NACIONAL OTKRIVA nepoznate propuste iz istrage požara u HE Dubrovnik koja, sve je očitije, nije zahvatila sve iz lanca odgovornih osoba jer je broj odgovornih za nesreću u kojoj su živote izgubila trojica radnika HEP-a veći, zbog čega izvori bliski Vladi sumnjaju da se prikrivaju pravi krivci i zataškava odgovornost odgovornih osoba iz MUP-a i Inspekcije rada

Iako je od privođenja osmorice osumnjičenih koje policija na temelju do sada prikupljenih materijala smatra odgovornima i suodgovornima za požar u HE Dubrovnik u mjestu Plat prošlo dva tjedna, u krugovima koji su dobro upoznati sa svim okolnostima ovog tragičnog događaja ova privođenja i dalje izazivaju reakcije. Nacional je tijekom proteklog tjedna razgovarao s nekoliko osoba koje smatraju da istraga MUP-a nije zahvatila dovoljan broj osoba i da je broj odgovornih za nesreću u kojoj su život izgubila trojica radnika HEP-a puno veći i da se te osobe nalaze na višim pozicijama od onih koji su privedeni 10. lipnja.

TADA JE PRIVEDENO OSAM osumnjičenih osoba, s raznih razina u HEP-u, od vodećih ljudi HE Dubrovnik do onih na upravljačkim pozicijama u HEP-u, ali i neki stručnjaci koji su radili na projektu rekonstrukcije hidroelektrane. Među uhićenima je aktualni član Uprave HEP-a Nikola Rukavina koji je do prije dvije godine bio direktor u HEP Proizvodnji. Privedeni su i donedavni šef HEP Proizvodnje Željko Starman, kao i još tri osobe koje su sudjelovale u projektu sanacije HE Dubrovnik, Davor Petranović, Miroslav Šander i Ivica Nujić. Priveden je i projektant Goran Radmilo iz tvrtke PBS, direktor pogona hidroelektrane u vrijeme izvođenja radova Mato Mišković i inženjer gradilišta Miljenko Vučić.

No Nacionalovi sugovornici smatraju da ne može samo tih osam osoba biti odgovorno za propuste napravljene u rekonstrukciji HE Dubrovnik jer nadležnost za takve opsežne poslove ne leži samo na djelatnicima HEP-a, već i izvan tog sustava te napominju da bi rekonstrukcije hidroelektrane između ostalih trebali nadgledati i MUP i inspekcija zaštite na radu, pa se postavlja pitanje zašto nitko iz tih dviju institucija nije reagirao na vrijeme i kako je uopće mogla početi rekonstrukcija hidroelektrane u Platu ako nije bila izdana valjana građevinska dozvola.

MIROSLAV ŠANDER, jedan od privedenih sudionika projekta sanacije HE Dubrovnik, autor je rada „Zaštita hidroelektrana od požara” u kojem objašnjava strukturu kontrole provedbe mjera zaštite od požara

U cijeloj priči zanimljiva je i činjenica da je Miroslav Šander, jedan od privedenih koji je sudjelovao u projektu sanacije HE Dubrovnik, autor rada„Zaštita od požara hidroelektrana” objavljenog 2005. Znanstveni rad Miroslava Šandera objavljen je u stručnom časopisu Sigurnost, a u njemu se navodi kako bi trebalo pristupiti zaštiti od požara u hidroelektranama te se objašnjava struktura kontrole provedbe mjera zaštita od požara. Šander tako navodi da „električne instalacije, uređaji i oprema moraju svojom kvalitetom i načinom izvedbe odgovarati važećim propisima i standardima”. U nastavku Šander piše: „Kontrolu provedbe mjere zaštite od požara provode projektant, nadzorni inženjer, kao i ovlašteni predstavnici nadležnih državnih tijela (MUP)”.

TAKO I ŠANDER U SVOM znanstvenom radu navodi da je MUP nadležan provesti kontrolu nakon završetka radova, pa se postavlja pitanje zašto nitko iz MUP-a zasad nije obuhvaćen ovom istragom. Iz MUP-a su bili vrlo šturi s informacijama vezanim uz petomjesečnu istragu uzroka požara u kojem su poginuli Mato Maškarić, Ivica Zvrk i Davor Pozniak, pa su tek nakon privođenja osmorice osumnjičenih potvrdili da je krim-istraživanje vezano uz tragični događaj u HE Dubrovnik u završnoj fazi. Ako je istraživanje u završnoj fazi, teško je očekivati da bi moglo biti novih privođenja i da MUP istražuje još neke osobe koje bi mogle biti odgovorne za spornu rekonstrukciju hidroelektrane.

OD TRENUTNO OSUMNJIČENIH njih trojica se sumnjiče da su kao direktori, ujedno odgovorne osobe investitora u gradnji, tijekom naručivanja i praćenja građevinskih radova obnove i sanacije HE Dubrovnik propustili poduzeti zakonom predviđene radnje, zbog čega građevinski radovi nisu izvedeni u skladu s relevantnim propisima i pravilima struke. Ostalih pet osumnjičenih osoba sumnjiče se da kao projektanti i izvođači radova građevinske radove obnove i sanacije HE Dubrovnik nisu izvodili u skladu s tehničkim propisima i pravilima struke, što je neposredno ugrozilo sigurnost uposlenika i imovine. Nakon privođenja u pritvoru su ostali samo Nikola Rukavina i Željko Starman, bivši direktori tvrtke HEP Proizvodnja. Nacional je već pisao o sukobu između aktualnog šefa uprave HEP-a Frane Barbarića i još uvijek aktualnog člana uprave Nikole Rukavine. Unutar HEP-a već duže vrijeme se šire informacije kako Barbarić baš Rukavinu želi prikazati kao najodgovorniju osobu za dubrovačku katastrofu, a Nacionalovi izvori dobro upoznati s ovim slučajem čak su rekli da je Barbarić vršio neprimjerene pritiske na državne institucije koje su istraživale ovaj slučaj.

POSTAVLJA SE PITANJE zašto Inspekcija rada nije utvrdila propuste odmah nakon završetka rekonstrukcije i zašto je uopće dozvoljena ta rekonstrukcija ako doista nije bila ishođena valjana građevinska dozvola

Na kraju je Rukavina doista glavni osumnjičeni u ovom slučaju te ga se sumnjiči da je bio odgovoran zbog propusta u projektu rekonstrukciji HE Dubrovnik tijekom koje su u strop ugrađene ploče od lakozapaljivog materijala. Cilj istrage tako je vjerojatno bio fokusiran na istraživanje okolnosti na osnovi kojih je sporni materijal ugrađen u HE, inače objekt podložan najvišim mjerama zaštite od požara. U tom kontekstu, indikativna je izjava koju je javnosti u veljači dao Berislav Borovina iz tvrtke Spegra inženjering koja je bila izvođač radova na revitalizaciji elektrane 2017.: “Sastavni dio dokumentacije je bio projekt u kojem se tražilo da se ugrade istovjetne ploče, istovjetne po obliku i tehničkim karakteristikama. Mi smo od proizvođača dobili ploče koje su istovjetne po obliku, karakteristikama, čak i po boji”.

AKO JE TO TAKO, ČINI SE DA JE do dubrovačke tragedije došlo zbog greške u osnovnom projektu HE, odnosno zbog onoga što se u tom projektu ne nalazi. U procesu revitalizacije koja je koštala oko 250 mil. kuna ta greška nije ispravljena i to je vjerojatno osnova za utvrđivanje kaznene odgovornosti, posebno s obzirom na to da su se graditeljski i vatrozaštitni standardi tijekom proteklih 40 godina znatno unaprijedili.

Zanimljivo je i da baš o ovoj problematici opsežno u svom radu piše i jedan od osumnjičenih Miroslav Šander. On navodi da ako za vrijeme izgradnje elektrane nisu postavljeni sustavi zaštite od požara, može doći do incidenta koji uzorkuju velike štete zbog toksičnog dima koji se razvija u kaverni i pod zemljom: „Stoga je za vrijeme gradnje potrebno provesti sve propisane i važećom zakonskom regulativom predviđene mjere zaštite od požara, kao i zaštite na radu pri rukovanju samozapaljivim materijalima”.

OSTAJE PITANJE JE LI ŠANDER tijekom rekonstrukcije HE Dubrovnik svjesno zanemario dijelove koje je naveo u svom radu ili je netko bez njegova, ali i znanja drugih nadzornika dozvolio da u strop hidroelektrane budu ugrađene na vatru izrazito osjetljive ploče. Ako je vjerovati njegovu radu, Šander je itekako bio svjestan potencijalnih opasnosti te je u jednom dijelu baš električne instalacije, uređaje i instalacije naveo kao glavne uzroke potencijalnih požara na hidroelektranama. Šander je naveo i da su električne instalacije osigurane kada „prolaze kroz zaštitne zidove između požarnih sektora”.

PROBLEM HE U PLATU bio je i u tome što su brtve i pregrade koje su se trebale zatvoriti nakon izbijanja požara, bile dotrajale i izvan funkcije. Da su bile u funkciji, požar ne bi ni dospio do lako zapaljivih ploča na stropu

Problem hidroelektrane Dubrovnik bio je i u tomu što su brtve i pregrade koje su se trebale zatvoriti nakon izbijanja požara bile dotrajale i izvan funkcije. Da su bile u funkciji, požar nikada ne bi ni dospio do lako zapaljivih ploča na stropu. Pa se i u tom svjetlu otvara pitanje tko je to trebao kontrolirati i tko je sve u lancu odgovornosti prilikom istrage tog slučaja izostavljen. Jedan poslovni izvor u tom kontekstu za Nacional kaže: ‘’Licemjerno je da se većina odgovornosti sada pokušava prebaciti na splitsku tvrtku Spegra. Postoji i dio njihove odgovornosti, ali na skali od nula do sto rekao bih da su odgovorni dva posto. Jer su u trenutku preuzimanja tog projekta oni pročitali u dokumentaciji da je sve napravljeno po zakonu i da su poštovani svi mjerodavni propisi. A sada im se pokušava imputirati da su oni najodgovorniji jer su oni kao zadnja karika u kompleksnom lancu obnove trebali primijetiti da nešto nije u redu i to prijaviti. To je u najmanju ruku nekorektno prema toj firmi, ali i prema obiteljima poginulih i budi sumnju da se pravi krivci žele zaštititi i ekskulpirati od odgovornosti’’.

Šander u svom radu navodi da materijali koji se ugrađuju u hidroelektrane prema hrvatskim zakonima moraju biti negorivi, tj. klase A1 i A2. Iz svih ovih navoda iz rada Miroslava Šandera lako se može doći do zaključka da prilikom rekonstrukcije HE u Platu nisu poštovani sigurnosni standardi koje je u svom znanstvenom radu naveo jedan od osumnjičenih, a budući da detalji istrage još nisu prezentirani javnosti nije poznato i jesu li poštovani neki drugi standardi, odnosno nije poznato kakva je bila protupožarna zaštita u hidroelektrani. Nije poznato je li HEDubrovnik bio opremljen stabilnim sustavom za gašenje s CO2 ili možda sa stabilnim sustavom za gašenje s raspršenom vodom koje Šander navodi kao dva najučinkovitija sustava za gašenje požara u hidroelektranama.

NACIONALOVI SUGOVORNICI upozoravaju i na ulogu inspekcije rada koja se očitovala tek nakon izbijanja kobnog požara 10. siječnja. Inspektorat rada tada je također utvrdio nepravilnosti. Upravo zbog spomenutih svojstava materijala ugrađenog u strop inspekcija je zaključila da su prekršene odredbe Zakona o zaštiti na radu pa da HEP, posljedično, nije osigurao sigurnost radnih mjesta zaposlenika. Međutim, postavlja se pitanje zašto inspekcija nije te propuste utvrdila odmah nakon završetka rekonstrukcije i zašto je uopće dozvoljena ta rekonstrukcija ako doista nije bila ishođena valjana građevinska dozvola za cijeli projekt rekonstrukcije, na koji je HEP potrošio oko 250 milijuna kuna.