Izjava srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića, koji je krajem prošlog tjedna upozorio na to da Sjedinjene Američke Države (SAD) i Velika Britanija s prvim danom iduće godine aktiviraju sankcije protiv Naftne industrije Srbije (NIS) zbog većinskog ruskog vlasništva nad tom kompanijom, nije izazvala zabrinutost samo u Srbiji. Loša vijest zabrinula je i Upravu Janafa na čelu sa Stjepanom Adanićem, jer je NIS jedan od najznačajnijih zakupaca kapaciteta hrvatskog naftovoda. Kako saznajemo iz Janafa, NIS je s hrvatskim operatorom naftnog transportnog sustava sklopio trogodišnji ugovor o transportu 10 milijuna tona nafte koji traje od početka siječnja 2024. pa do kraja 2026. U Janafu kažu da je NIS njihov najveći poslovni partner i da će, ostvari li se prijetnja aktiviranja sankcija, tu prazninu u zakupu kapaciteta biti vrlo teško nadoknaditi u kratkom roku. Drugim riječima, sankcije Srbiji, ne nađe li se prihvatljivo rješenje, mogle bi financijski dobro uzdrmati i Janaf.

Sankcije NIS-u prijete zbog većinskog ruskog vlasništva u kompaniji. Prema podacima Centralnog registra vrijednosnica Srbije, ruske tvrtke Gazprom Neft i Gazprom imaju 56,15 posto vlasništva u bivšoj državnoj naftnoj kompaniji Naftna industrija Srbije, još 29,87 posto dionica je vlasništvo Republike Srbije, a preostalih nešto manje od 14 posto posjeduju mali dioničari. Gazprom Neft je 2008. kupio 56,15 posto dionica NIS-a. No Europska unija i SAD su Gazprom Neft stavili na crnu listu 2014. nakon ruske aneksije Krima, a tvrtka se našla i pod još snažnijim sankcijama EU-a u prvoj polovini 2022., nakon napada Rusije na Ukrajinu. Kako bi se izbjegle sankcije koje su branile poslovanje s kompanijama u većinskom vlasništvu ruskih kompanija s crne liste, Gazprom Neft je 6,15 posto svojih dionica u svibnju 2022. prodao Gazpromu koji nije pod sankcijama, nakon čega je NIS nastavio nesmetano kupovati naftu namijenjenu preradi u rafineriji u Pančevu, a uvozio ju je upravo preko Omišlja i transportirao Janafovim naftovodom. NIS je pritom, zbog činjenice da je Janaf poštovao EU sankcije koje su branile transport ruske nafte, sirovinu kupovao na mediteranskom tržištu i to uglavnom od naftnih ”tradera” koji ne trguju ruskom naftom. Iako ni SAD niti Velika Britanija još uvijek nisu službeno potvrdili uvođenje sankcija, čini se da ih je predsjednik Vučić shvatio ozbiljno i da traži način kako da se ova po Srbiju nepovoljna situacija izbjegne. Prema njegovim riječima, jedna od mogućnosti je ta da srbijanska vlada otkupi dio dionica Gazprom Nefta i Gazproma i tako smanji ruski udio u NIS-u na manje od 50 posto.

Izjava srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića o mogućim sankcijama Srbiji zabrinula je i vodeće ljude Janafa. FOTO: L. L./ATAImages/PIXSELL

Naftni konzultant Jasminko Umićević Nacionalu je potvrdio da Srbija već gotovo dvije godine traži mogućnost da spriječi štetu koja bi nastala uvođenjem tih sankcija i da je srbijanska vlada u tom razdoblju razmatrala razne opcije. “Prijetnja sankcijama nije nova vijest. Ta opcija spominje se već neko vrijeme i cilj tih prijetnji sankcijama koje upućuje Bidenova administracija u odlasku je taj da pošalje poruku Vučiću da više ne može sjediti na dva stolca i da se konačno opredijeli hoće li Srbija krenuti putem zapadnih demokracija ili će se posve okrenuti Rusiji. Zveckanje sankcijama je svojevrstan pritisak na Srbiju i Vučića i zbog šurovanja s Putinom, ali i zbog očitog podrivanja sigurnosne situacije na Kosovu i u BiH”, kazao je Umićević.

On je rekao da je Srbija proteklih godina ozbiljno razmatrala dva projekta kojima je bio cilj smanjenje ovisnosti o transportu nafte Janafovim naftovodom. “Jedan od tih projekata koji se ozbiljno spominjao bila je izgradnja naftovoda prema Mađarskoj. Taj spojni naftovod Srbiji je trebao osigurati nastavak opskrbe ruskom naftom jer je Mađarska, zahvaljujući tome što je uspješno izbjegla sankcije EU-a, nastavila nabavljati rusku naftu preko Ukrajine. Taj je projekt dosta daleko odmakao i Srbija je pripremila potrebnu dokumentaciju. No on nije realiziran. Druga je opcija bila izgradnja naftovoda do luke Bar u Crnoj Gori, no to je bio posve nerealan plan jer Srbija nema novca da realizira takav veliki i skupi projekt koji je i nerealan”, upozorio je Umićević.

Stjepan Adanić je na čelu Uprave Janafa. FOTO: Josip Regovic/PIXSELL

On ne vjeruje da će SAD i Velika Britanija doista nametnuti te sankcije. “Takva odluka nema temelja jer bi se njome potpuno zaustavila prerada nafte u Srbiji i ugrozila bi se opskrba tržišta, što bi imalo drastične posljedice ne samo za građane Srbije, već i gospodarstvo jer uvoz gotovih derivata ne može zadovoljiti potrebe zemlje. Srbija je ‘osuđena’ na rafineriju u Pančevu i na Janaf, drugih opcija nema, i ne vidim logično opravdanje da se sankcijama uništi cijela zemlja. Siguran sam da SAD i Velika Britanija to dobro znaju jer je stvarna namjera sankcija da oslabi utjecaj Rusije na ovim prostorima, a ne da uništi i destabilizira državu”, tvrdi Umićević. On je rekao kako je svrha sankcija da se oslabi utjecaj Rusije i da natjera Srbiju da preuzme kontrolu nad tvrtkama koje su u ruskim rukama.

Više je načina da se to ostvari, a neke opcije Srbija je razmatrala. “Jedna od ideja je bila da Srbija otkupi od Gazprom Nefta dionice NIS-a, i to tako da se s ruskom tvrtkom dogovori opcija dugoročnog kredita s počekom, što bi bila neka vrsta zavaravanja sankcija. No u odredbama sankcija koje je EU donio krajem 2022. postoji klauzula koja izričito brani fiktivne financijske aranžmane kojima je cilj zavaravanje i zaobilaženje sankcija. Stoga je ta opcija otpala. Potom je 2023. iskrsnula ideja da azerbajdžanska državna naftna kompanija Socar, veliki izvoznik nafte, kupi dionice NIS-a od Gazprom Nefta. Ta se opcija ozbiljno razmatrala, iako su je predstavnici Socara demantirali. Ni to nije realizirano”, rekao je Umićević. Treća je mogućnost bila da kineske tvrtke, koje intenzivno ulažu u Srbiji, otkupe dionice NIS-a, no ta opcija nije bila prihvatljiva Rusima koji su zaključili da prelaskom srpske naftne industrije u ruke Kineza gube utjecaj u Srbiji.

Jasminko Umićević kaže da Srbija već gotovo dvije godine traži mogućnost da spriječi štetu koja bi nastala uvođenjem sankcija. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

U međuvremenu su upozorenja o mogućem uvođenju sankcija utihnula, a dobrim ih je dijelom utišala predizborna kampanja u SAD-u. “Ova najnovija najava mogućeg uvođenja sankcija Srbiji je iznenađenje koje nitko nije očekivao. Na tu se mogućnost posljednjih mjeseci zaboravilo, pa je njezino ponovno aktiviranje zabrinulo Vučića. No vjerujem da će Srbija naći način da spriječi nametanje sankcija, a siguran sam i da izlaz već postoji i da ga u Beogradu razrađuju”, rekao je Umićević.

Prema njegovim riječima, ideja je da ulogu kupca sirove nafte na otvorenom tržištu preuzme državna Direkcija za robne rezerve RS – pandan nekadašnjoj Hrvatskoj agenciji za obvezne zalihe nafte i naftnih derivata HANDA koja je 2017. priključena Agenciji za ugljikovodike – koja bi potom, temeljem ugovora o preradi sirove nafte sklopljenoga s NIS-om, kupljenu naftu uputila na preradu u rafineriju u Pančevu, a potom od NIS-a ponovo preuzimala proizvedene derivate i plasirala ih kao prodavatelj na maloprodajno tržište Srbije. Tako bi Srbija značajno smanjila ruski utjecaj i potpuno vratila kontrolu nad tržištem nafte i derivata, a istodobno bi osigurala da rafinerija u Pančevu nastavi raditi. No Umićević je upozorio da ovakav aranžman podliježe obvezi traženja dozvole za iznimku (tzv. exception clause) od tijela koje je odredilo sankcije i koje taj izuzetak mora odobriti. “U ovom će slučaju trebati riješiti niz pravnih i financijskih problema, osobito vezanih uz bankovne transakcije, no vjerujem da je ovo realna opcija koja daje mogućnost Srbiji da spriječi nametanje sankcija i osigura nesmetanu opskrbu tržišta naftom”, zaključio je Umićević i dodao kako je uvjeren da do sankcija neće doći i da ni Janafovo poslovanje neće biti ugroženo.