Objavljeno u Nacionalu br. 666, 2008-08-19

Njemačka tvrtka Genesis Projekt u suradnji s grupom domaćih poduzetnika u Slavoniji i Slatini, na 140 tisuća hektara, planira uzgajati biljku miscanthus od koje će u sedam rafinerija proizvoditi biogorivo

Nekoliko domaćih poduzetnika u suradnji s njemačkom tvrtkom Genesis Projekt u Hrvatskoj će početi uzgajati posve novu poljoprivrednu kulturu – azijsku biljku miscanthus koja je prikladna za proizvodnju biogoriva. Direktor Genesis Projekta Hrvatska bivši je bankar Nikica Gabrić, koji se, kako kaže, bankarstvom prestao baviti jer je uvidio da je budućnost u proizvodnji biogoriva.

Porijeklom je Hrvat, ali odrastao je u Njemačkoj, gdje je živio od četvrte godine. Nakon završenog fakulteta ekonomije i bankarstva te deset godina rada u banci, zaposlio se u njemačkoj podružnici tvrtke Genesis Projekt, a prije pet godina počeo je pripremati projekt za sadnju miscanthusa u Hrvatskoj. Njegov glavni hrvatski partner je poduzetnik Marijan Bunić koji je bio šef u tvrtki Lira iz Čakovca, a, kako kaže, tamo je prestao raditi 1991. Nakon rata počeo se baviti proizvodnjom energenata iz uljane repice, a prije pet godina čuo je za miscanthus i stupio u kontakt s njemačkom tvrtkom Genesis Projekt.

Miscanthus je vrsta trstike koja ne služi prehrani, poput uljane repice ili kukuruza koji se trenutačno koriste za proizvodnju biogoriva, a može se, tvrdi Marijan Bunić, uzgajati i na tlu lošije kvalitete: “Za sadnju miscanthusa nije potrebna kvalitetna zemlja na kojoj uspijevaju prehrambene biljke. Da bi se počelo s uzgojem, potrebno je prvo izgraditi laboratorij za proizvodnju sadnica jer je biljka jalova pa je to jedini način na koji se može razmnožiti, a da bi se iz nje moglo dobiti biogorivo, moraju se izgraditi pogoni s posebnom tehnologijom za tu namjenu. U Hrvatskoj se planira gradnja sedam laboratorija, od kojih će se prvi početi graditi u rujnu u Slatini, te isto toliko pogona za proizvodnju biogoriva, a prvi će biti sagrađen do sredine 2010. u Otoku pokraj Vinkovaca. Investicijska vrijednost projekta je dvije i pol milijarde eura za laboratorije, pogone te 140.000 hektara plantaža miscanthusa u sljedećih 20 godina.”

To je osobito važno jer je, prema izvještaju Svjetske banke, koji su u srpnju objavili britanski mediji, na globalno poskupljenje hrane najviše, čak 75 posto, utjecala proizvodnja biogoriva. Razlog tome je što su mnogi uzgajivači počeli prehrambene kulture uzgajati za proizvodnju biogoriva zato što su tada poticaji veći nego kad se uzgajaju u prehrambene svrhe. To je prema izvještajima svjetskih ekonomskih analitičara dovelo do znatnog poskupljenja na tržištu hrane, a nije snizilo cijene tradicionalnih energenata. Unatoč tome upotreba biogoriva rapidno raste jer mnoge zemlje žele smanjiti svoju ovisnost o uvoznoj nafti. EU zakonskim propisima i subvencijama nastoji maksimalno potaknuti proizvodnju i korištenje biogoriva. Tako distributeri goriva iz država EU moraju u klasično gorivo dodavati određeni postotak biogoriva, a ako to ne čine, moraju plaćati kazne. Također, svaka zemlja članica EU mora imati određeni postotak biogoriva u ukupnoj količini goriva koje godišnje distribuira na svom tržištu. O tome moraju svake godine podnositi izvještaj Europskoj komisiji.

I Hrvatska ima obaveze prema EU na području proizvodnje goriva iz obnovljivih izvora. Tako je, prema obvezama koje je preuzela, propisan poticaj od 2550 kuna po hektaru ako se uljana repica uzgaja isključivo za proizvodnju biodizela. Također, prema odredbi hrvatske vlade, udio biogoriva u ukupnom gorivu koje bude u prometu na tržištu trebao bi od iduće godine biti minimalno 5,75 posto, a Hrvatska trenutačno na tržištu ima samo 0,3 posto.

Prema riječima Nikice Gabrića, njihov projekt trebao bi riješiti te probleme, a kako tvrdi, podržala ga je i Vlada RH: “Imamo pismenu podršku Ministarstva gospodarstva za projekt. Projekt se sastoji od tri segmenta – laboratoriji za proizvodnju sadnica, plantažiranje i proizvodnja sintetskog biodizela. Riječ je o dugoročnom projektu u kojem bi u 20 godina trebalo biti posađeno 140 tisuća hektara miscanthusa. Projekt smo predstavili Vladi koja izrađuje novu energetsku strategiju koja bi trebala u rujnu biti predstavljena Saboru. Predložili smo da naš projekt bude dio te strategije i pozitivno smo procijenjeni. Nama je to iznimno važno jer da nismo dio strategije, ne bismo mogli realizirati projekt. Ta nam je potvrda garancija kod traženja financijskih sredstava za realizaciju projekta.”

U rujnu će, kako kaže Gabrić, u Slatini početi gradnja prvog laboratorija za proizvodnju sadnica miscanthusa, za koji su osigurali zemljište: “U suradnji s Gradom, u Slatini smo osnovali tvrtku Miscanthus d.o.o. a prije nekoliko dana kupili smo zemlju u poslovnoj zoni u Slatini na kojoj ćemo u rujnu početi graditi laboratorij vrijedan 3 milijuna eura.

Laboratorij će financirati Raiffeisen banka i Hrvatska banka za obnovu i razvoj. U njemu će se proizvoditi sadnice miscanthusa. U Novskoj smo osnovali tvrtku Energoplant Novska, koja je zadužena za traženje i kupnju zemljišta te sadnju miscanthusa na plantažama. Biljka ne treba zemlju prve kvalitete, pa je potrebno locirati i uzeti u zakup, najam ili pod koncesiju zemlju druge ili treće kvalitete. Prema informacijama koje smo dobili u Ministarstvu poljoprivrede u Hrvatskoj ima oko 420.000 hektara zemlje koja zbog njezine kvalitete ne može služiti agraru. Sada pregovaramo za 40 tisuća hektara zemlje u Virovitičko-podravskoj i Sisačko-moslavačkoj županiji koja je nepovoljna za proizvodnju hrane i koju namjeravamo uzeti u najam, a planiramo to učiniti i s velikim površinama u Lici, uz autocestu.”

Plan je, objašnjava Gabrić, u Hrvatskoj izgraditi 7 laboratorija za proizvodnju po 10 milijuna sadnica godišnje, što je dovoljno za 7 tisuća hektara. U razdoblju od 20 godina ti će laboratoriji proizvesti dovoljno sadnica za 140 tisuća ha zemlje.

Gabrić najavljuje da planiraju i gradnju 7 manjih rafinerija za proizvodnju biodizela iz miscanthusa: “Sintetski biodizel se iz miscanthusa proizvodi u rafinerijama koje koriste tzv. MME – OM 1000 tehnologiju, odnosno tehnologiju druge generacije. U Hrvatskoj ne postoji ni jedan pogon koji koristi tu tehnologiju. Ove jeseni počinjemo graditi prvu takvu rafineriju u Otoku u blizini Vinkovaca, a njezin kapacitet će biti 100.000 tona godišnje. Projekt je vrijedan 115 milijuna eura.”

Za taj dio projekta zadužena je tvrtka Zeleni otok d.d. kojoj je direktor poduzetnik Dragutin Spajić. “Pregovori su gotovi, a u gradnju rafinerije novac će uložiti fond Nexus koji je osnovan krajem srpnja ove godine. Oni će, kako je do sada dogovoreno, uložiti 30 posto potrebnog kapitala za gradnju pogona.”

Miscanthus je biljka koja prema riječima Nikice Gabrića ima mnoge prednosti u odnosu na druge biljke iz kojih se može dobiti biodizel. Tako je, u usporedbi s uljanom repicom, tvrdi Gabrić, miscanthus prikladniji za proizvodnju biodizela: “Iz jednog hektara miscanthusa može se proizvesti od 10 do 12 tisuća litara sintetskog biodizela. Ako se to komparira s uljanom repicom, razlika je značajna – iz jednog hektara može se dobiti samo 1400 litara biodizela. Razlog je tome to što se kod uljane repice u proizvodnji biodizela koristi samo sjeme koje se preša, a kod miscanthusa se koristi cijela biljka. Također, za uspješan uzgoj uljane repice potrebno je koristiti pesticide te svake godine iznova obnavljati nasade. Miscanthus, s druge strane, nema prirodnog neprijatelja među biljkama ili insektima, a zasađena biljka iz istog korijena raste 20 godina pa kad se jednom zasadi, ne mora se 20 godina iznova saditi. Troškovi proizvodnje jedne litre biodizela iz uljane repice su između osam i pol i devet kuna pa bez subvencije države oni koji je uzgajaju nemaju šanse opstati. Proizvodnja jedne litre sintetskog biodizela iz miscanthusa sa svim operativnim troškovima i otplatama stoji tri i pol kune. Također, bitan je faktor to što se biodizel iz uljane repice, primjerice, ne smije ulijevati u dizel-motore nego se u određenim omjerima mora miješati s mineralnim uljem. U EU maksimalno 10 posto biodizela iz uljane repice dodaje se mineralnom ulju, a u Hrvatskoj je ta količina 30 posto, ali to je gornja granica koju moderni dizel motor može podnijeti. Sintetski biodizel od miscanthusa ne mora se miješati, odnosno može se koristiti u izvornom obliku jer zadovoljava EU normu EN590.”

U inozemstvu se, kaže Gabrić, već dugo znaju prednosti te biljke. U Francuskoj, Austriji i Njemačkoj goleme površine su pod miscanthusom. U Austriji za sada 6000 hektara, u Francuskoj 20.000 hektara, u Engleskoj 60 tisuća hektara, a u Njemačkoj 40.000 hektara. Njemačka kao članica EU subvencionira sadnju miscanthusa jer kao energetska biljka spada među biljke za čiji se uzgoj daju poticaji. Miscanthus je prije 30 godina uvezen u Europu iz Azije, ali biljci je trebalo dvadesetak godina da se prilagodi na klimatske uvjete i postane otporna. Križanjem s drugim biljkama stručnjaci su uspjeli dobiti vrstu miscanthusa koja može podnijeti klimu u Europi.

“U Hrvatskoj se već od sljedeće godine mora koristiti minimalno 5,75 posto goriva iz obnovljivih izvora, a EU planira taj postotak povećati na 10 posto do 2015. Ako u Hrvatskoj sadnja miscanthusa bude išla prema planu Genesis Projekta, do 2025. čak 60 posto od ukupne količine dizela potrebne Hrvatskoj moglo bi biti proizvedeno iz miscanthusa korištenjem MME tehnologije”, zaključio je Gabrić.

U SAD-u još eksperimentiraju

Dobivanje biodizela iz biljke miscanthus još je uvijek u eksperimentalnoj fazi. U Danskoj se s njim eksperimentira već 22 godine, a u SAD-u ga je prije sedam godina počeo istraživati profesor agronomije i biologije Stephen P. Long s američkog sveučilišta Illinois. Iako su njegova istraživanja pokazala neke prednosti miscanthusa u odnosu na druge poljoprivredne kulture iz kojih se mogu dobivati biogoriva, izazvala su i mnoge bojazni glede eksploatacije miscanthusa. Stoga se ta biljka u SAD-u još uvijek ne koristi za komercijalnu proizvodnju biogoriva, nego se na njoj još uvijek rade istraživanja. Long je na svom sveučilištu provodio istraživanja koja dokazuju kako bi miscanthus u budućnosti mogao postati važan, obnovljiv izvor goriva. No njegova su istraživanja pokazala i da, kratkoročno gledano, dobivanje biogoriva iz miscanthusa ne može smanjiti troškove, jer je tehnologija za preradu još uvijek iznimno skupa. Osim toga, Amerikanci su prema njemu rezervirani i jer njegov utjecaj na ekosustav nije još dovoljno istražen.