Za one koji znaju kako iznutra funkcionira filmska industrija, bilo je dovoljno razloga da se sa zabrinutišću (do)čeka početak prikazivanja novog filma iz James Bond franšize „Za smrt nema vremena“. Prvi je taj da je film trebao režirati Danny Boyle ali je zbog „kreativnih nesuglasica“ napustio projekt, a to nikada nije bio dobar znak. Umjesto njega, producenti su odlučili prekinuti tradiciju i po prvi puta odabrati za redatelja Amerikanca Caryja Joji Fukunagu. Fukunaga se proslavio već prvim filmom, sjajnim „Bez imena“ iz 2009. godine, a televizijske se slave dokopao režijom prve sezone  serije „Pravi detektivi“ 2014. godine kada se, prema obostranom priznanju, tijekom snimanja neprestano svađao s autorom serije Nicom Pizzolattom.  Drugi znak bilo je naknadno poridruživanje scenaristice Phoebe Waller-Bridge i to na zahtjev Daniela Craiga. Poznata kao autorica serija „Fleabag“ i „Ubijanje Eve“, ona je, očigledno, trebala doraditi ono što su do tada napisali Neal Purvis, Robert Wade i Fukunaga.

Očito je dolazak Phoebe Waller-Bridge zaslužan za to da ovaj Bond izgleda drugačije od prethodnih. Bond ovog puta nije zavodnik na kojeg pada svaka žena a on to iskorištava, on je zaljubljen u jednu, jedinu Madeleine Swann (Lea Seydoux) a čak i kada izgleda da mu se druge nabacuju poput njegove kolegice, 00 agentice Nomi (Lashana Lynch) i CIA agentice Palome (Ana de Armas) elegantno izbjegava moguću intimizaciju. Ovo je Bond po mjeri MeToo pokreta, čak i po mjeri onog dijela publike koji voli da sve što radi, Bond radi više zbog ljubavi svog života, dok mu spašavanje svijeta dođe kao nešto usput. Po mjeri su i ženske uloge, Lashana Lynch se zbog ove uloge našla na društvenim mrežama na udaru rasista i seksista zbog čega je morala zatvoriti svoje profile. To samo govori u kakvim (još uvijek primitivnim) vremenima živimo.

Ovog puta svijet se spašava od Lyutsifera Safina (Rami Malek) koji želi ubiti Madeleine jer je njen otac pobio njegovu obitelj, a ujedno od britanske tajne službe otima biološko oružje kojim, uz pomoć DNK, može ubiti koga god hoće. I dok je u povijesti Bonda negativca predstavljao netko koga se 007 s razlogom bojao, ovog je puta Malek kao Safin beskrvan i dosadan, rubno bezličan, netko tko vam ide na živce i šutnuli bi ga ako već Bond neće. Malek je izvrstan u ulozi čudaka, kakav je bio u seriji „Mr. Robot“, ali za nešto više treba mu daleko jači scenarij od ovoga u kojem su mu u usta stavili rečenice koje često zvuče kao baljezganje.

Prošlo je šest godina od posljednjeg Bond filma „Spectre“ koji je kao i „Skyfall“, oba je režirao Sam Mendes, bio poprilično mračan. U međuvremenu, Marvel je sa svojim akcijskim filmovima prepunima duhovitosti postavio nova pravila zabave za kino publiku i tome su ukorak odlučili ići i autori Bonda. Neloša ideja, osim kada se pretjeruje u duhovitostima, poput obračuna u baru na Kubi gdje Bond valjda više popije no što pobije. I dok se na to možete kiselo nasmijati, uloga Valda Obrucheva (David Dencik), znanstvenika koji za Safina krade biološko oružje, krajnje je iskarikirana, njegova neozbiljnost ne prati ovakvu vrstu filma. James Bond ipak nije stripovski lik, on je netko s kim se identificiraju muškarci stariji od 40 godina dok ga svaka majka želi za zeta.

Sve njih Daniel Craig svojom glumom jede za doručak. Idealno mu odgovara to što u filmu nisu pribjegli neprestanim akcijskim scenama za koje znate da ih ljudsko biće ne može izvesti, s 51 godinom (koliko je imao u vrijeme snimanja filma) on odgovara imidžu umornog tajnog agenta koji se želi umiroviti u zagrljaju ljubavi svog života, tako da nikada nije bio bliži karakteru agenta „od krvi i mesa“. I doista, Craig je tako i izgledao na londonskoj premijeri filma, kao da mu je pun kufer svega. I dok je britanskim novinarima naštrebano govorio koliko je uzbuđen zbog premijere, omaklo mu se u razgovoru s australskom tv novinarkom kojoj je na crvenom tepihu rekao kako ga nije briga tko će biti novi James Bond.

Kraj filma, oproštaj od Craigovog Bonda, već izaziva polemike. Nećemo spojlati ali us skladu je s cijelim tonom filma i željom producenata da zagrabe što širu publiku, muškarce i žene, staro i mlado. Ipak je proračun ovog filma iznosio preko 250 milijuna dolara. A to je iznos zbog kojeg se u korporativnom filmskom svijetu traži povrat uloženih sredstava.