Grupa Cinkuši novi album ‘’Bog nam greh oprosti’‘ predstavit će na tradicionalnom koncertu u Močvari 30. prosinca. Šest godina nakon albuma “Krava na orehu” i nedavno objavljenog soundtracka za film “Nosila je rubac črleni” redatelja Gorana Dukića, grupa koja je uzela ime po kajkavskoj riječi cinkuš – zvono – objavila je osam pjesama.

Dvije pjesme “Kak je teško našu ljubav tajiti” i “Ptičekova svadba” objavljene su ranije na soundtracku, a Cinkuši su često inspiraciju pronalazili u ”Baladama Petrice Kerempuha” Miroslava Krleže, primjerice u pjesmama ”Ciganjska” i “Krava na orehu”. Tako i novi album otvara pjesma “Žitek” – na kajkavskome jeziku znači život, ali i žito – čiji su stihovi uzeti iz pjesme “Planetarijom” uvrštene u ”Baladama”.

”Buna traje jer nikad nema pravice, pa otuda i interes za Krležu i njegove ‘Balade’. Krleža je i naš najveći korektiv i uvijek se pitamo kaj bi on rekel”, rekli su Cinkuši u intervjuu za Jutarnji list.

Pjesma “Lički Herkul zlatnog srca” počinje riječima Marijana Matijevića kojeg su prozvali i “Samsonom meka srca“ i ”Humanitarcem bez premca”. Taj Ličanin rođen je 1878. i bio je poznat kao najjači čovjek na svijetu. Bio je hrvač i u karijeri je pobijedio sve protivnike. Snagu je demonstrirao lomeći konjske potkove kao kolačiće, savijajući čelične cijevi, a u zubima je nosio stolove na kojima je sjedio čovjek. U New Yorku u luci je rukama vukao dva trgovačka broda povezana konopom i golim rukama držao je zrakoplov pri polijetanju. Na njega su stavljali 600 kilograma težak kamen koji je nosio. Osim po snazi, bio je poznat i po humanitarnom radu.

Najveći dio svoje stečevine slao je Crvenom križu u Hrvatsku, bolnicama, bolesnoj i siromašnoj djeci i sebi je ostavljao samo za osnovne životne potrebe. Darivao je svoja odlikovanja, zlatnike, novac, nagrade…

Kad su ga jednom najavili kao Austrijanca, Matijević je ispravio voditelja nastupa riječima koje su u pjesmi Cinkuša: “Poštovana gospodo, nisam ja Austrijanac. Ja sam Hrvat, rođen u kršnoj i ponosnoj Lici, u podnožju Velebita – starca, di vukovi viju, di lisice laju, di skakavci žito pojedoše. Tamo di se rđa sije, a niču junaci…”

Zadnja pjesma na albumu je ”Molitva” kajkavske književnice Božice Brkan koja je sastavljena od psovki, po riječima pjesnikinje većinom su to bili citati, a njen zadnji stih Cinkuši su uzeli za naslov albuma:

jebal te cucek šari kurtasti

i vrag te jebi

jeblo te kej ima i noge i roge

jeblo te onulko vragov kulko te je ludi vidlo

nevolice te krčile

zmija ti oči spila bog dej

črvi te jeli

pesi ti čreva razlekli bog dej

bog mi grej oprosti