Milijardu i 200 milijuna eura, koliko trenutno iznosi cijena 12 francuskih zrakoplova Rafalea, vrlo vjerojatno neće biti konačna cifra, što dodatno baca sumnju na transparentnost cijelog posla i odluku premijera Plenkovića da ugovor o kupnji ostane tajan čak i za predsjednika države

Milijardu i 200 milijuna eura, koliko trenutno iznosi cijena nabave vojnih zrakoplova Rafalea, vrlo vjerojatno neće biti i konačna cijena za 12 francuskih zrakoplova. Nacional je iz više dobro upućenih izvora saznao da u navedenu cijenu nije uključena gradnja novih, modernih hangara u koje bi bili smješteni francuski zrakoplovi. Isto tako, za sada nije poznato koliko bi se takvih hangara trebalo izgraditi i kolika bi im točno trebala biti cijena. Izvori iz vojnog miljea koji su dobro upućeni u karakteristike Rafalea, ali i opreme koja uz ove zrakoplove dolazi, tvrde da je lako moguće da će Hrvatska morati izgraditi po jedan hangar za svaki avion ili jedan hangar za dva aviona, ali u svakom slučaju je sigurno da će se moderni hangari morati izgraditi jer Rafalei jednostavno zahtijevaju takve uvjete za održavanje. No svi ti dodatni troškovi bacaju sumnju na transparentnost čitavog posla te ponovno otvaraju pitanje zašto Vlada i premijer Plenković javno ne objave cjelokupni troškovnik, kao što je to prilikom kupnje istih aviona napravila Grčka, već tvrde da je riječ o tajni.

Premijer Andrej Plenković je proteklog tjedna nakon optužbi predsjednika Zorana Milanovića da je netko “maznuo” 200 milijuna eura koliko iznose dodatni troškovi, naveo da su u tih novootkrivenih 200 milijuna eura i troškovi infrastrukture, ali se iz toga ne može točno reći na što je premijer mislio i jesu li u troškovima osigurana sredstva za hangare. Nacional je od glasnogovornika Vlade zatražio pojašnjenje ovih detalja i izjava premijera Plenkovića, ali do zaključenja teksta nismo dobili odgovor. Međutim, odgovor je stigao iz MORH-a iz kojeg su napisali da je cijena nabave višenamjenskog borbenog aviona iznosi 999 milijuna eura te da se navedeni iznos plaća se Francuskoj Republici, a u nastavku su dodali:

“Kao što smo već ranije izvještavali na dio koji se odnosi na novu robu i usluge, sukladno zakonu, mora se obračunati PDV, koji Ministarstvo obrane uplaćuje u Državni proračun Republike Hrvatske. U Financijskom planu Ministarstva obrane za projekt višenamjenskog borbenog aviona predviđeni su troškovi koji se odnose na adaptaciju i izgradnju infrastrukture (hangari), operativne troškove aviona kada dođu u Hrvatsku kao i na troškove službenih putovanja osoblja koje će biti upućeno na obuku (sve s PDV-om), o čemu je Ministarstvo obrane više puta izvještavalo javnost.”

Dakle, ni iako navode da su hangari u financijskom planu iz Minisarstva obrane ne navode koliko je cijena i koliko će hangara biti izgrađeno. To doduše ne čudi, zbog ionako izražene netransparentnosti u ovom poslu.

Zato se i može samo nagađati o cijeni hangara kao i o cijeni potencijalne obnove pista na koje bi Rafalei slijetali. Cijenu je još teže odrediti ako se zna da slične hangare Hrvatska nije gradila još od vremena bivše Jugoslavije, odnosno od sedamdesetih godina prošlog stoljeća, na što je nedavno upozorio i predsjednik Zoran Milanović. Tek je Croatia Airlines 2015. sagradila novi hangar za potrebe servisiranja svojih zrakoplova, a cijena gradnje tih hangara iznosila je 15 milijuna kuna, odnosno oko dva milijuna eura. Ako bi Hrvatska gradila po jedan hangar za svaki kupljeni avion, to bi značilo dodatnih 180 milijuna kuna ili oko 24 milijuna eura. No zbog netransparentnosti kupnje Rafalea o toj cijeni se može samo nagađati te uspoređivati s cijenom hangara Croatia Airlinesa.

Ono što je poznato jest da se hangari moraju graditi jer trenutni ne ispunjavaju standarde, a zrakoplovi poput Rafalea ne mogu biti na otvorenom. Kako je opisao jedan izvor, “oni mogu letjeti po svim uvjetima, ali zbog velike količine tehnologije moraju biti čuvani u zatvorenom prostoru”. Isti je izvor napomenuo da se avionima poput Rafalea, dok su u hangarima, pune baterije te su oni cijelo vrijeme spojeni na izvor energije. Iz svih tih razloga neophodna je gradnja novih hangara, ali poučeni iskustvima s američkim helikopterima Black Hawk postoje određene sumnje može li se gradnja takvih hangara završiti na vrijeme. Naime, predsjednik Milanović je prošloga tjedna upozorio da sljedeće godine stižu prva dva helikoptera Black Hawks, ali da je vrlo izvjesno da će ih dočekati nespremni hangari jer izgradnja dvaju hangara za ove helikoptere još nije ni počela. Da stvar bude još gora, još nije izabran ni izvođač radova pa nije poznato gdje će ovi novi helikopteri biti smješteni jer ni oni, kao ni Rafalei, ne mogu biti smješteni na otvorenom.

Sve ovo događa se nakon što je nedavno otkriveno da stvarna cijena nabave aviona Rafale neće biti 999 milijuna eura (oko 7,5 milijardi kuna), kako je premijer Andrej Plenković najavio u svibnju ove godine, nego oko 1,2 milijarde eura, odnosno oko 8,7 milijardi kuna, potom je stručni vojni portal Obris otkrio da ni to nije konačna cijena koju će Hrvatska platiti u ovom poslu. Novi porast troškova iznosi oko 220 milijuna kuna. Prvi rast cijene otkriven je kada je ministar financija Zdravko Marić na sjednici Vlade iznio hodogram plaćanja iz kojeg se vidjelo da će u šest rata biti plaćeno ukupno oko 8,7 milijardi kuna, a ne 7,5, kako je prethodno prezentirano. Nakon što su mediji problematizirali taj rast cijene i zatražili objašnjenje, Marić je rekao kako je jednim dijelom riječ i o ‘’klauzuli o indeksaciji cijena u iznosu od oko 45 milijuna eura dok se kod ugovora s komercijalnim tvrtkama na obvezu PDV-a odnosi ukupno 111 milijuna eura, a taj PDV Hrvatska plaća sama sebi’’. Marić je objasnio i na što se odnosi klauzula o indeksaciji cijena.

U stručnim krugovima i dalje nitko ne dovodi u pitanje odluku da se zrakoplovi kupe od Francuza jer Dassault Rafale je zasigurno najbolji europski borbeni avion kompatibilan s NATO-ovim standardima

“Od trenutka zaprimanja ponude do same odluke, odnosno potpisa sporazuma, što se dogodilo prije nekoliko dana, od početka isporuke do kraja isporuke, a u odabranoj ponudi je završetak isporuke 2026. godina, dakle od početnog trenutka do samog kraja u takvim vrstama ugovora, ali i brojnim drugim sferama, standardna je praksa ugraditi takvu klauzulu (o indeksaciji). U ovom konkretnom slučaju govorimo o ukupnom iznosu od oko 45 milijuna eura”, objasnio je Marić i dodao da se to zapravo, ako dođe do porasta cijena, može, ali i ne mora realizirati. Predsjednik Milanović povećanje cijene nazvao je skandalom, a tek što se bura oko netransparentnog iznošenja konačne cijene nakon Marićeva objašnjenja malo smirila, portal Obris otkrio je da ni to nije konačna cijena ovog posla.

Naime, Obris je pisao da je u troškovniku Ministarstva obrane predviđeno još 220 milijuna kuna i to za službena putovanja, dnevnice, troškove, obuke, što je potvrđeno iz Ministarstva obrane, ali nigdje nije spomenuta i gradnja novih, modernih hangara. Taj novootkriveni trošak od 220 milijuna kuna ne mora biti sporan jer se može očekivati da će biti troškova za dnevnice, putovanja i slično, no problem je što se sve to, i indeksacija i PDV i ovi troškovi, znalo i u svibnju, kad je rečeno da je cijena posla 999 milijuna eura, pa je trebalo transparentnije prezentirati javnosti da taj iznos, iako jest cijena paketa koji uključuje avione, naoružanje, opremu i obuku pilota i tehničara, nije konačan iznos. Čak i ako se u tom trenutku nije znalo točno koliko će iznositi ti dodatni troškovi, trebalo se naglasiti da će ih biti kako se ne bi u javnosti stekao pogrešan dojam o tome koliko novca odlazi na ovaj posao, a pogotovo ako se pokaže da u toj cijeni nisu uključeni i novi hangari za 12 zrakoplova.

Inače, u stručnim krugovima i dalje nitko ne dovodi u pitanje odluku da se zrakoplovi kupe od Francuza jer Dassault Rafale je zasigurno najbolji europski nadzvučni borbeni avion kompatibilan s NATO-ovim standardima. Tehnološki je nadmašio i svog koncepcijskog brata blizanca EF-2000 Eurofightera. Ovaj dvomotorni avion namijenjen je za izvršenje četiri primarne zadaće: za protuzrakoplovnu obranu, za ostvarivanje premoći u zračnom prostoru, za djelovanja zrak-zemlja i zrak-more, kao i za zadaće izviđanja. Stručnjaci smatraju da je njegova najveća prednost pred ostalim avionima koji su bili na natječaju mogućnost obavljanja širokog spektra borbenih zadaća istovremeno, bez obzira na vremenske uvjete i doba dana.

Rafale F3-R je avion generacije 4.5 koji ima mogućnost superkrstarenja pri brzini od 1,4 Macha (letenje nadzvučnom brzinom bez korištenja naknadnog dogorijevanja goriva radi štednje). Pokreću ga dva motora tipa Snecma M88 koji osiguravaju najveću brzinu od 2223 kilometara na sat (1,8 Macha na velikim visinama), borbeni dolet od 1852 kilometara i neborbeni dolet od 3700 kilometara s priključena tri vanjska spremnika. Brzina penjanja iznosi 304 metra u sekundi, a najveća visina leta je 16,8 kilometara, ističe proizvođač. Avion je projektiran da se zamjena jednog motora može obaviti za svega za 60 minuta. Punjenje gorivom obavi se za 4 do 7 minuta. Smanjen je i broj tehničara za održavanje aviona u prvom, odnosno osnovnom stupnju.

Rafale je svoje sposobnosti 2007. dokazao u borbi u Afganistanu, a potom i u Libiji, Sahelu i na Levantu. Osam godina kasnije uslijedile su prve prodaje – 24 komada Egiptu, 36 Kataru i 36 Indiji godinu poslije. Suočene sa skepsom američke politike prema Arapskom proljeću te sankcijama Washingtona nad Indijom zbog nuklearnih testova 1998. godine, te su zemlje htjele raznovrsnije naoružanje raznovrsnijih dobavljača. Sudjelovao je u nizu francuskih ratnih operacija od Afganistana, Iraka, Sirije, Malija do Libije. Bio je i prvi lovac zapadne vojne alijanse koji je napao kopnene ciljeve u Libiji 2011. Otada je ovaj zrakoplov tražena međunarodna roba te je, uz novo strateško partnerstvo s Francuskom, to bio jedan od glavnih razloga zašto je Hrvatska odabrala baš taj tip zrakoplova.