Dubravko Palanović, 46-godišnji skladatelj i kontrabasist te dugogodišnji član Zagrebačke filharmonije, objavio je prvi autorski album na kojem je šest njegovih skladbi nastalih u posljednjih osam godina. U povodu toga dao je intervju Nacionalu.

NACIONAL: Upravo je objavljen vaš prvi autorski album, šest odabranih skladbi nastalih u posljednjih osam godina. O čemu se radi i zašto ste odlučili album izdati tek sada?

Ovo je moj prvi autorski album, no moje skladbe su prisutne i na petnaestak albuma raznih izvođača, a jedan od meni najdražih i najznačajnijih, osim ovog novog, jest album mojeg ansambla Acoustic Project „Furious Dance“ koji je izdao talijanski izdavač Velut Luna 2022. godine, a na kojem se nalaze većinom moje skladbe. Za ovaj album ideja je došla od izdavača Cantusa i Hrvatskog društva skladatelja, na čemu sam im jako zahvalan.

NACIONAL: Kako su odabrane skladbe za album?

Početkom prošle godine krenuli smo s realizacijom snimanja i izdavanja šest skladbi koje su nastale u zadnjih osam godina i koje nekako najviše odnosno najreprezentativnije reflektiraju moj skladateljski izraz. Kompletan proces snimanja, miksanja i masteriranja odvio se tijekom prošle godine.

NACIONAL: Skladate dugi niz godina, što vas inspirira, o kakvim je skladbama riječ?

Što se tiče nadahnuća u pisanju glazbe, to je vrlo široka tema kod mene i nadahnjuje me zaista puno toga. Svakako me nadahnjuju stvari koje mi se događaju u životu, odnosi s bliskim ljudima, priroda, svaka vrsta ljepote, unutarnja promišljanja i nemiri, ali i tradicija koja je kod nas vrlo bogata. Mogu me nadahnuti i snažni ljudi, ljudi velike energije, junaci našeg doba. I traume mogu biti inspiracija. Zapravo, svaki proživljeni trenutak može biti nadahnuće. Nadahnjuju me i djela drugih autora glazbe, književnika, slikara, bez obzira na žanr.

Glazbeni žanr u kojem pišem je suvremena ozbiljna glazba i pritom najčešće pišem orkestralne, komorne ili solističke skladbe, osim kad pišem za svoj ansambl Acoustic Project, onda se radi o glazbenoj fuziji klasike, jazza, folklora a po mogućnosti i nekih drugih žanrova.

NACIONAL: Nedavno je Zagrebačka filharmonija, čiji ste dugogodišnji član, prvi put izvela koncert na Teslinoj zavojnici, a svirale su se tri praizvedbe posvećene Tesli, od kojih je jedna bila vaša. O čemu se radi?

Program s Teslinom zavojnicom bio je iznimno uzbudljiv i zanimljiv. Kako smjestiti Teslinu zavojnicu u Lisinski i spojiti je u zajedničku skladbu s orkestrom Zagrebačke filharmonije!? Bilo je tu puno problema i izazova, ali na kraju je sve prošlo vrlo uspješno.

Pisanje glazbe na temu života i djela genija kakav je bio Nikola Tesla, činilo mi se kao neuhvatljiva nit. Prije nego što sam počeo pisati, osjećao sam se nedostojno, maleno… Svakako, to nije bio lagan zadatak. Na kraju sam napisao trostavačnu skladbu za orkestar, muški zbor i Teslinu zavojnicu, koja je zapravo moje viđenje života i djela Nikole Tesle kroz glazbu. Pokušao sam „uhvatiti“ one dijelove njegova života i stvaranja koje sam mogao prikazati glazbom te probao dočarati svoju viziju svega toga. Glazbena priča ne ide kroz Teslin život do kraja linearno i kronološki jer glazba, po mom sudu, ne može tako ići kad opisuje nečiji život i rad. Ona ima svoj vlastiti život, bez obzira na to što mi pokušali riječima pokazati, opisati, dočarati, dokazati, objasniti.

NACIONAL: Je li vam lakše skladati neku tako „naručenu“ skladbu ili vam je ipak draža sloboda, bez nekog ograničenja?

Možda zvuči iznenađujuće, ali meni je ipak lakše pisati naručenu skladbu jer sam tada prisiljen raditi u nekim rokovima i to me aktivira i ubrza. Dakako, vrlo rado pišem i slobodno, bez narudžbe. S inspiracijom ponekad zna biti teško, no nastojim svakodnevno nešto napisati ili samo svirati, makar napisao barem nekoliko taktova ili motiva ako ne ide više.

NACIONAL: Kakav je osjećaj vidjeti svoj album, osjetiti ga u ruci?

Kad držim vlastiti album u rukama, osjećam se vrlo ponosno, pogotovo ako je u njega uloženo puno sati rada i truda. No uvijek krene i preispitivanje – je li nešto moglo bolje ispasti? Vjerujem da je većina glazbenika najkritičnija upravo prema svojim snimkama.

NACIONAL: Zašto volite glazbu, kakve ona osjećaje budi u vama kad svirate, skladate, slušate?

Glazbu volim otkad znam za sebe i od mladih dana nisam mogao zamisliti da se bavim ičim drugim osim glazbom. U mojoj obitelji se uvijek sviralo i nije mi trebalo dugo da zavolim glazbu, ne mogu reći točno zašto, jednostavno me je osvojila. Mislim da glazba daje ljudima veliko duhovno bogatstvo i spaja ih na jedan poseban način te mi je teško zamisliti da bi ljudi mogli bez nje. Slušanjem glazbe aktivira se veliki spektar emocija i na svojstven način dočarava neke životne situacije u kojima se svatko nađe.

NACIONAL: Osnivač ste i voditelj ansambla Acoustic Project, spomenuli ste ga. Kakav je to ansambl i gdje nastupate?

Acoustic Project je ansambl od deset primarno klasičnih glazbenika i djeluje već petnaestak godina. Tijekom vremena mijenjali su se glazbenici i repertoar. Moja dužnost u ansamblu obuhvaća kompletnu organizaciju djelovanja ansambla kao i skladanje, aranžiranje i sviranje. Idejna okosnica ansambla je istraživanje raznih formi što rezultira fuzijom glazbenih stilova – klasike, jazza, folklora, a i drugih. Za mene je uvijek bio, ali i za ostale članove koji su bili voljni kreirati program, izvrstan poligon za glazbenu kreaciju bilo koje vrste. Kroz godine djelovanja imali smo i imamo zaista širok raspon interesa u glazbenim stilovima i estetici. Bili smo voljni istraživati i eksperimentirati, kao i nanovo postavljati poznate skladbe na nov – naš način. Moram reći da se radi zaista o izvrsnim glazbenicima u ansamblu – pravim glazbenim virtuozima. Svatko od njih ima zasebne karijere i uspjehe. Bez njih ovakvih kakvih jesu, ovaj ansambl-projekt ne bi bio ni približno takav kakav jest.

Kad su nastupi u pitanju, nastupili smo u većini prostora u Zagrebu u kojima se uklapamo po svojem izričaju – Lisinski, Lauba, Tvornica Kulture, Hrvatski glazbeni zavod, NSK, dvorana SC-a, atrij Klovićevih dvora… Također, nastupili smo u mnogim gradovima u regiji i na vodećim festivalima. U tijeku je projekt s novim skladbama na kojem radim s još nekoliko kolega autora i nakon toga kreću koncerti sredinom proljeća. Na neki način ansambl možda više sliči rock ili jazz bandu nego ansamblu klasične glazbe, no u realnosti smo negdje između svega toga.

NACIONAL: Nedavno je izabran novi ravnatelj Zagrebačke filharmonije, a vi ste bili jedan od kandidata. Mnogo članova ansambla dalo vam je podršku, ali je gradonačelniku Tomaševiću zasmetala činjenica da ste bili na listi Zlatka Hasanbegovića, kako gledate na to? Jeste li požalili što ste se uključili u politiku?

Na natječaju za ravnatelja Zagrebačke filharmonije dobio sam većinu glasova zaposlenika na izjašnjavanju zaposlenika za kandidate, preciznije, deset glasova više od kandidata koji je izabran za ravnatelja, što i nije toliko mala razlika s obzirom na to da se na natječaj javilo šestero ozbiljnih kandidata i naravno da su se pritom raspršili glasovi.

Unazad dvadesetak godina, na prošlim natječajima za ravnatelja, Upravno vijeće ZF-a bi uvažilo glas orkestra dobiven na takav način, složilo se s njim te ga slalo na daljnju proceduru i u pravilu je taj kandidat i pobjeđivao. Jedina razlika je u tome što je u nekadašnjim izborima za ravnatelja u izjašnjavanju o kandidatima sudjelovao samo orkestar, a ovoga puta svi zaposlenici. Mišljenje zaposlenika, a pogotovo orkestra, ovoga puta Upravno vijeće ZF-a i Grada potpuno je ignoriralo i meni je na izboru očito presudila politika kojom se ne bavim niti sam se ikada bavio. Pritom nisu uzete u obzir ni moje kvalifikacije za to radno mjesto, u prvom redu iskustvo u organizaciji brojnih koncerata i projekata, kao i dugogodišnji rad u ZF-u. To što sam bio na listi nezavisnog kandidata kao nestranačka osoba na gradskim izborima prije sedam godina, ne znači da se bavim politikom i svatko tko, čak površno, prati politiku, neće me prepoznati kao političkog aktera, kako u prošlosti tako ni u sadašnjosti, a kamoli u budućnosti.

NACIONAL: Kakvi su vam planovi, skladate li nešto trenutačno?

Ovoga trenutka radim na nekoliko skladbi, a osim objave mojeg autorskog albuma, ovih dana bila je i promocija jedne zbirke klavirskih kompozicija za učenike i studente, što me posebno veseli. Kao što sam spomenuo, radim i na novim skladbama za svoj Acoustic Project, za koji organiziram i koncerte koji će krenuti sredinom proljeća.