’Dust’’. „Imao sam jasan cilj, ako ću stvarati i izvoditi glazbu, želim da je sluša cijeli svijet. Nisam želio da mi jezik ograniči publiku te sam od malena stvarao na engleskom jeziku koji je najrasprostranjeniji, pogotovo u glazbenom izričaju“, ispričao je Zack.

Zack Dust je prvi album ‘The Other Side Of The Ocean’, snimljen 2010., prodao u više od 10.000 primjeraka, što je i za prosječnog rock glazbenika u Americi vrlo dobar uspjeh. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

U to vrijeme inspiraciju je crpio iz rocka i countryja, od Rolling Stonesa do Johnnyja Casha, uz utjecaj grungea želeći stvoriti originalni glazbeni izričaj i zvuk. Istaknuo je da nije previše razmišljao kako bi to trebalo zvučati, pisao je pjesme bez određenih referenci u kojima su se nazirali utjecaji raznih stilova koje je godinama upijao. Kao najveće glazbeno obrazovanje ističe proputovanih tisuća kilometara s gitarom u ruci, sviranje i suradnju s raznim glazbenicima i autorima, ali i osnovnu glazbenu školu koju je završio u Varaždinu, iako u obitelji nije bilo glazbenika ni strastvenih ljubitelja glazbe. „Rijetko se slušala glazba kod kuće, možda nešto usput, ali nije bila važna u obitelji. Veliku strast prema glazbi otkrio sam u trećem razredu osnovne škole. Najviše preko televizije, filmova i društva. Tada sam s godinu dana zakašnjenja uspio upisati osnovnu glazbenu školu te sam od roditelja dobio prvu klasičnu gitaru. Iako sam brzo shvatio da klasična glazba nije moj poziv, završio sam osnovnu glazbenu školu, ali sam razvijao veliku ljubav i znanje o američkoj i engleskoj country, blues, rock i grunge glazbi.“ Među prvim albumima koje je kupio pamti one grupa Alice In Chains, Nirvana, Mudhoney, Soundgarden, Screaming Trees itd. Nešto kasnije se zaljubio u rock velikane poput grupa Led Zeppelin, Rolling Stones, Doors i Black Sabbath. No najviše ga je privukla country i blues glazba i to, kako je naglasio u razgovoru za Nacional, zbog iskrenost, tekstova, predivnih melodija i priča iz svakodnevnih životnih iskustava autora tih pjesama.

Grupa Voodoo Lizards privukla je pažnju hrvatskih glazbenih kritičara, a publika je s nestrpljenjem čekale nastupe. Popularnosti grupe pomogla je i činjenica što je zapela za uši Jimmyju Ripu i Bernardu Fowleru. Rip je gitarist koji je surađivao s Mickom Jaggerom, Jerryjem Leejem Lewisom, Williejem Nelsonom, grupom Television i drugima, dok je Bernard Fowler svirao s Rolling Stonesima, Ronniejem Woodom, Herbiejem Hancockom… „Jimmyju i Bernardu sam poslao šest svojih pjesama. I ne samo njima. Gotovo tri godine sam slao materijale raznim producentima te se nadao suradnji, sve do jednog dana kad su se u razmaku od par sati javili i Jimmy i Bernard. Iako su surađivali u prošlosti, nisu znali da su se zainteresirali za istog glazbenika. Obojica su željeli raditi sa mnom i mojim bendom. Na prvo upoznavanje s njima išao sam potpuno naslijepo. Nisam znao da su ti ljudi oni za koje se predstavljaju, ali na moju sreću ispostavilo se da jesu te smo i danas prijatelji. Brzo nakon mog posjeta u Ameriku, došli su Varaždin i tako smo započeli suradnju.“ Voodoo Lizards su snimili album u produkciji Jimmyja Ripa, dok je miks radio David Bianco, a mastering Steve Marcussen u Los Angelesu.

Unatoč dobrom startu s prvim albumom koji nikada nije objavljen, grupa Voodoo Lizards se razišla. „Puno neslaganja u bendu i ljudi koji su se s poslovnim interesom uključili u cijelu priču doveli su do brzog hlađenja strasti i kraja djelovanja, s moje strane pogotovo. Sve manje svirki, a sve više neopravdanih medijskih objava i reklama. Unatoč mojoj želji da nastavimo u Americi, što je bio i logičan slijed, to nismo svi bili spremni prihvatiti. Više nisam imao osjećaj da je to moj bend i nisam uživao u izvođenju svoje glazbe pod tim uvjetima. Istovremeno sam dobio ponudu fantastičnog producenta Robbia Banerjija da snimim prvi solo album u Los Angelesu’’, rekao je. S obzirom na materijal koji je imao spreman takvu ponudu nije odbio i započeo je samostalnu karijeru pod imenom Zack Dust.

Nije se trajno preselio u Ameriku, već je živio na relaciji Varaždin – Los Angeles, što i danas smatra velikom pogreškom na početku svoje karijere. „To je bila greška. Ponekad bih nastupao pred punim Viper Roomom na Sunset Stripu u zapadnom Hollywoodu, a već dva dana kasnije u Lepoglavi pred 20 ljudi. Iako sam imao uvjete da ostanem tamo, a i karijera mi je išla u dobrom pravcu, imao sam potrebu vraćati se doma zbog djece. Imam dva prekrasna sina Abela i Rivera i nisam mogao zamisliti život bez njih. U tom momentu je bilo nemoguće da se svi preselimo u SAD.“ Bio je rastrgan na dvije strane, a i financijski je takav život bio neizdrživ. U Ameriku ga je vukla glazba i ljudi s kojima je počeo surađivati, a u Hrvatsku njegovi sinovi. „Godine 2016. sam pregorio i imao dugu pauzu te sam rijetko odlazio u SAD. Svirao sam više po Europi da zaradim za život, a ne da nastavim karijeru. Kada sam prvi put doputovao u SAD, nisam znao kuda idem, kako i s čime. Nerijetko je svaki dolazak izgledao slično i bez novca u džepu. Novac je trebao obitelji u Varaždinu, ali volja i glazba su bili nepobjedivi. Prvi dan sam sletio s 50 dolara u džepu, a drugi dan sam već bio kod Ronnieja Wooda na njegovoj privatnoj izložbi. Zanimljiv je to život. Jednom prilikom me Marc Ford iz grupe The Black Crows tijekom snimanja mog drugog albuma pitao da mu posudim 20 dolara za benzin do Santa Clarite. U tom trenutku sam imam samo 40 dolara. Toliko o životu glazbenika. Ups and downs.“

Miks i mastering trećeg albuma Zach Dust planira za siječanj 2022. u Nashvilleu. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

Tijekom proteklih desetak godina proveo je na relaciji Varaždin – Los Angeles. „Uvijek sam se nekako snašao. Bilo je puno svirki, dobra prodaja prvog albuma, a i zaradila se ponekad neka plaća. Međutim, s obzirom na to koliko moraš ulagati, to je sve bilo premalo. Srećom su glazbenici vjerovali u moju glazbu i često odrađivali moje koncerte besplatno. Među njima i Phil Jones, bubnjar Toma Pettyja. Nekada sam, a nekada uz pomoć kolega glazbenika i prijatelja u Americi. Bilo je vožnje od deset sati do sljedećeg koncerta i mjesec dana spavanja u autu, a ponekad u najboljim hotelima. Tijekom snimanja prvog albuma kupio sam svoj prvi auto. Bio je to pick up JMC iz 1979. za 400 dolara. Kupio sam ga na rate od prijatelja mog producenta. Taj JMC mi je dugo bio dom, a ‘Bob’s old truck’ je završio i u pjesmi ‘Good Morning California’. Tada sam shvatio da sam uspio postići ono za čim sam žudio i čime me country najviše privukao. Ispričati istinu, svakodnevnu priču jednog autora i pjevača koju pričam ja, a ne netko drugi. Nekog tko živi za glazbu. To je veći uspjeh od bilo kakvog novca ili zvjezdanog statusa.“

Prvi grad koji je smatrao svojim drugim domom je bio Los Angeles. Iako danas L.A. nije njegov prvi izbor, tada je dobivao najviše ponuda za nastupe u L.A.-ju i na druga mjesta nije ni pomišljao. Iako je u početku odsvirao puno koncerata u državama SAD-a, Los Angeles je bio njegova baza zbog posla i prijatelja. Živio je od manjih svirki i sitnih poslova. „Jedno popodne sam rušio hrast za 100 dolara, a navečer bih jeo roštilj sa Zakkom Wyldeom, gitaristom Ozzyja Osbournea. Jedno popodne sam imao nastup za 80 dolara, a navečer sam pio viski s Lemmyjem. Jednom sam 20 dana spavao uz cestu, a već 21. dan u hotelu u sobi do Eve Longorije. Tako je često izgledao moj sasvim običan dan.“

Zack Dust prvi album „The Other Side Of The Ocean“ prodao je u preko 10.000 primjeraka, što je i za prosječnog rock glazbenika u Americi vrlo dobar uspjeh. Album je snimio producent Robi Banerji koji ga je i pozvao da snimi album u SAD-u i potrudio se organizirati prateće glazbenike, studio i smještaj. Zack Dust je imao spreman materijal i samo je čekao taj poziv. Nakon toga počeli su i prvi nastupi. „Prvi nastupi su bili manji, većinom po barovima i raznim manjim eventima, ali su ubrzo uslijedili nastupi u klubovima poput Whisky A Go Go, Rainbow, Viper Room, Roxy i drugi poznati klubovi u Kaliforniji. Pamtim sve te nastupe po super ljudima s kojima sam radio te fantastičnoj publici koja me uvijek super prihvatila i gotovo uvijek me pozivala na bis. Sjećam se da je jednom prilikom gazda kluba Whisky A Go Go rekao da već par godina njegova dugogodišnja konobarica nije kupila ničiji album, a zahvaljujući poslu sluša i tri benda svake večeri. Ta konobarica kupila je moja dva albuma. To mi se jako svidjelo.“ Izlazak prvog albuma 2010. smatra velikim uspjehom, nije živio lagodno, ali je uspio prve godine odsvirati preko sto nastupa diljem SAD-a, platiti sve račune u Varaždinu i nastaviti američku karijeru.

Godine 2013. snimio je drugi album ‘’Justice’’ uz pomoć producenta Marca Forda, člana grupe The Black Crowes. „Jako mi se dopao album Ryana Binghama koji je bio soundtrack filma ‘Ludo srce’ s Jeffom Bridgesom. Nakon što sam doznao da ga je producirao Marc Ford, odlučio sam mu poslati svoj novi materijal. Ubrzo se javio zainteresiran za suradnju i počeli smo snimanje drugog albuma’’, rekao je. Album su snimali u studiju City Sound u Los Angelesu. Njihova suradnja se nakon tog albuma koji nije najbolje prošao na tržištu nije nastavila, ali su ostali u dobrim odnosima. Loša prodaja albuma ‘’Justice’’ i sve veći financijski troškovi Zacka su primorali da više vremena provodi u Varaždinu. No nije se predao. Stvarao je nove pjesme, a njegova odlučnost da nastavi karijeru u SAD-u bila je sve veća. I onda je nedavno odlučio snimiti treći studijski album s brojnim gostima u Nashvilleu, legendarnom gradu countryja i bluesa. Jedna od prvih pjesama bila je ‘’Drinking My Life Away’’ koju je snimio u duetu s američkim country rock glazbenikom Darrellom Scottom. „Darrell je dugi niz godina jedan od mojih najvećih uzora i inspiracija te pratim njegov rad. Obožavam ga kao autora, pjevača i multiinstrumentalistu. Njegovo pisanje glazbe i teksta je na posebnoj razini, a lakoća izvođenja impresivna. Do suradnje je došlo tako da sam poslao upit njegovu menadžmentu koji je nakon slušanja proslijedio materijal Darrellu. Njemu se svidjelo to što je čuo pa smo nastavili komunikaciju. Nakon snimljenog dueta za novu pjesmu ‘Drinking My Life Away’ Darrell je odlučio sudjelovati na još nekoliko pjesma svirajući pedal steel. Na taj uspjeh sam ponosan i na to da usnu harmoniku na albumu svira Mickey Raphael, moj najdraži svirač usne harmonike koji je već 50 godina u bendu Willieja Nelsona.“

Zack Dust s kolegama glazbenicima Zakkom Wyldeom i Jimmyjem Ripom. FOTO: Privatna arhiva

Miks i mastering albuma planiran je za siječanj 2022. u Nashvilleu s producentom Vanceom Powellom. Ističe da će prvu promociju imati u Nashvilleu, vjerojatno u Blue Birdu, a potom i u Hrvatskoj i svugdje gdje ga pozovu. Kaže da ljudi koji su sudjelovali na albumu vjeruju u njegove pjesme i pomoći će mu oko promocije. Velika mu je želja približiti svoje pjesme i hrvatskim slušateljima. Nakon karijere u SAD-u, kazao je da je život glazbenika u Americi specifičan. „Nisam živio tamo svih tih deset godina, ali dovoljno da znam da ništa nije nemoguće. Treba ganjati svoje snove, ali i biti spreman na sve. Jedan dan može biti bajka, a drugi pakao, pogotovo u tom svijetu koji je okrutan i nemilosrdan. Onaj tko misli da može nešto ponuditi definitivno mora otići. Može samo postati bogatiji, barem u životnom i glazbenom iskustvu.“

Zack Dust trenutno živi u Varaždinu, ali se sprema u SAD i završit će novi album, promovirati ga i nastupati, a češće želi nastupati i u Hrvatskoj. Kada sam započeo karijeru u grupi Voodoo Lizards, bio sam puno mlađi i imao sam manje iskustva i drugačije poglede. Ostvario sam stvari koje onda nisam mogao ni sanjati, a danas ne bih ni želio ostvariti stvari koje sam sanjao onda, ali takav je život“, rekao je za Nacional.