Nije se više znalo tko je svinja, a tko čovjek…’’ Tim riječima George Orwell, engleski književnik, završava svoju genijalnu basnu ‘’Životinjska farma’’ (Animal Farm). To distopijsko remek-djelo napisao je 1945. i gotovo proročanski pokazao viziju budućnosti, osuđujući društvene pojave poput pohlepe i želje za moći – koje utjelovljuju svinje – ali i apsolutnu poslušnost i nedostatak kritičkog razmišljanja, što utjelovljuju ovce. O popularnosti toga djela i njegovoj svevremenosti svjedoči i još jedan ne tako poznat citat: ‘’Sve su životinje jednake, ali neke životinje su jednakije od drugih!’. Upravo je glazbena adaptacija tog djela ovogodišnji projekt studenata četiriju sastavnica Sveučilišta u Zagrebu – operu ‘’Animal Farm’’ u Velikoj dvorani Vatroslava Lisinskog izvest će 27. i 28. studenoga studenti Muzičke akademije, Akademije dramskih umjetnosti, Akademije likovnih umjetnosti i Tekstilno-tehnološkog fakulteta. Njih će, naravno, kroz projekt voditi mentori, redatelj Krešimir Dolenčić sa studentima svoje klase na Akademiji dramske umjetnosti i dirigent Mladen Tarbuk sa studentima svoje klase na Muzičkoj akademiji.

Nacional je bio na probi u dvorani Blagoje Bersa na Muzičkoj akademiji, gdje se na sceni izmjenjuje na desetke studenata, a ukupno ih s mentorima u ovom velikom projektu sudjeluje oko 250. Njihova uloga jasna je – studenti ADU-a glume ili režiraju, studenti Muzičke akademije pjevaju kao solisti ili u zboru ili su dirigenti, studenti Akademije likovnih umjetnosti rade sve promidžbene materijale i scenografiju, dok su studenti Tekstilno-tehnološkog fakulteta zaduženi za kostime u ovoj operi. Probe su počele još u svibnju, a ‘’Animal Farm’’ izvodi se na engleskom jeziku.

Ova međuakademska suradnja započela je 2009. godine na inicijativu tadašnjih dekana triju umjetničkih akademija – Mladena Janjanina, Enesa Midžića i Slavomira Drinkovića – operom ‘’Čarobna frula’’ u Lisinskom. Uslijedili su ‘’Ivan Grozni’’, ‘’Carmen’, ‘’Slavuj’’ i ‘’Orfej i Euridika’’, sve u Lisinskom, zatim ‘’Momci na brod’’ 2014. u Maloj sceni, ‘’Madam Buffault-’’ 2015. i 2018. u HNK, pa ‘’Amelija ide na ples’’ u Maloj sceni 2015., pa ‘’Agrippina’’ godinu kasnije, pa ‘’Lukava mala lisica’’ HNK, 2017., u HNK, zatim ‘’Cosi fan tutte’’, 2018. također u HNK, 2018. pa Koncertna dvorana Blagoje Bersa 2019. te napokon Mahlerov ‘’Dječakov čudesni rog’’ koji je u Koncertnoj dvorani Blagoje Bersa izveden 2019.

Ova Kuljerićeva opera-basna, kako ju je on sam nazvao, izvodi se u sklopu proslave stote godišnjice osnutka Muzičke akademije u Zagrebu, a osim Dolenčića i Tarbuka, u osmišljavanju i izradi kostima studente vodi Barbara Bourek, scenografiju predvodi Mirjana Vodopija, a svjetlo Deni Šesnić. Igor Kuljerić u svojoj glazbenoj adaptaciji Orwellove ‘’Životinjske farme’’ stvorio je spektakl i dao oduška svojoj bogatoj mašti i nadahnuću. Obuhvatio je sve: mjuzikl, jazz, pop, operu, crnačke i duhovne pjesme i vokalnom obilju od stotinjak pjevača na sceni pridodao pratnju velikoga simfonijskog orkestra od gotovo isto toliko svirača.

Mentori i studenti: Krešimir Dolenčić i Kristina Grubiša te Mateo Narančić i Mladen Tarbuk. FOTO: Igor Soban/PIXSELL

Mladen Tarbuk, dirigent i profesor na Muzičkoj akademiji, objasnio je kako je došlo do toga da se baš Kuljerićeva opera radi ove godine:

„Praizvedba je bila davne 2003. godine i djelo je, nakon autorove smrti, ostalo nesređeno, nedovršeno. Ivana Bilić, njegova kći, objedinila je i sastavila taj sav materijal i to je dosta dugo trajalo, a s dovršenjem toga posla lijepo se poklopilo da Muzička akademija obilježava sto godina postojanja. Na tragu projekata sa studentima koje smo inicirali prije nekoliko godina, kao što je bila ‘Carmen’ isto tako s Krešom Dolenčićem, htjeli smo napraviti nešto slično tome, a fokus je na domaćoj operi. Mišljenja sam da se premalo bavimo hrvatskom glazbom, a to govorim ne samo kao profesor na Muzičkoj akademiji već i kao predsjednik Hrvatskog društva skladatelja. Mladi moraju biti upoznati s domaćom glazbom, s bogatstvom našeg kulturnog blaga koja su nemala, ali nažalost potpuno su zanemarena od mnogih profesionalnih institucija. To je bio razlog ovog velikog projekta.“

Osim što svoje studente vodi kroz cijeli proces te tako najbolje mogu učiti, kaže da i on sam jako puno može naučiti. Profesori su, kaže, tu da tijekom procesa uče, ali i da od studenata nauče:

„Ne mogu dovoljno naglasiti koliko sam kao dirigent naučio predajući dirigiranje. Ovdje je to još izraženije zato što je u ovom projektu strašno važna organizacija, sklapanje projekta. Ima puno sastavnica – zbor, orkestar, soliste koje treba pripremiti. To je veliki zamašan kotač i sretan sam što su studenti dirigiranja isto tako u prilici raditi konkretan, pravi posao, a ne neki laboratorijski ili fiktivni. Riječ je o studentima svih godina studija koji su u projekt uključeni od samog početka, pripreme solista, repeticija, vođenje režijskih proba, sekcijskih proba, a sve je počelo još u svibnju. Krešo i ja smo već više puta surađivali u mnogim projektima, a radili smo sličan projekt sa studentima, spomenutu ‘Carmen’ koja je bila izuzetno uspješna.“

Krešimir Dolenčić, redatelj ove opere, već je režirao nekoliko ovakvih projekata, voli raditi s mladima, sa studentima. Iako proces i probe s 20 ili 30 studenata na sceni laiku mogu izgledati kaotično, Dolenčić tvrdi da to nije slučaj i poziva Nacional da dođe prvi dan u Lisinski, da se vidi pravi kaos, kad se predstava priprema na mjestu na kojem će se i izvesti:

„Ovakvi projekti su važni na svaki način. Prvo zato što je to hrvatska opera. Drugo zato što je to suvremena hrvatska opera. Treće zato što smo mi učmala sredina, sve operne kuće, male ili velike, redovito imaju praizvedbe, dakle maknu se od Traviata ili Rigoletta. Koliko se moglo u Hrvatskoj se to radilo, sada je to sve manje slučaj jer publika naprosto nije odgojena za operu. Isto tako, iznimno je važan ovakav projekt zato što je to suradnja četiriju sastavnica zagrebačkog Sveučilišta – Muzičke akademije, Akademije dramske umjetnosti, Likovne akademije i Tekstilno-tehnološkog fakulteta, to rade studenti, to je golem projekt i u takvom projektu se pokaže tko koliko zna. Meni je to veliki gušt raditi jer sam i ja počeo svoj rad na isti način. Ako Mladen kaže da je davna 2003. kad je praizvedeno ovo djelo, što onda reći za davnu 1989. kada je dekan Batušić mene studenta pitao bi li ja radio sa studentima Muzičke akademije ‘Cosi fan tute’. To je bio moj prvi samostalni projekt, jednako kao što sad to radi Kristina Grubiša sa mnom. I to, eto, traje već dugi niz godina, jako je lijepo raditi s njima. Bilo bi još ljepše da imamo bolje uvjete, bolju dvoranu, da nema covida-19, ali uživamo.“

Kristina Grubiša je na prvoj godini diplomskog studija režije na ADU. Kaže da se ovo iskustvo ne može mjeriti ni s čim jer se to ne radi u okvirima Akademije dramske umjetnosti, u sklopu nastave:

„Velika je promjena na Akademiji ta što je odnedavno na diplomskom studiju uveden zaseban kolegij – glazbeni teatar – tako da mi koji smo zainteresirani upravo za to nismo dosad imali prilike, čak niti u nekom manjem formatu, probati takvo što raditi. A ovakav projekt, ovakve veličine, u kojem imam mentora koji me upoznaje sa svim faktorima procesa – od organizacije, preko glazbe do pokreta i puno izvođača – to je prilika koja će se, nadam se, nastaviti ne samo meni, već i drugima. Imala sam slično iskustvo s Muzičkom akademijom na Biennaleu, u tom projektu je sudjelovalo 80 studenata i to je bio dosta velik projekt, ali taj operni kaos jako me privlači, volim to pratiti i biti dio svega toga. Fokus je raspršen, ali u toj raspršenosti vidim dobru zabavu.“

Mateo Narančić, student četvrte godine dirigiranja na Muzičkoj akademiji, koji je tijekom proba neprestano uz profesora Tarbuka, kaže da i njega privlači taj ‘’kaos’’:

„Volim to kad ispred mene kao dirigenta nije simfonija, neka instrumentalna glazba, nego je tu više toga. Vrlo je instruktivno jer moramo pomiriti i soliste pjevače i orkestar koji ih prati. To je naša glavna zadaća u ovom projektu, ali smo imali prilike vidjeti sve faze nastanka predstava, kako se izrađuju kostimi, individualne probe s pjevačima, skupne, kompletan proces i time je iskustvo veće.“

Mladen Tarbuk pojašnjava da je za ovaj projekt, ali i za sve ovakve prethodne studentske projekte bilo je slično, birao najbolje studente sa svoje klase:

„Najbolji studenti, to je bio kriterij, a vjerujem da je i u drugim područjima ista situacija kao i u mom glazbenom dijelu predstave. Birali smo one koji su se dokazali, procijenio sam da su oni dovoljno zreli ovakav veliki komad raditi. Kad ih gledam na sceni, svoje studente kako izgledaju sjajno, osjećam se tako da znam da će iza mene ostati nešto dobro.“

Tomislav Buntak, dekan Akademije likovnih umjetnosti, ove projekte smatra neprocjenjivima za sve uključene. Kaže da je suradnja na produkciji i izvedbi jednog opernog djela, kakva traje već više od desetljeća za tri umjetničke akademije Sveučilišta u Zagrebu u suradnji s ostalim sastavnicama koje imaju dijelove studijskih programa vezanih uz umjetničko područje, najzahtjevniji zajednički projekt:

„Zašto je važno raditi ovakve projekte? Završetkom studija na umjetničkim područjima nove generacije dobivaju kompetencije koje daju garanciju da se mogu uspješno uključiti u kulturno-umjetnički sektor, kako kroz vlastite umjetničke karijere, tako i u kulturne i kreativne industrije. Upravo ovakav tip projekata tijekom njihova studija osigurava studentima i studenticama, posebno umjetničkih akademija, da u konkretnoj, realnoj situaciji osjete i iskuse što znači napraviti, izvježbati, producirati i prezentirati jedno od najzahtjevnijih umjetničkih i glazbeno-scenskih djela kao što je opera, koja u umjetničkom smislu zahtijeva sudjelovanje svih umjetničkih područja. Već i sam dio financijsko-materijalnih zahtjeva je izazovan, a organizacijski postaviti više od 250 sudionika, profesora-mentora i studenata i studentica iskustvo je koje neće zaboraviti.“

Buntak vjeruje da kroz ovakav projekt umjetničke akademije pokazuju i cjelokupnom Sveučilištu, a i široj javnosti, dio razloga zašto visoko umjetničko obrazovanje treba financirati i razvijati. Smatra da to treba raditi u još većoj mjeri, s obzirom na niz neriješenih prostornih i materijalnih uvjeta s kojima se umjetničko područje sučeljava, koji se još uvijek rješavaju solidarnošću ostalih sastavnica Sveučilišta u Zagrebu, a ne sustavnim postavkama u cjelokupnom sistemu visokog obrazovanja:

„Naš je cilj pokazati da obrazujemo i osposobljavamo talentirane i sposobne generacije mladih umjetnika i umjetnica koji će dati identitet budućnosti naše kulturne i umjetničke scene, pokazati potencijal i snagu umjetničkog obrazovanja, sposobnost uspješnog nošenje sa složenim umjetničkim izazovima. Jednostavno pojasniti da kompetencije koje imaju studenti i studentice umjetničkih akademija, kada se koristi njihova umjetnička aktivnost uz vodstvo njihovih mentora i mentorica za različite svečanosti ne nastaju preko noći, već se postižu višegodišnjim sustavnim radom u koji je potrebno ulagati dovoljna sredstava, za materijalno-tehničke izazove kao i za umjetničke produkcijske troškove.“

Studenti Akademije likovnih umjetnosti rade scenografiju i vizuale, a studenti Tekstilno-tehnološkog fakulteta rade kostime

Akademija likovnih umjetnosti sudjeluje u ovom projektu sa sedam profesora i više od dvadeset studenata i studentica te sa sedam majstora u svojim radionicama za metal i drvo u tehničkoj izradi scenografije. Sudjeluju i u traženju dijela sredstava za produkciju:

„Uključeni u predmetu Scenografija, studenti rade na osmišljavanju i izradi scenografije i rekvizita, s različitih odsjeka, s različitim kompetencijama od crtanja, slikanja, modeliranja, kombiniranja tehnika. Drugi dio studenata je uključen kroz predmete Primijenjene grafika, Ilustracije, Animacije u izradu vizuala, plakata, programskih knjižica, digitalnih materijala, animaciju. Zaista zahtjevan zadatak. Prisutno je ukupno 40-ak ljudi uključenih kroz različite segmente. Ovaj projekt nije redovita aktivnost unutar studijskih programa, već posebna projektna nastava, a sudjeluju studenti uglavnom viših godina. Za svakog dekana ili dekanicu dovršetak ovakvog, reprezentativnog projekta donosi veliko zadovoljstvo, posebno zbog naše studentske populacije involvirane u realizaciju, a to je sigurno točka na koju se možemo osloniti u našim traženjima za uvijek nove razvojne promjene koje bismo trebali redovito provoditi za naše umjetničko područje ako želimo da je živo, kreativno i snažno. Čestitam mojim kolegama i kolegicama, sadašnjim dekanima i bivšoj dekanici umjetničkih akademija jer smo opet uspjeli završiti ovaj zahtjevan projekt, a i drugim sastavnicama Sveučilišta u Zagrebu, njihovim umjetničkim studijskim programima.“

Osim opere ‘’Animal Farm’’, za stotu obljetnicu osnutka Muzičke akademije izvest će se i dva velika koncerta, u ožujku iduće godine u dvorani Bersa i u Varaždinu. Uz dirigenta Matiju Fortunu, na koncertu će dirigirati i student dirigiranja, a izvest će se ‘’Akademska suita’’, djelo sastavljeno od stavaka sedmorice profesora Muzičke akademije. Koncertima u svibnju iduće godine u dvorani Bersa i u Varaždinu uz Mladena Tarbuka dirigirat će i studenti.