Kako stati na kraj neodgovornim nautičarima koji lakomisleno vjeruju da je dovoljno uključiti autopilot na brodici ili jahti i tijekom plovidbe se baviti „zanimljivijim“ aktivnostima od sjedenja za kormilom i pažljivog promatranja pomorskog prometa oko sebe? Kako educirati neodgovorne skipere i voditelje čamaca o važnosti poštovanja pravila o zabrani glisiranja unutar sigurnosnog pojasa od 300 metara od obale ili smanjenja brzine u uvalama i pomorskim prolazima? Kako upozoriti nautičare o važnosti redovnog praćenja vremenske prognoze i meteoroloških upozorenja na dolazak nevremena kako bi se izbjegla nasukavanja brodica i jahti? Kako aktivno apelirati na povremene, neiskusne „ljetne“ kapetane koliko je važno poštovati zakone i propise o pomorskom prometu kako bi se gubitak života, ozljede i materijalna šteta sveli na najmanju moguću mjeru i kako boravak na Jadranu ne bi pamtili po strahu, panici, posjetama liječniku ili, što je još gore, po gubitku članova obitelji ili prijatelja?

Drago Dešpalj, voditelj tvrtke EmergenSea koja svojom mrežom brzih brodova i iskusnih pojedinaca pruža uslugu spašavanja i pomoći na moru na komercijalnoj osnovi, ima jednostavan odgovor na sva ova pitanja: „Edukacija, edukacija i opet edukacija! Važno je svim nautičarima koji dolaze na Jadran ukazivati na važnost dobrog poznavanja pomorskih pravila i propisa kako bi se sami brinuli za sebe, svoju posadu i svoje plovilo.“ Hrvatska, nažalost, ide suprotnim smjerom i maksimalno liberalizira dobivanje dozvola i licenci za skipere i voditelje brodica, što će se neminovno odraziti na sigurnost plovidbe, upozorava Dešpalj.

Kapetan Siniša Orlić, ravnatelj Uprave sigurnosti plovidbe u Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture, priprema promjene kod polaganja ispita za pomorska zvanja pa prema tome i za brodice. FOTO: Luka Stanzl/PIXSELL

A da sva ova pitanja s početka teksta nisu ni suvišna ni besmislena postaje jasno već i površnim praćenjem novina i portala tijekom ljetnih mjeseci. Evo samo nekoliko svježijih primjera. Krajem kolovoza gliser je propelerom teško ozlijedio kupačicu na poluotoku Čiovu kod Splita. Žena je s teškim ozljedama završila u splitskoj bolnici. Njemački nautičar je sredinom kolovoza u akvatoriju Poreča upalio motor na gumenjaku na svega 20-ak metara udaljenosti od kopna ne provjerivši pritom ima li u blizini kupača. Elisa motora teško je ozlijedila dijete koje je plivalo u blizini plovila. Ovakve su vijesti nažalost tijekom ljetne sezone gotovo svakodnevne. Tijekom svakog malo jačeg nevremena Nacionalna središnjica za usklađivanje traganja i spašavanja na moru i pomorska policija primaju brojne pozive u pomoć nautičara i posada u pogibelji u koju su se doveli neiskustvom, nedovoljnim praćenjem vremenske prognoze i nepoznavanjem ili grubim zanemarivanjem pomorskih propisa i pravila. Kakvo je stvarno pomorsko znanje dobrog dijela nautičara koji ljeti plove Jadranom najbolje pokazuje svježi primjer zabilježen sredinom kolovoza u mjestu Prvić Luka na otoku Prviću u Šibenskom arhipelagu, a koje su prenijeli neki lokalni mediji. U toj se uvali jahte i brodice vežu i sidre gdje stignu i po vlastitom nahođenju, ne poštujući pritom ni zonu za kupače ni prostor potreban za manevar broda redovne trajektne linije. A neki od njih, da stvar bude gora, svoja plovila privezuju za signalne plutače koje označavaju granice koncesijskog područja ili pak granice zone za kupače, jer uslijed neiskustva ne razlikuju plutače predviđene za privez plovila od signalnih plutača posve druge namjene. Te lagane plutače uz dno su privezane najčešće laganim konopcem i nisu predviđene za privez čak ni najmanjih čamaca, pa je posve jasno da ne mogu zadržati težinu velike jahte. I lako je zaključiti da će prvi laganiji vjetar doslovno otpuhati plovilo zajedno s bovom prema stijenama.

Jedan od prizora izvlačenja brodice nakon nesreće na moru, no takvih je nesreća službeno ipak puno manje pa strani nautičari kao prednost Hrvatske ističu i sigurnost plovidbe. FOTO: Privatna arhiva

No osim službeno prijavljenih pomorskih nesreća i nezgoda, posljednjih godina nažalost raste i tzv. crna statistika, koja podrazumijeva nesreće koje nisu prijavljene ni pomorskoj policiji ni središnjici Službe traganja i spašavanja na moru u Rijeci (MRCC Rijeka), ni lučkim kapetanijama. Početkom kolovoza se tako na stijene kampa u Medulinu u punoj brzini nasukao gliser kojim je u trenutku nezgode upravljao austrijski turist. Na svu sreću na mjestu nasukavanja, koje je tek koji metar udaljeno od prvih šatora, nije bilo kupača pa ljudskih žrtava ni ozlijeđenih nije bilo, no vrlo je vjerojatno da je uzrok nasukavanja brodice dužine 6-7 metara opremljene motorom velike snage neiskustvo i neoprez austrijskog turista. Informaciju o nezgodi prenijeli su lokalni mediji, no služba MRCC Rijeka dojavu o nasukavanju nije primila, što znači da je voditelj brodice prekršio zakon. Naime, Pravilnik o sigurnosti plovidbe u unutarnjim morskim vodama i teritorijalnom moru Republike Hrvatske izričito nalaže da „zapovjednik pomorskog objekta“, odnosno voditelj brodice ili skiper u roku od 12 sati mora obavijestiti MRCC Rijeka o svakoj nesreći ili nezgodi, sudaru, nasukavanju, kvaru ili oštećenju trupa ili konstrukcije plovnog objekta koje utječe na sposobnost plovidbe. Portal Morski.hr nedavno je prenio informaciju o sličnom slučaju nasukavanja koje se prije 10-ak dana, za vrijeme velikog nevremena, dogodilo u Novalji na Pagu. Jaka bura je party brod Princ Kornata bacila na stijene, no vlasnici broda su incident i značajno oštećenje trupa zatajili i nisu ga prijavili nadležnim službama.

Kapetan Siniša Orlić potvrđuje da za dobivanje dozvole za voditelja brodice koja plovi unutarnjim morem RH, sada nije potrebno praktično znanje

Ipak, u Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture, kojemu je na čelu ministar Oleg Butković, tvrde da, unatoč činjenici da se pomorski promet i broj plovila na Jadranu stalno povećavaju, broj pomorskih nesreća i nezgoda zadnjih petnaestak godina konstantno pada i da je Jadran po svim statističkim pokazateljima sigurno more. Ravnatelj Uprave sigurnosti plovidbe pri tome Ministarstvu kapetan Siniša Orlić za Navigare je potvrdio da je prije 15 godina prosjek prijavljenih pomorskih nezgoda i nesreća bio oko 1200 godišnje. No posljednjih desetak godina te brojke počinju padati. Godine 2018. prijavljeno je 1021 nesreća i nezgoda, 2020. bilo ih je 699, a prošle godine 587 pomorskih nezgoda i nesreća. „Nekada su to lakše nezgode, a nekada ozbiljne nesreće koje zahtijevaju intervenciju službi traganja i spašavanja. Broj akcija traganja i spašavanja također se smanjuje, ali ne istim intenzitetom kako se smanjuje broj pomorskih nezgoda i nesreća. Od 1. siječnja do 1. kolovoza 2022. zabilježeno je 286 izvanrednih događaja koji su zahtijevali intervenciju službi traganja i spašavanja na moru, dok je 2023. zabilježeno 245 takvih događaja. U 2022. provedeno je 550 akcija traganja i spašavanja prilikom kojih je spašeno 508 osoba“, kazao nam je kapetan Orlić i dodao da je samo ove godine, od siječnja do 1. kolovoza, zabilježeno 12 smrtnih slučajeva na moru, od čega su njih pet prouzročile upravo pomorske nesreće.

Jedriličar Damir Čargo, vlasnik čarter agencije Waypoint iz Splita, kaže da agencije nemaju ovlasti preispitivati koliko skiperi poznaju propise. FOTO: Privatna arhiva

Damir Čargo, iskusni jedriličar i vlasnik čarter agencije Waypoint iz Splita, kaže kako se o povećanju razine sigurnosti plovidbe na Jadranu već godinama priča, ali se malo poduzima da se riječi pretoče u akciju. „Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture je još prije nekoliko godina službeno prihvatilo licence za voditelje brodica i jahti iz većine zemalja članica EU-a i te licence su važeće u Hrvatskoj. To drugim riječima znači da svakom nautičaru koji želi iznajmiti plovilo, a posjeduje licencu koja je na listi koju je odobrilo Ministarstvo, mi moramo dati brod u najam i ne možemo preispitivati koliko on doista zna o plovidbi, kakvo iskustvo ima, koliko poznaje propise i kako se snalazi na moru. Veliki je problem što je u mnogim zemljama vrlo lako doći do licence za upravljanje brodovima i do 15-ak metara dužine samo na temelju teoretskog znanja o plovidbi, naučenog iz priručnika. I vrlo se često događa da iza takvog formalnog, teoretskog znanja ne stoji ni iskustvo ni praktično znanje, pa se takvi nautičari pri prvoj problematičnoj situaciji uspaniče, reagiraju pogrešno i onda se događaju nesreće“, pripovijeda Čargo. On kaže da već po licenci koju mu nautičar pokaže prilikom najma plovila može zaključiti kakvo znanje i pomorsko iskustvo skiper posjeduje. I zaključuje kako Hrvatska ne može sama riješiti problem nedovoljno iskusnih i pomorskim znanjem potkovanih skipera koji dolaze na Jadran sve dok je u svakoj od zemalja članica EU-a na snazi različit program educiranja voditelja brodica i jahti, pa kandidati u nekim zemljama polažu vrlo rigorozne teoretske i praktične ispite, u nekima su ispiti liberalni, a u nekima ih uopće nema jer neke zemlje licence za brodove do 15 metara dužine i ne traže. Stoga će, želi li EU povećati sigurnost plovidbe na moru, biti nužno u skoroj budućnosti standardizirati edukaciju i izdavanje licenci za skipere i voditelje brodica i jahti. „Jedino tako možemo biti sigurni da će nautičari koji dolaze na Jadran imati kvalitetno pomorsko znanje koje će svima garantirati sigurniju plovidbu i boravak na moru’’, tvrdi Čargo.

‘Često se događa da iza formalnog znanja ne stoji ono praktično pa se takvi nautičari pri prvoj problematičnoj situaciji uspaniče’, ističe Čargo

No polaganje ispita za upravljanje brodicom do 15 metara dužine samo na teoretskoj osnovi i bez provjere praktičnog znanja, o kojemu govori Čargo, nije problem samo nekih zemalja u Europi. Istu situaciju imamo i u Hrvatskoj, gdje se ispit za dobivanje licence, odnosno dozvole za voditelja brodice i jahte do 30 BT (bruto tona) za osobne potrebe polaže u pismenom i usmenom obliku pred tročlanom komisijom nadležne lučke kapetanije, a da komisija nije stekla uvid u razinu praktičnog znanja kandidata. Da bi čitatelj stekao precizniji uvid u veličinu jahte s kojom voditelj smije upravljati temeljem tako stečene licence, valja reći da u tu kategoriju spadaju jedrilice do 15-ak metara dužine, koje razvijaju brzinu do 10-ak čvorova, ali i motorne jahte jednake veličine sa snažnim motorima, koje mogu ploviti brzinom i do 30 čvorova. Za usporedbu brzine, kontroverzni poduzetnik Tomislav Horvatinčić se 2011. godine svojom motornom jahtom „Santa Marina“ dužine 12 metara zaletio u talijansku jedrilicu bračnog para Salpietro brzinom od oko 26 čvorova, a posljedice su dobro poznate. Manjkavo praktično znanje, koje često stoji iza dobivene dozvole, precjenjivanje vlastite pomorske vještine i lakomislenost često su recept za pomorsku nesreću.

‘U odnosu na prije dvadesetak godina imamo skoro 20 posto više plovila, a 50 posto manje pomorskih nezgoda. To je pokazatelj pozitivnih trendova’

Orlić potvrđuje činjenicu da za dobivanje dozvole za voditelja brodice koja plovi unutarnjim morem Republike Hrvatske nije potrebno nikakvo praktično znanje. Prema Pravilniku o brodicama i jahtama, objašnjava, brodicama mogu upravljati osobe koje su osposobljene kao voditelji kategorije A, kategorije B ili kategorije C, a jahtama upravljaju zapovjednici kategorije A i kategorije B. „Uvjeti za pristup ispitu voditelja brodice kategorije C (plovilo predviđeno za plovidbu izvan teritorijalnih voda RH, op.N.), zapovjednika jahte kategorije A i zapovjednika jahte kategorije B (odnosi se na zapovjednike velikih jahti dužine preko 15 metara i do 100, odnosno 500 bruto tona op.N.) je završena propisana teoretska i praktična izobrazba koja je sastavni dio pravilnika. Za voditelja brodice kategorije A i B (brodice predviđene za obalnu plovidbu unutar teritorijalnih voda RH, op. N) teoretska i praktična izobrazba nije propisana“, kaže Orlić. On objašnjava da u Hrvatskoj postoje zahtjevi za dodatnu liberalizaciju sustava i smanjenje uvjeta za izdavanje dozvola, pa čak i zahtjevi da se pojedine kategorije plovila oslobode potrebe za posebnim osposobljavanjem voditelja brodica, no s druge strane javljaju se i zahtjevi za dodatnim postrožavanjem načina izdavanja dozvola tako da se uvede obveza praktične i teoretske obuke kandidata.

Drago Dešpalj, voditelj tvrtke EmergenSea koja svojom mrežom brzih brodova pruža uslugu spašavanja i pomoći na moru, smatra da je ključna edukacija. FOTO: Privatna arhiva

„Treba istaknuti i da se nakon svake pomorske nesreće radi analiza uzroka koji su doveli do nesreće i to nam je pokazatelj u kojem smjeru treba ići da nam se takve nesreće ne bi događale u budućnosti. Dosadašnje analize su nam pokazale da se u više od 90 posto pomorskih nesreća radi o ljudskom faktoru. Ako idemo u daljnju analizu, preko 90 posto grešaka koje uključuju ljudski faktor odnose se na neopreznost, nemar i grubu nepažnju. Pod time mislimo na isplovljavanje bez pregleda vremenske prognoze, bez kontrole količine goriva, bez kontrole općeg stanja plovila i opreme, nepridržavanja pravila plovidbe… Nepoznavanje pomorskih propisa detektirano je kod onih osoba koje su upravljale brodicom bez dozvole. Kod takvih osoba je uočeno i bahato ponašanja na moru, ugrožavanja sebe, svoje posade i ostalih sudionika u pomorskom prometu. Također treba napomenuti da u pomorskim nesrećama sudjeluju, otprilike u istom postotku, i posjednici hrvatskih i posjednici dozvola koje su izdale strane pomorske administracije“, kaže Orlić. Njegove riječi nedvosmisleno potvrđuju konstataciju naših ranijih sugovornika o potrebi povećane edukacije sudionika u pomorskom prometu. Tu činjenicu ističe i sam Orlić. On kaže: „Mišljenja smo da bi uvođenje obavezne teorijske i praktične izobrazbe sigurno doprinijelo poboljšanju znanja voditelja prilikom prvog samostalnog isplovljavanja. Prema tome, u pripremi je projekt promjene načina polaganja ispita za sva pomorska zvanja pa prema tome i za brodice. Sustav izdavanja dozvola voditelja brodica ćemo poboljšati na dva načina, računalnim polaganjem teorijskog dijela ispita i ujednačavanjem kriterija ispitnih povjerenstava te uvođenjem prakse za dobivanje licence voditelja brodica.“

‘Nakon svake pomorske nesreće provodi se analiza uzroka i to nam je pokazatelj u kojem smjeru treba ići da se takve nesreće više ne bi događale’, ističe kapetan Orlić. FOTO: Luka Stanzl/PIXSELL

S obzirom na značajan broj plovila koji tijekom nautičke sezone plove hrvatskim dijelom Jadrana, zanimalo nas je je li nautički turizam u Hrvatskoj u ovom trenutku održiv kada je sigurnost plovidbe u pitanju, odnosno je li broj plovila prevelik i ugrožava li samim time sigurnost svih sudionika pomorskog prometa te posebno postoji li procjena koji je broj plovila na Jadranu prihvatljiv a da ne ugrožava sigurnost plovidbe. „Kada se govori o sigurnosti na moru, nautički turizam ne možemo promatrati izdvojeno od ostalih vrsta prometa, s kojima čini jednu cjelinu i koji imaju utjecaj jedan na drugoga. Redovni promet trgovačkih brodova, linijski putnički promet, ribarska plovila, veliki i mali kruzeri, plovila u čarteru, jahte i brodice za osobne potrebe hrvatske i stranih zastava, svi su oni sudionici u prometu i imaju utjecaj jedni na druge te kada se rade studije održivosti pojedine vrste prometa, treba u obzir uzeti cjelovitu sliku i čitavo prometno opterećenje pojedinog dijela akvatorija. Unatoč ovako velikom prometu na Jadranu, statistički podaci kroz zadnjih desetak godina nam pokazuju opadanje broja pomorskih nezgoda i nesreća, tako da u odnosu na prije dvadesetak godina imamo skoro 20 posto više plovila, a 50 posto manje pomorskih nezgoda. To je najbolji pokazatelj pozitivnih trendova koji prepoznaju i nautičari“, naglašava Orlić.

‘Preko 90 posto grešaka zbog ljudskog faktora odnosi se na neopreznost, nemar, grubu nepažnju i nepoznavanje propisa’, kaže Siniša Orlić

Kao dokaz toj tvrdnji iznosi podatak prema kojemu je u nedavnom istraživanju preferencija stranih nautičara, koje je u ožujku ove godine proveo Institut za turizam, među glavnim razlozima odabira Hrvatske kao odredišta plovidbe značajan broj nautičara, njih 55 posto, istaknulo atraktivnost obale, a njih 33 posto sigurnost plovidbe. „Stoga, što se tiče sigurnosti plovidbe, za sada ne mislimo ograničavati broj plovila na hrvatskom dijelu Jadrana“, dodao je Orlić. Iz Ministarstva zaključuju da je po svim prikupljenim pokazateljima i podacima i u usporedbi s referentnim državama, Jadran po svim aspektima sigurno more. „Svakodnevno se prati situacija na moru i statistički podaci, mijenjaju se propisi kako bismo postigli što veću sigurnost uz što manje administrativno opterećenje svih sudionika u pomorskom prometu“, stoji na kraju odgovora iz Ministarstva mora, prometa i infrastrukture. Tome ipak treba dodati da je potrebno stalno raditi na edukaciji nautičara i njihovu informiranju o nužnosti poštovanja pomorskih zakona i pravila, jer vrijednost ljudskog života nema cijenu i svaki sačuvani život višestruko će opravdati uloženi trud.