Nacional je proteklog vikenda u velikoj dvorani Židovske općine Zagreb bio na predstavljanju knjige “Židovska populacija u Hrvatskoj prije, za vrijeme i nakon Holokausta”, u kojoj demografkinja, biologinja i židovska aktivistkinja Melita Švob donosi demografski argumentiran, ali i potresan pregled ustaškog zločina Holokausta nad židovskom zajednicom u NDH, kao i sažeti pregled života Židova u Hrvatskoj prije i poslije Drugog svjetskog rata. Osim što su na promociji izneseni podaci o uništenju židovske zajednice u NDH, zagrebački povjesničar Neven Budak istaknuo je manje poznate činjenice koje mogu biti relevantne za današnji odnos prema Izraelu u Hrvatskoj – da javnost ne zna dovoljno o poslijeratnom iseljavanju u Izrael hrvatskih Židova koji su preživjeli Holokaust.

“Šira javnost nije svjesna koliko je Židova iz Hrvatske i Jugoslavije otišlo u Izrael nakon Drugog svjetskog rata, a vjerojatno je još manje svjesna pod kakvim okolnostima se to događalo”, kazao je Budak, profesor povijesti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, koji je novu knjigu Melite Švob nazvao vrijednim, znanstveno dokumentiranim uvidom u život i stradanje židovskih zajednica u Hrvatskoj, potkrijepljenim vjerodostojnim dokazima i čvrstim argumentima.

‘Šira javnost nije svjesna koliko je Židova iz Hrvatske i Jugoslavije otišlo u Izrael nakon Drugog svjetskog rata’, kazao je Neven Budak, profesor povijesti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

“Židovska populacija u Hrvatskoj prije, za vrijeme i nakon Holokausta” upravo je objavljena, posljednja u nizu knjiga koje je 92-godišnja zagrebačka biologinja i demografkinja te židovska intelektualka i aktivistkinja Melita Švob napisala o Židovima u Hrvatskoj. Riječ je o izdanju koje je sama autorica namijenila “nastavnicima kako bi mogli što bolje i dokumentirano svojim učenicima prenijeti znanje o Holokaustu”. No osim što donosi demografski argumentiran, ali i osobno potresan pregled zločina Holokausta nad židovskom zajednicom u Drugom svjetskom ratu, knjiga Melite Švob donosi i sažeti pregled života židovskih zajednica u Hrvatskoj prije i poslije Drugog svjetskog rata. U tom je kontekstu, kako je na predstavljanju istaknuo Neven Budak, važno istaknuti manje poznati dio sudbine hrvatskih Židova: onaj o poslijeratnom iseljavanju u Izrael mnogih pripadnika zajednice koja je u Holokaustu gotovo uništena.

Podsjetivši na poznat, ali uvijek iznova šokantan podatak kako je Holokaust preživjelo samo oko dvadeset posto hrvatskih Židova, Budak je kazao kako “javnost možda ne percipira u dovoljnoj mjeri iseljavanje Židova nakon Drugog svjetskog rata. Oni koji se time bave znaju, ali šira javnost nije svjesna koliko je Židova iz Hrvatske i Jugoslavije otišlo u Izrael nakon Drugog svjetskog rata. Javnost je vjerojatno još manje svjesna pod kakvim se okolnostima to odvijalo: tragedija koja se događala od 1941. do 1945., neusporediva s bilo čim drugim, na neki se način nastavljala i nakon tog razdoblja, premda u sasvim drugačijim okolnostima, ali nipošto ne u dobrim i ugodnim okolnostima, jer inače takvog iseljavanja vjerojatno ne bi ni bilo”.

Melita Švob u svojoj knjizi donosi osnovne podatke o iseljavanju Židova iz Jugoslavije u Izrael prije i poslije Drugog svjetskog rata. O razlici u intenzitetu iseljavanja svjedoče brojke: dok se od Prvog svjetskog rata do 1933. u Palestinu iselilo “nekoliko stotina omladinaca i oko 500 Židova iz Bitolja”, a od 1933. do 1941. 1698 Židova, od kraja Drugog svjetskog rata i proglašenja države Izrael 1948. do 1953. iz Jugoslavije je u novoformiranu državu odselilo 7764 ljudi, navodi Melita Švob. U izjavi za Nacional u subotu ona je sažeto objasnila razloge za taj masovni odlazak ljudi koji su uspjeli preživjeti gotovo potpuno uništenje svoje zajednice: “Kad su se vraćali, nisu imali kamo. Stanovi, kuće… Sve je to bilo rekvirirano. Nisu imali ništa i najčešće nikoga. U Židovskoj općini Zagreb, na primjer, bila je bolnica. Tu su bili sami kreveti. Često, kad bi se vratili svojim kućama, oni koji su tada živjeli u njima, tjerali bi ih.” Ni u cijeloj Europi nije bilo bolje: Melita Švob u knjizi navodi kako se “računa da je između 1948. i 1960. u Izrael migriralo oko 1,3 milijuna Židova koji su preživjeli logore i Drugi svjetski rat.” Pritom, oni koji su odlazili iz Jugoslavije, morali su se odreći državljanstva i imovine.

Valja, istodobno, imati na umu i razmjere katastrofe kojoj su Židovi bili izloženi u Drugom svjetskom ratu: Melita Švob u knjizi navodi kako je od oko 25 tisuća Židova, koliko ih je u Hrvatskoj živjelo 1941., ubijeno gotovo osamnaest tisuća ljudi. Precizan popis ubijenih, baza žrtava Holokausta za cijelu Hrvatsku, objavljen je na web stranici Istraživačkog i dokumentacijskog centra Cendo Židovske općine Zagreb, koji je osnovala i koji vodi Melita Švob. U tom je popisu, kako se navodi u knjizi, navedeno “12.349 imena žrtava Holokausta u Hrvatskoj za koje je poznato mjesto i vrijeme stradanja, te 3062 imena žrtava za koje se ne zna gdje su stradale.” “U bazi se sada nalaze i imena 2842 Židova koji su prošli kroz strahote stradanja u logorima, zatvorima, zbjegovima ili u NOB-u, ali su uspjeli preživjeti. Najviše su u Holokaustu stradali Židovi Zagreba (6500) i Osijeka (1562)”, navela je Melita Švob u knjizi, navodeći i razlike u gubicima opće i židovske populacije. Razlika je, objašnjava, u tome što su “u ratu pojedine kategorije i dobne skupine stanovništva bile više izložene gubicima (npr. muško stanovništvo određene starosti) nego ostala (civilna) populacija.” Kada je, međutim, riječ o Holokaustu, “riječ je o totalnom genocidu, ubijanju bez obzira na spol, dob, profesiju, mjesto boravka ili porijeklo”, pa je “gotovo potpuno izbrisana židovska populacija Hrvatske, koja je 1941. brojila oko 25 tisuća Židova.”

‘Melita Švob svojim je knjigama obuhvatila svu raznolikost židovstva, od naših naseljavanja na ovim prostorima do lijepih i ružnih vremena’, rekla je Sanja Zoričić Tabaković, voditeljica Šoa akademije. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

Svi su ti podaci važni kada se danas u Hrvatskoj raspravlja o Izraelu. Za sudionike te diskusije u Hrvatskoj ne bi smjelo biti nevažno kakve osjećaje prema Izraelu gaje Židovi u Hrvatskoj, malobrojna zajednica koja se od Holokausta nikad nije uspjela oporaviti: od 36 prijeratnih židovskih općina u Hrvatskoj, u kojima je djelovalo trideset sinagoga, 22 rabina i 30 kantora, poslije rata je obnovljeno tek deset općina, ali se i njihov broj s godinama smanjio, jer je i Židova sve manje. Sve su sinagoge u ratu razorene ili oskvrnute, a u knjizi Melite Švob objavljene su fotografije šesnaest lijepih sinagoga kojih više nema: u Zagrebu, Karlovcu, Bjelovaru, Novoj Gradiški, dvije u Rijeci, Sisku, Vinkovcima, Vukovaru, Slavonskom Brodu, Križevcima, Varaždinu, Našicama… Zato valja uvažavati osjećaj sigurnosti koji Židovima u Hrvatskoj, kao i u drugim zemljama u kojima je nad Židovima počinjen Holokaust, ulijeva činjenica da postoji Izrael.

“Izrael je za nas pojam, to je naša zemlja, naša domovina”, kazala je za Nacional Melita Švob. “Mi smo u pedeset zemalja svijeta, ali druge domovine osim Izraela nemamo. Izrael je za nas sveta zemlja. Svaka sinagoga okrenuta je prema Jeruzalemu, svaka naša molitva upućena je Jeruzalemu. Ali naglašavam, to nema veze s politikom. Mi trpimo posljedice pojedinih političkih poteza. Mi s tim potezima nemamo ništa. Mi na te poteze ne utječemo, ali oni utječu na nas. Mi, Židovi u Hrvatskoj, žrtve smo tamošnjih političkih previranja. Sad je zbog svega toga antisemitizam porastao, ali što ja imam s time?” retorički je, u izjavi za Nacional, pitala Melita Švob.

Profesor Neven Budak, voditeljica Šoa akademije Židovske općine Zagreb Sanja Zoričić tabaković i autorica knjige Melita Švob na nedavno održanoj promociji u Zagrebu. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

Njezina knjiga “Židovska populacija u Hrvatskoj prije, za vrijeme i nakon holokausta” svojevrsni je sažetak života Židova u Hrvatskoj, s naglaskom na demografske pokazatelje uništenja zajednice koja je svoj najveći procvat doživjela u razdoblju između dvaju svjetskih ratova. Podijeljena je u deset poglavlja i obrađuje ponajviše stradanje u Holokaustu – kroz sedam poglavlja – ali i Židove općenito, kao i razdoblje prije i poslije Drugog svjetskog rata. Donosi obilan ilustrativni materijal, među kojima su i dosad još neobjavljene fotografije, kao i one rijetko dostupne javnosti.

“Knjiga je važan doprinos jer nastavnicima nudi mnogo vjerodostojnih dokaza i čvrstih argumenata kojima učenicima mogu objasniti što se dogodilo”, kazao je na predstavljanju povjesničar Neven Budak. “To je danas jako važno jer, nažalost, svi smo izloženi ogromnoj količini informacija i dezinformacija, među kojima je teško probrati one u koje se možemo pouzdati. Zato su jako važne knjige poput ove, koje su rezultat znanstveno istraživačkog rada, kao što je jako važno da dopru do onih kojima su namijenjene: do učitelja i nastavnika, a onda i do učenika”, kazao je Budak.

Knjigu Melite Švob objavili su Istraživački i dokumentacijski centar Cendo i Šoa akademija Židovske općine Zagreb. Voditeljica Šoa akademije Sanja Zoričić Tabaković na promociji je istakla marljiv istraživački rad Melite Švob koji je nazvala “velikom ostavštinom”. “Pisana riječ je izuzetno važna. Zbog Holokausta, naša zajednica je na izdisaju: pobijeno je osamdeset posto njezinih članova i od toga se nikad više nismo oporavili. A kad ne bude više živih svjedoka, ali ni njihovih potomaka – naše generacije – ostat će samo knjige i pisani radovi koji će svjedočiti o životu i stradanjima židovske zajednice”, kazala je i nastavila: “Melita Švob svojim je knjigama obuhvatila svu raznolikost židovstva, od naših naseljavanja na ovim prostorima do lijepih i ružnih vremena. Lijepa vremena bila su između dvaju svjetskih ratova, kada je ova židovska zajednica procvala. Ali Melita je obuhvatila i najgora vremena koja je preživjelo tek dvadeset posto članova zajednice, a potom i poslijeratno vrijeme, u kojemu je polovina preživjelih odselila u Izrael”.

Melita Švob rođena je 1931. u Zagrebu, u trgovačkoj židovskoj obitelji. Osnovnu školu morala je prekinuti nakon uspostave NDH, a rat je preživjela skrivajući se u selima oko Zagreba. Školovanje je nastavila u partizanskoj gimnaziji u Zagrebu, a 1958. diplomirala je biologiju na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu. Radila je kao profesorica na medicinskim i prirodoslovno-matematičkim fakultetima u Ljubljani, Sarajevu i Tuzli, predavala u Splitu te duže od dvadeset godina radila u Institutu za migracije i narodnosti u Zagrebu. Stručno se usavršavala u SAD-u, Nizozemskoj, Velikoj Britaniji i Izraelu. Nakon umirovljenja 2000., pri Židovskoj općini Zagreb osnovala je Istraživački i dokumentacijski centar Cendo, u sklopu kojega je osnovala bazu podataka žrtava Holokausta u Hrvatskoj. Predsjednica je Unije židovskih žena Hrvatske i Udruge preživjelih Holokausta u Hrvatskoj. Napisala je brojna stručna djela iz biologije, ali i više istraživanja o Židovima u Hrvatskoj, među kojima su najpoznatije knjige ”Židovska populacija u Hrvatskoj i Zagrebu” te obimna, gotovo 1200 stranica duga znanstvena studija “Židovi u Hrvatskoj”.