Dana 4. svibnja 1953. godine je Ernest Hemingway osvojio Pulitzerovu nagradu za roman ‘Starac i more’. Znak da je riječ o kvalitetnom književnom djelu govori i činjenica da je Hemingway za taj roman dobio i Nobelovu nagradu iduće, 1954. godine. Njegov stil pisanja često nazivaju tvrdo kuhanom prozom, zbog korištenja kratke, jednostavne i sažete rečenice. Tu se može i primjetiti njegovo iskustvo bavljenja novinarstvom.

Radnja romana ‘Starac i more’ je jednostavna, linearna i tijek događaja je usporen. Priča nas vodi u predgrađe Havane gdje živi stari ribar Santiago. Živi život samački, a jedina imovina mu je čamac i nešto malo ribarskog pribora. Prošlo je već osamdeset i četiri dana kako nije uspio uloviti niti jednu ribu.
Prvih četrdeset dana pomoć i društvo mu je bio dječak Manolin. Nakon toga roditelji su ga dali na ispomoć na drugi čamac jer je ovog očito pratila nesreća. No, dječak je jako vezan uz Santiaga te ga jako voli. Dječaku se sviđa što ga starac smatra istinskim prijateljem i ravnopravnim partnerom. Oni imaju mnoštvo zajedničkih tema, a starac čak dolazi dječaka i probuditi rano ujutro.

Osamdeset petog dana starac se zaputio sam daleko na pučinu u lov na ribu. Prvi dan zagrizla je očito jako velika riba jer je vukla cijeli čamac. Starac se borio s njom dva dana i patio je od jakih bolova i napora. Za vrijeme duge borbe razgovarao je s ptičicom i ribom te se prisjećao mladosti, prošlosti i snova. Na kraju, kada je riba bila savladana, privezao ju je uz čamac i krenuo nazad prema Havani. Riba je bila ogromna, a sam čamac je uz nju djelovao malo.

Kako se vraćao, tako su ga počeli napadati morski psi. Privukla ih je krv velike ribe. No, starac se nije predavao. Branio je ribu iako je svakim naletom novog morskog psa ona bila sve više unakažena. U luku se vratio samo s kosturom ribe. Izmoren, zaspao je. U posjetu mu je stigao dječak, a kada je vidio rane na njegovim rukama, zaplakao je.