Mlada indologinja, zagrebačka sveučilišna profesorica Katarina Katavić napisala je prvu sustavnu i cjelovitu povijesnu gramatiku romskoga jezika u svijetu. Doktorat pod naslovom „Postanak i ustroj romskoga u okviru povijesti indoarijskih jezika“ obranila je 2022. s najvišom ocjenom summa cum laude, a nedavno ga je pretočila u pionirsku knjigu „Povijest romskog jezika i suvremeni ustroj“, objavljenu u izdanju Ibis grafike. Knjiga je jedinstvena po tomu što je, s jedne strane, poredbeno-lingvistička studija, a s druge strane donosi sustavan pregled gramatike romskog jezika te dijelom uvodi novi sustav i novo nazivlje. U tom smislu može poslužiti i kao priručnik za učenje romskog jezika. Na naslovnici je obrađena verzija slike koju je ta stručnjakinja u humanističkom području nedavno naslikala akrilom, a predstavlja romsku suknju.

Kako nam je objasnila u razgovoru, rad na doktorskoj disertaciji temelji se na njezinu trinaestogodišnjem učenju orijentalnih jezika i sastojao se od proučavanja dosadašnje literature, sastavljanja pregleda dosadašnjih istraživanja, ali najvećim dijelom analizâ svih vrsta riječi u romskome, pri čemu se uglavnom služila dostupnom literaturom u knjižnici i na internetu, a ponekad je za slučajeve kod kojih nije bila sigurna pitala i izvorne govornike. Postoje, ističe, sjajni stručnjaci, romski i neromski, iz čijih je radova crpila puno toga što joj je bilo potrebno za disertaciju i knjigu.

A na pitanje zašto je odlučila doktorirati baš na toj temi, rekla je:

„Ono što me zanima još od vremena studija pa sve do danas jesu indoarijski jezici u poredbeno-povijesnoj perspektivi, odnosno, kako se glasovna struktura njihova leksika i njihova gramatička struktura mijenjala tijekom povijesti, kao i kako su različiti jezici utjecali jedni na druge uslijed jezičnih kontakata. Također, shvatila sam da zaista nedostaje sustavna povijesna gramatika romskoga jezika, koja bi obuhvatila glavne spoznaje o razvoju romskoga jezika kao novoindoarijskoga jezika iz staroindoarijskoga, kao i dosljedno usustavljena suvremena gramatika s jasnijim pravilima, malo drugačijim načinom usustavljivanja i malo drugačijim nazivljem. Imajući u vidu da sam indolog koji je tijekom studija učio sanskrt, prakrte i hindski pa romski, ta je tema za mene bila savršena. Čak smatram da je to bila jedina tema za mene jer si ne mogu zamisliti drugu. Ne znam s kojom bih drugom temom bila toliko uporna. Nisam išla na doktorat samo radi stjecanja titule i ispunjavanja uvjeta za produljenje ugovora niti sam objavila knjigu radi objavljivanja knjige. Od početka je to bila tema koju sam željela obraditi i najveća želja mi je bila napraviti knjigu kakvu sam i sama željela imati tijekom studija. Nadam se da će je studenti cijeniti i da će im olakšati učenje.“

Katarina Katavić zaposlena je na Odsjeku za indologiju i dalekoistočne studije Filozofskoga fakulteta u Zagrebu. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

Katarina Katavić rođena je 1991. u Sarajevu. Osnovnu školu pohađala je u BiH i Njemačkoj, a gimnaziju u Hrvatskoj. Diplomirala je 2015. indologiju i germanistiku na zagrebačkom Filozofskom fakultetu gdje je 2022. i doktorirala lingvistiku. Od 2012. radi na prvom hindsko-hrvatskom rječniku s Bharatom Singhom i Krešimirom Krnicem. Sudjelovala je 2015. u sinkroniziranju dječjih serijala na romski jezik za HRT-ov portal „Juhuhu“. Od 2016. zaposlena je na Odsjeku za indologiju i dalekoistočne studije Filozofskoga fakulteta u Zagrebu.

Kao međunarodno prisutna znanstvenica i autorica knjige već sada daje osjetan doprinos promociji hrvatske romistike, indologije i lingvistike. Primjerice, zvali su je da govori o svojoj knjizi na romskoj radiostanici Radio Romano, koja ima sjedište u Švedskoj i cijeli program je na romskom, a kada je ove godine bila u Milanu na International Conference on Romani Linguistics, međunarodnoj konferenciji posvećenoj romskom jeziku, stručnjaci koje je ondje upoznala izrazili su želju da se ta konferencija, koja se održava svake dvije godine od 1993., organizira 2027. upravo u Hrvatskoj.

Vraćajući se u prošlost i korijene svog interesa za orijentalistiku, Katarina Katavić rekla je da su je od osnovne škole zanimale strane kulture i strani jezici. Kao dijete živjela je pet godina u Njemačkoj pa je govorila dva jezika i još je tijekom osnovne škole imala neka jezična pitanja na koja nije mogla dobiti odgovor u svojoj okolini. U srednjoj školi snažno ju je počela zanimati orijentalistika, slušala je tursku, arapsku, iransku i indijsku glazbu i imala veliku želju naučiti neki od tih jezika. Zato ne čudi što je uz germanistiku upisala i indologiju, a mislila je da bi mogla postati nastavnica njemačkog u školi. Kada je o indologiji riječ, nije ju odbilo ni to što je ta grana filologije oduvijek imala reputaciju iznimno zahtjevna studija, jer ono što je zanima i što smatra vrijednim manje joj je teško nego nešto što je objektivno lakše, ali za što nije motivirana.

Tijekom studija indologije naučila je sanskrt, hindski, prakrte i staroperzijski te urdski, a radi boljeg razumijevanja urdskog završila je i dvogodišnji tečaj arapskoga i jednogodišnji tečaj perzijskoga jezika na Odsjeku za turkologiju, hungarologiju i judaistiku. Imala je sreću što su u doba njezina najmarljivijeg stjecanja znanja na studiju uvedeni izborni kolegiji Uvod u romski jezik i Uvod u književnost i kulturu Roma koje je odmah upisala. Romski joj je bio jako zanimljiv zbog podudarnosti s hindskim i sanskrtom, no ujedno i dosta zbunjujući zbog raznolikosti dijalekata pa i rječnika i gramatika.

Katarina Katavić istaknula je da njen rad, kao prvo, detaljno prikazuje porijeklo romskoga jezika u staroindoarijskome, tj. sanskrtu, a potom, kao drugo, i porijeklo samih Roma iz Indije, opširnije i detaljnije nego što bi se moglo bez lingvističke analize. Njezin rad prikazuje i jezičnu posebnost romskoga i jezično blago koje su Romi tijekom stoljetnih migracija očuvali i na što mogu biti ponosni, kao i na svoj identitet. Objasnila je što se iz jezika može zaključiti o romskoj kulturi i povijesti:

„Kao prvo, može se vidjeti put migracije Roma iz središnjeg dijela sjeverne Indije, preko sjeverozapadne Indije, Perzije, Armenije i Bizanta prema Europi, kao i približna kronologija. Na primjer, znamo da su Romi morali napustiti Perziju prije sedmog stoljeća jer romski nema tragova utjecaja arapskoga jezika, ali ima snažne tragove utjecaja perzijskoga. Morali su napustiti Armeniju prije 10. stoljeća jer je u armenskome u tom razdoblju došlo do jedne glasovne promjene do koje u armenskim posuđenicama u romskome nije došlo; naime, romski sadrži armenske riječi onakve kakve su bile prije te glasovne promjene. A jedna od prvih stvari koja se može saznati o njihovoj kulturi jest nomadski način života, zbog čega sebe nazivaju ‘rroma’, a sve ne-Rome, bez obzira na nacionalnost, ‘gadže’, što najvjerojatnije potječe od staroindoarijskoga ‘gārhya’, kućni, domaći ili ‘gr̥haja’, rođen u kući, što je moja teza, ili možda neke druge srodne riječi. Po nazivima za godišnja doba ‘nilaj’ – ljeto i ‘ivend’ – zima može se zaključiti da su razlikovali samo dva godišnja doba. Po nazivima za kovačke alate koji su posuđeni iz grčkoga može se zaključiti da su u Bizantu Romi bili u intenzivnom kontaktu s domaćim stanovništvom pružajući mu kovačke usluge. Naravno, to su samo neki od primjera.“

Naša sugovornica otvorila je u razgovoru i jedno važno društveno pitanje. Naime, ona vjeruje da bi njezin rad mogao poslužiti kao podloga za standardizaciju romskoga jezika na globalnoj razini – ako je želja romske zajednice da na globalnoj razini imaju jedan zajednički standardni jezik.

„Hoće li doći do toga, ovisi o inicijativi romske zajednice i njihovu stavu prema tom pitanju kao i o otvorenosti prema prihvaćanju određenog dijalekta ili njegovih elemenata kao standarda kojim će se služiti u formalnoj komunikaciji. Sudeći po razgovoru s kolegama, čini se da sam među rijetkim lingvistima koji vjeruju i uopće uzimaju u obzir mogućnost standardizacije romskoga jezika na globalnoj razini i njegove primjene u romskim zajednicama diljem svijeta. Koliko znam, kolege zagovaraju regionalne romske standardne jezike. Treba vidjeti što romska zajednica želi, u obzir uzeti osjećaj identiteta i želje samih Roma, ali smatram da bi jedinstven standardni romski jezik bio najbolja opcija za jačanje jedinstva romske zajednice u svijetu, a vjerujem da tomu teže. Za taj pothvat potrebno je što više lingvistički obrazovanih Roma te drugih lingvista i indologa, kao i otvorenost i suradnja svih kako bi se došlo do nekog rješenja i plana“, smatra Katarina Katavić.

Knjiga prikazuje i jezičnu posebnost romskog jezika i jezično blago koje su Romi očuvali. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

Kao problem navela je i to što, kaže, mladi Romi nažalost pomalo zaboravljaju svoj jezik jer se u svakodnevici najviše koriste jezikom države u kojoj žive, pogotovo ako su snažnije integrirani u društvo većinskoga naroda: „Romska djeca svoj jezik nemaju priliku učiti u školi kao što tu priliku imaju djeca drugih nacionalnih manjina. To vodi do toga da romska djeca često ne vladaju potpuno ni vlastitim jezikom ni jezikom većinskog stanovništva, što je ogroman problem.“

Pročelnik Odsjeka za indologiju i dalekoistočne studije Ivan Andrijanić analizirao je za Nacional izvornost i doprinos knjige Katarine Katavić te zašto je ona kao prethodna doktorska disertacija dobila najvišu ocjenu, summa cum laude:

„Knjiga ‘Povijest romskoga jezika i suvremeni ustroj’ značajan je znanstveni prinos na barem dvama područjima naših humanističkih znanosti. S jedne strane to je prinos poredbenom i povijesnom jezikoslovlju, a s druge strane vrijedan i jedinstven prinos znanosti o Romima i njihovu jeziku. Autorica u knjizi na temelju brojnih primjera pokazuje kako je bitno obilježje romskoga jezika čuvanje nekih arhaičnih jezičnih osobina koje nisu sačuvane u drugim novoindoarijskim jezicima. Autorica tumači jezikoslovnu povijest brojnih oblika u romskom jeziku koji do sada nisu bili odgovarajuće protumačeni. Primjerice, pokazuje i dodatno argumentira već ranije uočenu pojavu da u romskome jeziku analitički oblici u deklinaciji, kosi padež + postpozicija, ustupaju mjesto aglutinativnim padežnim nastavcima, što je pojava koja nije zabilježena u novoindoarijskim jezicima u Indiji. S druge strane, nalazimo tu brojne jezikoslovne uvide koji nam govore i o smjeru, kao i o kronologiji romskih migracija, pa knjiga predstavlja i prinos općem polju romistike.“

‘Romska djeca u svakodnevici se najviše koriste jezikom države u kojoj žive. To vodi do toga da često ne vladaju potpuno ni vlastitim jezikom ni jezikom većine’

Studij romistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu dvopredmetni je diplomski studij na kojem se podučavaju romski jezik, kultura, književnost i povijest. Kako je objasnio Ivan Andrijanić, nalazi se u sklopu Odsjeka za indologiju i dalekoistočne studije ponajviše zbog indijskoga podrijetla Roma, a osobito zbog indijskoga jezika koji su toliko dobro očuvali.

Kako je rekao Andrijanić, iako u Europi postoje neki sveučilišni programi na kojima se njeguje romistika kao znanstvena disciplina, zagrebački studij jedan je od rijetkih koji nude diplomski program na kojem se pritom poučava i metodika poučavanja romskoga jezika i književnosti s ciljem budućega obrazovanja nastavnika romskoga u osnovnoškolskome obrazovanju.

„S jedne se strane na studiju njeguje znanstveni pristup proučavanju romskoga jezika i kulture, a s druge je strane zastupljen i obrazovno-metodološki aspekt koji je osobito važan za Rome kao manjinsku zajednicu koja teži očuvanju vlastita identiteta i tradicije. Tako se studijem romistike pokušavaju očuvati i promicati romski jezik i romske kulturne tradicije, ne samo među Romima, već i među ne-Romima, kako bi se stalo na kraj predrasudama i kako bi se obrazovanoj publici predstavilo bogatstvo kulturoloških tekovina romske zajednice. Čini se da poučavanje studenata, budućih djelatnika u kulturi, školstvu i diplomaciji, tekovinama romske kulture čini važan iskorak u povećanju svjesnosti o Romima i zbacivanju predrasuda koje se katkada javljaju u društvu. Nadamo se da će pojedinci koji su stekli pouzdana znanja o Romima svoja znanja i uvide širiti i dalje u radnim i društvenim sredinama u kojima će se naći nakon studija“, zaključio je Ivan Andrijanić.