Diskografska i produkcijska tvrtka YEM izdvojila se među desetak kuća koje svoje poslovanje baziraju na internetskim platformama. Izvođači na popularnoj trap sceni s kojima surađuju rasprodaju svoje koncerte, a pjesme im na streaming servisima broje na desetke milijuna pregleda
Do kraja osamdesetih godina uvjerljivo najveća i najjača diskografska kuća u ovom djelu Europe bila je Jugoton. U stopu ju je pratila diskografska kuća Suzy, ali i ostali diskografi iz Jugoslavije poput ZKP RTVS, PGP RTB, Diskotona itd., zahvaljujući kojima se polako ali sigurno razvijala pop rock scena. Početkom devedesetih stasala je nova generacija diskografa, koju čine Dallas Records, Dancing Bear, Aquarius Records, Menart itd. Osim što su svojim djelovanjem pridonijeli stvaranju nove hrvatske pop rock scene, doveli su u Hrvatsku aktualna izdanja najvećih svjetskih diskografa kao što su EMI, Warner Music, Sony Music, Universal, Mute itd. Jugoton je postao Croatia Records, a dobar dio pop rock izvođača preselio se k novim diskografskim kućama, koje su otvorile vrata novim izvođačima. Početkom 21. stoljeća internet je unio promjene u naše živote pa tako i u diskografsku industriju. Odjednom su brojni glazbenici shvatili da im ne trebaju diskografske kuće jer im internet ionako pruža sve što im one mogu ponuditi – samo besplatno. Glazbeno izdavaštvo odjednom se potpuno promijenilo pa se moglo očekivati da će i diskografske kuće shvatiti do kakvih je promjena došlo i koliko im je internet zapravo poremetio posao. Međutim, diskografske kuće nekako su ostale zarobljene u vremenu i prostoru pa ih je i dolazak streaming platformi poprilično zatekao. Tako danas Hrvatska diskografska udruga uredno objavljuje top-listu najprodavanijih vinila ili fizičkih izdanja među kojima su izdanja stara i po 40 godina. Pritom nikome nisu poznate brojke prodanih primjeraka. Pokrenuli su i svoju radio-emisiju Inkubator dobre glazbe ne bi li promovirali nove izvođače i nove singlove etabliranih izvođača. Nekako istovremeno, brojni konzumenti popularne glazbe ostali su šokirani kada je Billboard sa svojom listom najpopularnijih izvođača stigao u Hrvatsku, a na njoj se nije našao ni jedan jedini domaći izvođač iako se lista temelji na rezultatima glazbenog streaminga i digitalne prodaje singlova prema podacima koje prikuplja MRC Data.
Posljednjih desetak godina stasala je nova generacija diskografskih kuća, onih koje svoje poslovanje baziraju na poslovanju putem interneta. Gotovo desetak vrlo agilnih diskografskih etiketa. Među njima se izdvojila diskografska i produkcijska kuća YEM, koja je postala san svakog novog izvođača na ekstra-popularnoj trap sceni. Kao što je nekada bilo pojam objaviti album za Jugoton, tako je danas pojam raditi s ekipom iz YEM-a. Tvrtka YEM surađuje s nekima od najpopularnijih izvođača u Hrvatskoj i regiji; radi im booking ili im je izdavač. Gotovo svi koji danas s njima surađuju u pravilu rasprodaju svoje koncerte, a pjesme im na streaming servisima broje desetke milijuna pregleda: Grše, Vojko V, Krankšvester, Z++, Hiljson Mandela, Kukus, Buntai, 30Zona, Pocket Palma, High 5, Ružno pače, Bore Balboa, Mimi Mercedez, Podočnjaci, TTM, Repetitor, Irena Žilić, Miach, Kojoti, Djeca, Bad Copy itd. Ekipa YEM-a, uz diskografsku kuću i posredništvo, organizira koncerte i festivale na kojima promovira svoje glazbenike kao što su Drito iz Tvornice, Lil Drito, Zagreb Beer festival, Fibra festival u Splitu, Pine Fest u Samoboru, Dani piva u Karlovcu, Beat na moru u Splitu itd. Nude usluge dizajna i video-produkcije, imaju svoju emisiju na YouTubeu, prodaju merch spomenutih izvođača, uređuju i vode program u nekim klubovima i istovremeno stvaraju sve što je potrebno da nova i više nego popularna trap scena živi punim plućima. Svi sretni i zadovoljni. Sami za sebe kažu da su mala agencija za velike projekte koja radi po principu „ključ u ruke“. Stoga ne čudi što su predstojeći koncerti u njihovoj organizaciji do kraja godine više-manje već gotovo rasprodani: Ružno pače 21. listopada i 30Zona 27. listopada u Tvornici kulture, Vojko V 11. studenoga, Z++ 2. prosinca u Domu sportova i Buntai u Tvornici kulture 9. prosinca.
Pitali smo stoga glazbenog kritičara mlađe generacije Igora Jurilja što to, po njegovu mišljenju, YEM ima da su danas jedna od najprogresivnijih diskografskih kuća i produkcijskih kompanija. „Da se pozovem na opservaciju scenske kolegice, ono što je nekoć bio Jugoton, LAA indie imenima prije desetak godina, danas je trap generaciji YEM. Dakle, izgradnja autora-izvođača, čega kronično nedostaje domaćoj diskografiji s premalo angažmana oko postavljanja same poetike potpisanoga imena. Pritom je prihvaćanje faktora rizika kod nepoznatih imena YEM-u posebno važno priznati, a na kraju se pokazala ispravnom stara maksima da tko riskira i profitira“, rekao je Jurilj. Logično, kao najvažniju osobu koja je stvorila YEM i vodi ga i danas više nego uspješno, Igor Jurilj naveo je Zvonu Pušića, samozatajnog poduzetnika i velikog ljubitelja trapa koji se sve ove godine klonio medija, ne želeći se eksponirati. „Samo vodstvo YEM-a u osobi Zvone Pušića kao mladog poduzetnika i istinskog ljubitelja scene i žanra, vrlo je indikativno“, naglasio je Jurilj te obrazložio: „Zvone je stasao sa žanrom kao pripadnik milenijalaca neopterećen tradicijom i avetima industrijske prošlosti. Da bi projekt bio uspješan, temeljni su razumijevanje, poznavanje i senzibilitet prema sceni. U našoj je diskografiji vrlo jasno da između direktora izdavačkih kuća i novih izvođača postoji veliki generacijski odnosno kronološki jaz, dok je u YEM-u slučaj da je njegov direktor, kao i srž tima suradnika, tek koju godinu stariji ili čak iste dobi kao mnogi izvođači.“
Slično razmišlja i Dražen Goreta, voditelj programa Tvornice kulture koji surađuje s Pušićem: „U samim počecima nisu bili diskografi ni promotori. YEM je zapravo bila jedna osoba, i to Zvone Pušić, koji je radio alternativne koncerte i sudjelovao u stvaranju programa Tvornice kulture sa mnom i LAA ekipom. Možda se izdvojio jer je imao sluh za to što bi se moglo svidjeti ljudima, bilo da je bend bilo da je DJ program.“ Goreta ističe da je Pušić na vrijeme prepoznao da će trap postati trend jer je oduvijek slušao glas ulice.
To nam je potvrdio i sam Pušić još u kolovozu 2022. godine, kada je Nacional objavio temu o trapu kao soundtracku nove generacije. Pušić je tada rekao: “Kada smo mi počeli pratiti i raditi trap, a to je bilo negdje oko 2013. godine, nije bilo ni love ni interesa, a danas cijela generacija Z prati domaći i regionalni trap tako da su se napokon isplatile sve te godine Kluba i Tvornice. Kako je rekao jedan kolega organizator: ‘Ma vi ste izgradili scenu i postali jedni od najvećih promotora u Hrvatskoj danas. Tko bi normalan prije dvije-tri godine uzeo te bendove? Kakvi Buntai, Podočnjaci, Palme… A danas ti pune Tvornice.’“
YEM je medijski pismen kolektiv čiji su akteri i sami stasali u novome mileniju, neopterećeni su tradicijom i interesnim skupinama u domaćoj glazbenoj industriji
I glazbeni kritičar Jurilj slaže se da su YEM i Zvone Pušić i te kako zaslužni za stvaranje trap scene i kontinuirano pomlađivanje scene novim izvođačima u koje je spreman uložiti: „Apsolutno i nedvojbeno su zaslužni. Pojava društvenih trendova ili pokreta uvijek će ostati nelegitimirana bez institucionalne podrške. Detektiranje novih tendencija u glazbenoj industriji, konzumaciji i produkciji rezultiralo je i prepoznavanjem potrebe da se one formaliziraju kroz usustavljen način koordinacije, postavljanja logistike i oblikovanja vizije o smjeru ili ishodu nekog izvođača. YEM je to već davno učinio svojim festivalima Drito i Lil Drito – namijenjenim trap izvođačima u povojima ili početnim fazama probitka. YEM ne samo da potpisuje ili organizira nastupe trap izvođača, nego poznavajući globalne estetske postavke žanra i praćenje dinamike razvijanja trapa, od početnog kontakta razvija izvođačko ime itekako uzimajući u obzir i pojedinačne identitete i senzibilitete.“
Još jedna stvar koju je Pušić shvatio već na samom početku poslovanja jest činjenica da je internet novoj generaciji ono što su nekadašnjim glazbenicima bile ulice, jer generacija čije vrijeme tek dolazi ne gleda televizijski program niti slušao radio. Ona ima svoju mrežu i svoj svijet koji je djelom izgradila i tvrtka YEM, pa ne treba čuditi što im ide tako dobro. Zato je Grše danas među najslušanijim novim imenima u Hrvatskoj i regiji, Vojko V rasprodaje svoje koncerte bez problema, Kukus slavi rođendan u rasprodanom Domu sportova, Hiljson Mandela broji milijune slušanja svojih pjesama, Z++ najavljuje treći album velikim samostalnim koncertom u Domu sportova, a grupa Pocket Palma s novim albumom popela se na sam vrh najprodavanijih novih izdanja. Sve to vrijeme ostale diskografske kuće u Hrvatskoj razmišljaju kako pogurati svoje izvođače koji su kod njih već barem dva do tri desetljeća i osvojiti publiku, kao da ne razumiju da su se promijenili sama konzumacija i način stvaranja glazbe, a prije svega promoviranje glazbe, novih glazbenih trendova i samih glazbenika. Stoga smo pitali Igora Jurilja zašto se, po njegovu mišljenju, ostale diskografske kuće u Hrvatskoj nisu priključile trendu koji je praktički započeo YEM i zašto ne koriste iste alate i rade barem slično kako bi bile što uspješnije?
‘YEM ne samo da organizira nastupe trap izvođača, nego od početnog kontakta razvija izvođačko ime uzimajući u obzir i pojedinačne identitete i senzibilitete’, kaže Igor Jurilj
„YEM je prije svega, u suvremenim značenjima ideje, medijski pismen kolektiv koji sačinjavaju akteri koji su i sami stasali u vremenu novoga milenija, bili svjedoci dolaska kulture Weba 2.0, a vidimo i s primjerom KUKU$-a i pioniri u eri Weba 3.0. Ovu zadnju karakteriziraju implementacija modernih tehnologija i dosad neviđena decentralizacija glazbene produkcije. Dakle, agencija YEM neopterećena tradicijom, snažnim interesnim skupinama u domaćoj glazbenoj industriji koje su uteg progresu, paralelno stvara svoj put ne mareći za glazbeno-poslovne mitove, pa zato i sprinta u odnosu na ostatak diskografije koja ne tapka nužno u mjestu, nego se mijenja pukom inercijom glazbeno-tehnoloških mijena. YEM ima vlastitu suvremenu formulu rada s glazbenicima kakvom pokazuju da ih žele plasirati u javnu sferu koristeći se tehnologijama, principima i mentalitetom generacije koja ih sluša. Tradicionalna domaća diskografija samo se pokušava ukrcati na taj vagon bez iskrenog razumijevanja promjena, s krivim motivacijama: profit kroz tantijeme u modusima rada prošlog stoljeća. Trap najbolje pokazuje koliko je to okoštao mentalitet“, zaključio je Jurilj.
Komentari