Proučavanje Marxova prvog predgovora “Kapitalu” od 25. srpnja 1867. otkriva Marxovu svrhu i metodu proučavanja društva.

Danas, više od 150 godina kasnije „Kapital” čiji je drugi i treći tom objavljen tek nakon autorove smrti, jedna je od najutjecajnijih knjiga moderne povijesti – iako se i dalje može sumnjati da su je zaista pročitali svi oni koji se na nju pozivaju. Na vrhuncu socijalističkog i komunističkog pokreta, sedamdesetih godina prošlog stoljeća, vlade čak šezdeset država svijeta pozivale su se na učenje Karla Marxa. Za dvije trećine svjetskog stanovništva „Kapital” je imao status gotovo svete knjige.

Marxu je takva kanonizacija, i kult ličnosti koji iz nje proizlazi, bila strana. Jednom je rekao da on sam nije „marksist”. Ipak, njegova namjera je bila napisati „knjigu nad knjigama”. Kao filozof Marx je potpuno u duhu svog uzora Georga Wilhelma Hegela htio ‘dovesti do pojma, a time i okončati’ jednu epohu. Pritom se radi o buržoaziji kao posljednjoj eri klasnog društva.

Marx je bio uvjeren da povijest završava s buržoaskom epohom i da tada počinje novo računanje vremena koje završava u komunizmu, dakle u društvu u kojem su klase ukinute.