Kad je sredinom 60-ih krenuo pisati svoje najpoznatije djelo ‘Kum’, Mario Puzo je to radio preko volje i bez velikih očekivanja, nesvjestan da stvara novi kulturni fenomen. Premda je za prethodna dva svoja romana dobio sjajne kritike, malo se od tih pohvala pretočilo u njegove džepove.

Bilo mu je 45 godina, imao je ženu i petoro djece, grcao je u dugovima, patio od dijabetesa i srčanih tegoba te bio uvjeren da je njegovoj književnoj karijeri došao kraj. A onda je od izdavača dobio ponudu koju nije mogao odbiti: da za mizernih 5000 dolara napiše roman o italoameričkom organiziranom kriminalu. Iako rođeni Italoamerikanac, Puzo o toj temi nije imao pojma. Prikupljao je građu kopajući po bibliotekama i novinskim arhivama, slušajući priče svoje majke, prisluškujući razgovore po kockarnicama u Las Vegasu i puštajući mašti na volju.

“Sram me je priznati da sam ‘Kuma’ napisao isključivo zbog novca i isključivo na temelju istraživanja. Dobro sam poznavao svije kocke, ali nikad nisam upoznao pravog gangstera. Sreo sam ih nekoliko tek nakon što je knjiga bila objavljena. Jako im se svidjela, ali kategorički su odbijali da povjeruju da nikad nisam bio član podzemlja. Bilo bi mi bolje da sam mafijaš jer pisanje je težak posao”, ispričao je jednom Puzo.

Mafijaški pokajnik Salvatore Gravano zvani Bik, koji je na duši imao 19 ubojstava, bio je veliki obožavatelj ‘Kuma’, jedan od onih koji su bili uvjereni da Puzo ništa nije izmislio. “Ako mu nitko nije pomagao, onda je stvarno genijalac”, rekao je Gravano u jednom intervjuu. “Možda je to bila fikcija, ali za mene je to bio naš život. Atmosfera, način govora… naš život zaista je izgledao kako ga je on opisao. Da li se sjećate scene kad je Michael koknuo dilera i policijskog kapetana? Tako sam se ja osjećao kad sam prvi put ubio čovjeka”, dodao je.

Mario Puzo rodio se 15. listopada 1920. a umro je 1999. godine.