Norveški veleposlanik u Hrvatskoj Henrik Ofstad doživio je uoči Uskrsa nesvakidašnji incident. Mate Knezović, predsjednik marginalne Obiteljske stranke, u pismu ga je napao zato što je 21. ožujka prisustvovao osnivanju udruge Antifašistička liga. Knezović je u pismu, među ostalim, naveo da se nada kako je “veleposlanik bio u zabludi jer nije znao karakter, ciljeve i dosadašnje djelovanje tzv. antifašista, odnosno komunista koji zlorabe časni naziv antifašist” te da je svojom prisutnošću osnutku Antifašističke lige “dao podršku društvu Josip Broz Tito, koji je odgovoran za smrt milijun ljudi”. Zbog toga je Knezović od veleposlanika zatražio “objašnjenja i ispriku”.

• ‘Tito očito nije slijedio standarde kad su u pitanju moderna ljudska prava, ali sudbina Jugoslavije bez Tita bi bila puno, puno gora. Pogledajte kako su prošle zemlje iz sovjetskog bloka poput Poljske’

 

Henrik Ofstad na to je, također javnim pismom, odgovorio da Knezović podcjenjuje znanje diplomata i da se niti želi niti namjerava ispričati zbog “odavanja počasti Vašim sunarodnjacima koji su se tijekom Drugog svjetskog rata borili protiv nacizma. Umjesto toga, iskoristit ću ovu priliku da im se, u ime norveškoga naroda i u osobno ime, od srca još jedanput zahvalim.”

Na to je Knezović veleposlaniku uputio još jedno pismo, u kojem je od njega doslovce zatražio da spakira kofere i vrati se u Norvešku s jednosmjernom kartom.

Nacional je s norveškim veleposlanikom Henrikom Ofstadom razgovarao o tome kako je on doživio taj napad, ali i o tome na koje sve načine Norveška, kao jedna od najbogatijih zemalja svijeta, pokušava pomoći razvoju hrvatskoga gospodarstva, kao i o tome treba li Hrvatska, poput Norveške, početi eksploatirati naftu i plin iz svog mora.

NACIONAL: Je li bilo kakvih reakcija iz Norveške na pismo koje ste primili od čelnika Obiteljske stranke?

Nije, to nisu vijesti kakve se mogu čuti u Norveškoj. To je jedan ljutiti čovjek koji je napisao pismo. Reagirao sam jer me napao ne zbog toga što sam rekao, nego zbog toga što on misli da sam ja rekao.

NACIONAL: Napao vas je i zbog puke okolnosti što ste bili na skupu Antifašističke lige.

Da. Što na to mogu reći? Primjerice, on misli da ja ne poznajem hrvatsku povijest. Ali ja poznajem povijest ovih prostora jako dobro, pa čak i kad govorimo o razdobljima Rimskoga Imperija, Otomanskog Carstva ili Austro-Ugarske Monarhije, o svemu što je prethodilo i vodilo današnjoj Republici Hrvatskoj. To je za mene ono što označava pojam “regija”. Taj ljutiti čovjek to ne razumije. Kad ja kažem regija, on misli da govorim o nekadašnjoj SFRJ, koju on ne voli i zato se uzrujao i tako reagirao. Ali ja nisam spomenuo Jugoslaviju.

NACIONAL: Je li ovo prvi takav incident koji ste doživjeli u Hrvatskoj?

Jest. Odavao sam počast ljudima koji su poginuli u II. svjetskom ratu u Norveškoj. To činimo svake godine i u tome u Norveškoj nema ničega kontroverznog. Spomenuti ljutiti čovjek, koji navodno ne voli sustav koji je vladao u Titovo doba, želi da ja odem iz vaše zemlje. Za mene to znači povratak upravo u Titovo doba, posrijedi je isti tip argumentacije. Da je on rekao: “U cijelosti se ne slažem s vama, ali dao bih svoj život za to da imate pravo izreći svoje mišljenje” – ja bih bio sretan. No, umjesto toga, on traži od mene da napustim vašu zemlju, ne shvaćajući da sam ja ovdje predstavnik šefa svoje države i norveške vlade.

NACIONAL: Kako gledate na sve veću popularnost desnice u Hrvatskoj i, primjerice, na problem s braniteljima ispred Savske 66?

Volim živjeti u društvu gdje svatko može izraziti svoje mišljenje, bez obzira jesu li to branitelji ili komunisti. Pravo na izražavanje mišljenja temeljno je ljudsko pravo i uvijek ću ga zagovarati. Nije na meni da se miješam u hrvatsku unutarnju politiku, ali mislim da ne bismo trebali biti pretjerano negativni spram ljudi koji izražavaju svoje mišljenje, bez obzira s koje oni strane dolazili.

Za vas novinare posebno je važno da poštujete svačije pravo na izražavanje svojega mišljenja, i to tako da pazite kako zbog toga ne bi bio protjeran iz zemlje ili pritvoren. Moram reći da sam u vezi s pismima što su mi upućena od gospodina Knezovića dobio iznimno mnogo pisama podrške i sretan sam zbog toga, jer znam da on ne predstavlja Hrvatsku kao takvu.

NACIONAL: Kako gledate na izvikivanje parole “za dom spremni” tijekom utakmice Hrvatska – Norveška, zbog čega je Hrvatska i kažnjena pa će utakmicu s Italijom u Splitu morati igrati pred praznim stadionom?

Najprije moram reći da je to bila tek treća nogometna utakmica na kojoj sam u životu bio. Norveška nije tako dobra u nogometu, ali bio sam sretan što mogu biti ondje i mislim da je Hrvatska igrala jako dobro. Što se tiče povika koje ste spomenuli, moram reći da ih tijekom utakmice nisam čuo, ali svakako mislim da je to strašno, a FIFA je također pokazala što misli o tome. Uvjeren sam da je važno ponašati se pristojno u svim aspektima života. Naravno, treba reagirati ako netko izvikuje ustaški pozdrav. No mogu vam reći da su na drugoj utakmici na kojoj sam u životu bio, u Zenici, u Bosni i Hercegovini, tijekom te utakmice domaći navijači cijelo vrijeme pokušavali oponašati majmune, vrijeđajući tako našega tamnoputog igrača. Huligana ima posvuda u svijetu i žao mi je što je tako.

NACIONAL: Kakvo je vaše mišljenje o Titu i je li njegova bista trebala ostati u Uredu predsjednice?

Nemam mišljenje o bisti. Tito je očito bio osoba koja nije slijedila standarde u poglédu modernih ljudskih prava. S druge pak strane, o njemu treba suditi u kontekstu vremena u kojem je živio i djelovao. Stvorio je ekonomski sustav koji je naposljetku doveo do katastrofe. Kad je u pitanju vanjska politika, vjerujem da je bilo važno što je Tito stvorio politički prostor u kojemu je mogao balansirati između Istoka i Zapada te što je bio jedan od arhitekata Pokreta nesvrstanih. Prema tome, Tito je imao dobru vanjsku politiku. Valja mu priznati i da se borio protiv nacista u II. svjetskom ratu. U drugim aspektima, imao je odlučnu politiku prema Sovjetskom Savezu. Bez Tita, Jugoslavija bi imala neusporedivo goru sudbinu. Pogledajte kakva je bila politika Čehoslovačke, Poljske, Mađarske i ostalih zemalja sovjetskoga bloka. Stvari nisu uvijek crno-bijele.

NACIONAL: Je li vam kao strancu neobično što se rasprave u hrvatskoj politici još uvijek svode na ustaše i partizane te se na tome dobivaju i izbori?

Mi smo imali drukčiju situaciju. Norveški pokret otpora bio je sveobuhvatan, u njemu su sudjelovali i komunisti i konzervativci, imali smo širok konsenzus protiv nacista u II. svjetskom ratu. Vi ste s jedne strane imali ustaše, s druge partizane, ali iznenađuje me koliko je to pitanje još uvijek živo u današnjoj politici. Rekao bih da to ima veze s onim što se događalo nakon II. svjetskog rata. Mislim da se to pitanje mora raspraviti, ali ne možete o tome raspravljati do kraja povijesti. Vjerujem kako bi obje strane trebale prepoznati što su bile pozitivne, a što negativne stvari.

NACIONAL: Norveška i Hrvatska imaju dobre odnose i u gospodarstvu i u sferi kulture. Ali zanimljivo je da je uvoz iz Norveške u Hrvatsku 2014. pao je s 258 milijuna na 124 milijuna kuna, dok se hrvatski izvoz u Norvešku s 355 milijuna popeo na 415 milijuna kuna, što je porast od 16,9 posto. Kako to tumačite?

Kad sam 2010. došao ovamo, uvoz iz Norveške u Hrvatsku bio je veći negoli hrvatski izvoz u Norvešku. Želio sam pridonijeti da se te brojke ujednače, jer mislim da ni jedna zemlja nije sretna kad ne postoji ravnoteža između uvoza i izvoza, a u ovom slučaju mislim da je kudikamo važnije da Hrvatska izvozi u Norvešku negoli obrnuto. Tako da je jedna od mojih zadaća na veleposlaničkom mjestu u Zagrebu bila da vidim koji bi se kvalitetni hrvatski proizvodi ili projekti mogli lansirati u Norvešku.

Henrik Ofstad, Malvin Villabo, Harald Kjelstad i ministar poduzetništva i obrta Gordan Maras na otvorenju inavis centra u šibeniku | Foto: Dusko Jaramaz/PIXSELL

NACIONAL: Jedan od odličnih primjera suradnje kroz CroNoMar, norvešku kompaniju za podršku maritimnim inovacijama sa sjedištem u Šibeniku, jest NCP Remontno brodogradilište Šibenik, koje je u posljednje četiri godine u Norvešku izvezlo 30 katamarana.

Ponosni smo na tu suradnju koja je započela u obliku bilateralnog sporazuma između Norveške i Hrvatske. Cilj je bio doprinos Norveške kreiranju poslova i ekonomskih aktivnosti. Odabrali smo Šibenik, grad koji je imao problema jer su izvjesne tvornice u njemu, poput TLM-a, bile u poteškoćama, a nezaposlenost poprimila razmjere koji su izazivali zabrinutost. Stoga smo upravo u Šibeniku izgradili Norveški centar, koji ima dvije funkcije. Jedna je čisti biznis, poput proizvodnje katamarana za izvoz u Norvešku, a druga da djeluje poput inkubatora ideja, gdje mladi poduzetnici mogu dobiti pomoć pri razvijanju svojih poslovnih zamisli. Kad sam 2010. imenovan veleposlanikom u Hrvatskoj, Norveški centar već je postojao, a u svibnju 2011. svečano su ga otvorili tadašnji hrvatski predsjednik Ivo Josipović i norveški kralj Harald V. Vjerujem da je centar postigao velik uspjeh. Sad ćemo ga pokušati dalje razvijati kroz EEA fond i znanstvenu suradnju Sveučilišta u Zagrebu, Instituta Ruđer Bošković i norveškog Sveučilišta znanosti i tehnologije iz Trondheima. Ta bi se suradnja trebala pretočiti u biznis, uz podršku hrvatske vlade, odnosno Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske Unije. Uspijemo li u tome, bit će to od velike koristi za obje naše zemlje.

NACIONAL: Slažete li se, prema tome, sa svojim kolegom Larsom Schmidtom, švedskim veleposlanikom u Zagrebu, da inženjere treba vratiti u tvornice?

Slažem se. U ovih pet godina u vašoj zemlji susreo sam se s mnogim znanstvenicima i moram reći da su zaista sjajni. Ali ono što treba razviti jest kanal između znanosti i biznisa. Jer velike ideje nisu dovoljne kako bi se stvorio novac. Veliki znanstvenik Albert Einstein sam nikad ne bi profitirao od svojih ideja. Nadam se da će iskustvo našega sveučilišta iz Trondheima pomoći Hrvatskoj.

NACIONAL: Fond Europskoga ekonomskog prostora, u kojem sudjeluju Kraljevina Norveška, Republika Island i Kneževina Lihtenštajn predvidio je čak 9,6 milijuna eura za projekte u Hrvatskoj u razdoblju od do 2014. Koji su najveći od tih projekata?

Izdvojili smo četiri najvažnija projekta. S hrvatske strane prioritet je bio daljnji razvoj iNavis centra, što je Norveška također podržala. Drugi je projekt otvaranje integrirane osnovne škole u Vukovaru, koju bi zajednički pohađala djeca i iz hrvatskih i iz srpskih, kao i iz drugih manjinskih obitelji, za što je iz EEA fonda namijenjeno 1,3 milijuna eura. Osim građevinskih radova, tu ima i mnogo drugog posla koji nije izravno povezan s novcem, poput izrade kurikuluma. Na tome su angažirane tri radne skupine u suradnji s Ministarstvom znanosti, obrazovanja i sporta RH, a cilj je integracija učenika, ne asimilacija, kao što bi netko površno mogao pomisliti, razlikujmo precizno. Roditelji će odlučivati žele li da njihova djeca pohađaju tu školu, a nastava s jednim od prvih dvaju razreda trebala bi početi najesen. Treći je projekt jačanje kapaciteta pravosuđa, u što će biti uloženo ukupno 24,5 milijuna kuna, a provodi se u suradnji s Ministarstvom pravosuđa RH i Vijećem Europe. Cilj je toga projekta usklađivanje upravljanja sudskim spisima s europskim standardima. Metodologija što ju je razvilo Vijeće Europe bit će testirana na Općinskom sudu u Karlovcu, koji je u sklopu projekta također obnovljen. Četvrti je projekt također vrlo zanimljiv, a u njemu se vidi tipično norveški način razmišljanja. Riječ je o okupljanju predstavnika poslodavaca, radnika i države kao socijalnih partnera. Cilj je njihova tješnja i šira suradnja na dobrobit cijeloga društva. U Norveškoj postoji duga tradicija takvoga okupljanja. Primjerice, ove je godine dogovoreno da neće biti povišica plaće jer je cijena nafte pala za više od 50 posto.

NACIONAL: Ali neće biti ni smanjenja plaća?

Tako je. Donedavno bi takve situacije rezultirale štrajkovima. Međutim, dogovorili smo da ćemo iduće godine ponovo sjesti za stol. Takav se sustav uvelike zasniva na povjerenju. Morate vjerovati kad vam druga strana kaže da ćemo iduće godine ponovo sjesti za stol i dogovoriti provedbu onoga što smo obećali lani. Taj sustav u Norveškoj funkcionira desetljećima. Sada ta iskustva nastojimo prenijeti hrvatskim predstavnicima poslodavaca, radnika i države, oni su radi toga bili i u Norveškoj. Vjerujem da u ovoj fazi tri strane mogu početi razgovarati o tome kako žele da Hrvatska izgleda za deset godina i što svaka strana mora učiniti kako bi se postigli najbolji uvjeti za razvoj zemlje.

NACIONAL: Kako tomu mogu pridonijeti političke stranke?

Mislim da se svi slažu kako su Hrvatskoj potrebne korjenite reforme, kako u administraciji, tako i u razvijanju čvršće tržišne ekonomije. Ako se za to odlučite, nekoliko će vam godina možda biti teško, ali nakon provedbe reformi rezultati će brzo postati vidljivi. Uvjeren sam da je potrebno razmotriti mogućnosti stvaranja najšire moguće političke koalicije kako bi se provele takve reforme. Nakon što to postignete, možete obnoviti političke svađe. Ali sad bi se svi trebali suglasiti koje reforme Hrvatska treba provesti kako bi svima bilo bolje.

NACIONAL: Mislite li da je potrebna velika koalicija SDP-a i HDZ-a?

Istina je, to su dvije najveće stranke, a poznata su nam iskustva takvih koalicija u Austriji i Njemačkoj. Ali ne mora to nužno biti koalicija samo tih dviju stranaka, moguće je da joj se pridruže i one manje. Što je koalicija šira, to bolje. A cilj mora biti kristalno jasan – strukturne reforme kojima će se poboljšati hrvatsko gospodarstvo.

NACIONAL: Što su, prema vašim iskustvima, najveći problemi norveških investitora u Hrvatskoj?

Investitori žele ulagati ondje gdje to oni smatraju potrebnim, a ne nužno ondje gdje to potrebnim smatra Vlada. Važno je da Hrvatska ima dobar pravni i porezni okvir, a ostalo valja prepustiti investitorima. Hrvatska bi trebala biti otvorenija s obzirom na područja gdje druge zemlje žele investirati, kao što su alternativni izvori energije, vjetroelektrane i hidroelektrane, turistički sektor i, primjerice, aluminijska industrija, za koju je Norveška itekako zainteresirana. Kao jedan od problema investitori ističu i vrijeme što ga iziskuje administrativna procedura. Samo si rijetki investitori mogu financijski priuštiti toliko otezanje.

NACIONAL: Kako su Norveška i ostale skandinavske zemlje ujedno uspjele razviti i snažno gospodarstvo i izrazito socijalno osjetljivu državu, dok Hrvatska niti zna kako osnažiti gospodarstvo, niti političari pokazuju socijalnu osjetljivost, osim u vrijeme izbora?

Norveška ima snažnu socijaldemokratsku tradiciju, ali i vrlo otvorenu tržišnu ekonomiju. Socijaldemokracija u Norveškoj podrazumijeva način na koji se distribuiraju porezni prihodi, a do određene mjere i vlasništvo nad strateškim kompanijama. Među političkim strankama u Skandinaviji postoje razlike u mišljenjima na koji bi se način taj porezni novac trebao distribuirati, neki misle da bi ga trebalo više ulagati u socijalnu drugi, drugi drukčije, ali, u cjelini, skandinavske su stranke poprilično bliske, nisu toliko polarizirane kao u Hrvatskoj, nego su sve one bliže centru. Kad je u pitanju Hrvatska, mislim da vaša zemlja još uvijek osjeća posljedice socijalističke ekonomije. Imate golem javni sektor, a sumnjam da je osobito produktivan. Ono što bi, po mom sudu, trebalo svakako učiniti jest proširiti privatni sektor, ali tako da to bude odgovoran privatni sektor.

NACIONAL: Norveška ima 5 milijuna stanovnika, a Hrvatska 4 i pol. No, razlika u standardu je ogromna.

Životni standard u Norveškoj visok je posljednjih 30 godina, ali nakon II. svjetskog rata pa sve do 1970-ih nije bilo tako. Norveška je bila poprilično siromašna zemlja. No tada smo proveli velike reforme u mirovinskom sustavu, i to prije nego što smo počeli eksploatirati naftu, za što nam je bio potreban širok konsenzus.

NACIONAL: Čak 21 posto norveških prihoda potječe iz naftnog sektora. Mislite li da bi i Hrvatska trebala početi istraživanja i eksploataciju nafte i plina u Jadranu ili bi to bilo preopasno za naš turizam?

O istom se pitanju trajno raspravlja i u Norveškoj. Ako možete uspostaviti sustav istraživanja i eksploatacije nafte i plina koji slijedi najviše standarde u zaštiti prirode i svodi rizik takoreći na nulu, mislim da bi to bilo dobro za Hrvatsku. Međutim, ako na bilo koji način špekulirate s politikom zaštite okoliša, to ne bi bilo dobro jer bi ekološka katastrofa u Jadranu napravila kudikamo više štete nego, primjerice, u Norveškoj, s obzirom na to da je Jadran zatvoreno more.

NACIONAL: Kako komentirate to što Italija već desetljećima crpi naftu iz Jadranskoga mora?

Ne kažem da Hrvatska ne bi trebala crpiti naftu, samo upozoravam da treba respektirati najviše svjetske tehnološke i ekološke standarde, koji opasnost od potencijalne katastrofe svode na minimum.

NACIONAL: Mislite li da je inozemnim lobijima, možda čak i Italiji, u interesu da se Hrvatska ne upusti u naftni biznis?

Ne znam, ali globalne cijene nafte i plina ne ovise o Italiji, pa čak ni o Norveškoj, nego o tome koliko proizvode najveći proizvođači tih energenata poput SAD-a, Saudijske Arabije i drugih.

NACIONAL: Kako se upravlja norveškom državnom naftnom kompanijom?

Norveška naftna kompanija Statoil pod javnim je nadzorom, ali, za razliku od Hrvatske, premda je javna, njome se upravlja kao privatnom kompanijom. To znači da se upravni odbor nikad ne mijenja s promjenom vlade. Ti ljudi dobivaju posao jer su u njemu najbolji. Država kontrolira 50 posto udjela kompanije, a dionice su izlistane na burzi, kao i dionice privatnih tvrtki, ali je riječ o novcu koji pripada državljanima Norveške, a distribuira ga norveška vlada. Norveška ima poprilično dobar sustav oporezivanja prihoda od nafte. Taj se novac polaže u Mirovinski fond, a naša je politika da se troši samo onaj dio toga novca koji je profit, procjenjuje se da je to oko 4 posto. To je ono što možemo potrošiti. Ostatak se čuva, jer znamo da će prije ili poslije doći vrijeme kad generacijama koje dolaze iza nas neće ostati više ništa od norveških naftnih izvora. Zato razmišljamo dugoročno.

NACIONAL: To se za hrvatske političare ne može reći.

Kad se vozim norveškim cestama, koje su sličnije cestama kakve očekujete negdje na jugu Balkana, ponekad razmišljam o tome kako su Norvežani jako strpljiv narod. Imamo loše ceste i, primjerice, strpljivi smo u liječničkim čekaonicama dok ne dođemo na red.

Međutim, većina ljudi razumije da tako postupamo u interesu svoje djece i unučadi. Kad se pak vozim hrvatskim cestama, razmišljam zašto mi ne možemo imati takve. Nemamo čak ni željezničku prugu koja bi povezivala sjever i jug naše zemlje. Istina, zbog velikih razdaljina najviše se u tu svrhu služimo zračnim prijevozom.

NACIONAL: U kakvim ste odnosima s hrvatskim političarima, komunicirate li s premijerom, ministrima?

Susreo sam se s premijerom Milanovićem prije nego što je to postao. Kao veleposlanik, ne očekujem osobito često sastajanje s premijerom, ali vidjeli smo se u stanovitim prilikama. Imao je odlične odnose s našim bivšim premijerom Jensom Stoltenbergom, današnjim glavnim tajnikom NATO-a. Milanović je blizak njegovu načinu razmišljanja, jer, kao i Tony Blair, pripada novom putu socijaldemokracije.

NACIONAL: Jeste li se upoznali s Tomislavom Karamarkom?

Vjerovali ili ne, sreli smo se na nogometnoj utakmici Hrvatska – Norveška. Moja je krivnja što se prije nismo vidjeli i sada smo se dogovorili da ćemo se sastati. Upoznao sam i njegovu prethodnicu, gospođu Jadranku Kosor, tada se intenzivno osobno angažirala u vezi s državničkim posjetom norveškoga kraljevskog para u svibnju 2011. No općenito mislim da se veleposlanici ne bi trebali odviše miješati u unutarnju politiku zemalja u kojima imaju diplomatski mandat.

NACIONAL. Uskoro vam istječe mandat u Hrvatskoj. Što planirate?

Moja je obitelj živjela diljem svijeta, sad ćemo se probati malo skrasiti u Oslu. No moj 18-godišnji sin nastavit će studirati na Poslovnoj školi u Zagrebu. Želi ovdje ostati živjeti jer mu se Hrvatska jako sviđa.

Pomalo već i govori hrvatski, dok moja supruga, koja je tri godine predavala norveški na Sveučilištu u Zagrebu, govori hrvatski poprilično dobro. Zanimljivo je koliko je Hrvata bilo zainteresirano za učenje norveškoga jezika i to radi razvijanja turističkih potencijala. Broj norveških turista u Hrvatskoj postojano raste. Grčka je turističko odredište broj 1 za Norvežane, a u Grčku nakon 30 godina promoviranja na našem tržištu stiže 300.000 turista iz Norveške, dok Hrvatska s neusporedivo manjom tradicijom ima već 135.000 norveških turista godišnje.