Vladimir Velebit rođen je u Zadru 19. kolovoza 1907. Njegovi preci bili su časnici u austrougarskoj vojsci, pradjed Ilija i djed bili su generali, a i otac Ljubomir umirovljen je u istom činu 1941. Kao dijete živio je diljem Monarhije. Školovanje je započeo u Temišvaru i nastavio u Trstu, zatim Beču, Zagrebu i Čakovcu. Pravni fakultet završio je u Zagrebu te radio kao sudac u Nišu, Leskovcu, Prištini, Kičevu i Šidu. Godine 1937. vraća se u Zagreb, gdje započinje odvjetničku karijeru, dolazi u intenzivniji kontakt s Komunističkom partijom te sudjeluje u nizu važnih akcija, od kojih su najznačajnije suradnja s Josipom Kopničem te poznanstvo s Josipom Brozom Titom, Hertom Haas, Ivom Lolom Ribarom i drugima.

Početkom 1942. Vladimir Velebit odlazi u partizane, gdje radi na pravnoj organizaciji, a 1943. postaje oficir za vezu sa stranim vojnim misijama. U svibnju 1944. odlazi u London i obavlja mnoge pregovore. U koalicijskoj vladi Tito-Šubašić u ožujku 1945. postavljen je za ministra inozemnih poslova. U travnju 1948., suočen s optužbom da je engleski špijun, podnosi ostavku. Vodi Komitet za ugostiteljstvo i turizam.

Godine 1951. postaje veleposlanik u Rimu, a 1952. u Londonu. Od 1956. do 1960. radi na raznim poslovima u Beogradu. Na poziv glavnog tajnika OUN-a postaje izvršni tajnik Europske ekonomske komisije OUN-a sa sjedištem u Ženevi. Tu dužnost obavlja od 1960. do 1970., kada odlazi u mirovinu. Kao emisar Carnegijeve fondacije u izraelsko-palestinskom sukobu odradio je posljednji diplomatski zadatak. Nakon umirovljenja živio je u Zagrebu, a ljeti u Malom Lošinju. Umro je, zaboravljen i ignoriran, u Zagrebu 2004. godine.