Proteklih nekoliko tjedana bilo je prilično dramatično za Republiku Austriju koja se suočila s terorističkim napadom usred Beča u kojem je 20-godišnji Kujtim Fejzulai kalašnjikovom, pištoljem i mačetom ubio četvero, a ranio 23 ljudi, među njima i jednog policajca.

Iako nije imao neposrednih pomagača, austrijska policija uspostavila je suradnju s kolegama iz drugih zemalja i uhitila 14 osoba iz napadačeva okruženja, najviše u Beču, kao i u Sankt Pöltenu i Linzu. Među njima su dvije osobe koje su se s napadačem družile na sam dan napada. Jedan od njih osuđen je 2019. s Fejzulaijem jer se htio pridružiti ISIL-u. Usto, dvije osobe uhićene su u švicarskom Winterthuru. Čelnik glavne austrijske obavještajne agencije za Beč odstupio je s dužnosti nakon što je ministar unutarnjih poslova Austrije Karl Nehammer priznao da je agencija počinila neke nedopustive pogreške. Naime, iako je slovačka policija mjesecima upozoravala austrijske vlasti na to da je 20-godišnji napadač pokušao ilegalno kupiti streljivo na slovačkom teritoriju i iako se radilo o radikaliziranom mladiću koji je već odležao u zatvoru zbog pokušaja pridruživanja ISIL-u, austrijske službe nisu reagirale. Sve to događalo se uoči potpunog lockdowna koji je, zbog pogoršane epidemiološke situacije, prošloga tjedna u Austriji stupio na snagu. O tim i ostalim aktualnim temama tjednik Nacional razgovarao je s austrijskim veleposlanikom u Republici Hrvatskoj Josefom Markusom Wuketichem, koji je na dužnost stupio krajem kolovoza 2019.

Gradišćanski Hrvat porijeklom i pravnik po struci, Wuketich je karijerni diplomat pri austrijskom ministarstvu vanjskih poslova još od 1986. godine.

Tijekom desetljeća obnašao je različite dužnosti unutar tog ministarstva i austrijskih veleposlanstava u Srbiji, Mađarskoj, Ukrajini i Slovačkoj Republici, gdje je bio veleposlanik od 2010. do 2014. Devedesetih godina bio je prvi tajnik zadužen za medije i kulturu u austrijskom veleposlanstvu u Beogradu i zato dobro poznaje regiju, ali i govori hrvatski jezik. Prije preuzimanja dužnosti u Hrvatskoj u kolovozu 2019. godine bio je voditelj grupe za upravljanje nekretninama u austrijskom Saveznom ministarstvu za Europu, integracije i vanjske poslove.

NACIONAL: Porijeklom ste gradišćanski Hrvat. Koliko se u Gradišću još uvijek njeguju hrvatski jezik i kultura, koliko su oni specifični i koliko u tome sudjeluje Republika Hrvatska?

Gradišćanski Hrvati još od 16. stoljeća žive na prostoru današnjeg Gradišća. Iako neki moji sunarodnjaci više dobro ne vladaju hrvatskim jezikom, on se i dalje njeguje u školama i crkvama. Uostalom, biskup Željeznog Egidije Živković i sam je gradišćanski Hrvat. Hrvatska manjina neodvojivi je dio društvenog, političkog i kulturnog života Gradišća. Zbog 500-godišnje „situacije iseljeništva“ jezik i kultura gradišćanskih Hrvata nešto su jedinstveno što se nigdje drugdje ne može pronaći. Suradnja s Hrvatskom se prije svega odigrava u području kulture. Hrvatsko veleposlanstvo u Beču bilo je i još uvijek je tu vrlo aktivno. I hrvatski političari redovito su posjećivali gradišćanske Hrvate, a zadnji je bio hrvatski predsjednik Zoran Milanović u okviru svojeg nastupnog posjeta Austriji u ožujku ove godine.

NACIONAL: Kakva je epidemiološka situacija u Austriji u usporedbi s Hrvatskom i zašto je bilo nužno uvesti lockdown?

Zasigurno nije bila laka odluka za austrijsku vladu uvesti našu zemlju u strogi lockdown. Prije te odluke prosjek dnevnih novih slučajeva zaraze bio je oko 7000, a sedmodnevna incidencija iznosila je više od 550. To su nedvojbeno previsoke brojke. Kako se ne bi preopteretio naš zdravstveni sustav, pogotovo u dijelu intenzivne njege, morala je biti donesena ova bolna mjera. U Hrvatskoj je epidemiološka slika nešto povoljnija. Stopa sedmodnevne incidencije trenutno je nešto viša od 400.

NACIONAL: Čudi li vas činjenica da Hrvatska izbjegava restriktivnije mjere?

Odluka o restriktivnim epidemiološkim mjerama uvijek je i pitanje procjene. Ona je na raskrižju negativnog utjecaja na gospodarstvo i očuvanja radnih mjesta s jedne strane te zaštite zdravlja stanovništva s druge. Između tih dvaju smjerova kreću se i odluke hrvatske vlade. Dok mi upravo ovdje razgovaramo, hrvatska vlada razmatra pooštravanje mjera.

NACIONAL: Kako na lockdown reagiraju austrijski građani i je li eskalacija terorizma imala veze s frustracijama zbog covida-19?

Ljudi u Austriji, naravno, nisu sretni s novim zahvatom u njihov život. Ali prihvaćaju lockdown jer većina uviđa da su takve mjere jednostavno potrebne. O povezanosti frustracije s mjerama za suzbijanje epidemije te atentata nisam čuo ništa. No postojala je pretpostavka da se počinitelj odlučio na teroristički napad jer se tu zadnju večer prije djelomičnog lockdowna moglo računati s više ljudi u centru Beča. Ali to se nije potvrdilo. U međuvremenu su tu postavljene i druge hipoteze.

NACIONAL: Kancelar Kurz najavio je novi paket mjera za borbu protiv terorističkog islama i prevenciju ekstremizma, koje uključuje čak i zatvaranje džamija koje šire ekstremizam, pa i osnivanje posebnih institucija za „deradikalizaciju“ džihadista. Kakva je bila reakcija muslimanske zajednice na taj prijedlog?

Ovdje želim ponoviti što je savezni kancelar Kurz vrlo jasno rekao poslije atentata: ovo nije borba između kršćana i muslimana ili Austrijanaca i migranata. Ovo je borba između svih tih ljudi koji vjeruju u mir i one nekolicine koja priželjkuje rat. Prema mojoj procjeni, tako to vidi i islamska zajednica u Austriji. U međuvremenu su zatvorene dvije džamije. U tome je sudjelovala i Islamska vjerska zajednica u Austriji. Evo nekoliko činjenica koje govore jasnim jezikom: Jedna od žrtava terorističkog napada isto je bila musliman sjevernomakedonskog podrijetla, kao i sam atentator. Troje muslimana spasilo je jednu ženu i ranjenog policajca riskirajući time vlastiti život. I oni su junaci te večeri.

NACIONAL: Pripadnici muslimanske zajednice u Austriji oštro su osudili napad i ogradili se od njega, dok su muslimanska groblja odbila sahraniti napadača. Kako Austrija nastoji integrirati mlade muslimane u društvo?

Državljani trećih zemalja, korisnici azila i međunarodne zaštite koji se žele nastaniti u Austriji, moraju od 2017. ispuniti Integracijski sporazum. Time se obvezuju posjećivati tečajeve jezika na kojima se upoznaju i s vrijednostima koje čine austrijsko društvo. Tko želi steći austrijsko državljanstvo, mora zadovoljavajuće vladati njemačkim jezikom i poznavati temeljne vrijednosti pravnog i društvenog poretka Austrije. Sve to odlučeno je posljednjih godina. Zatim tu postoje i inicijative da se osobe angažiraju u organizacijama za opće dobro, poput, primjerice, Crvenog križa.

NACIONAL: U Austriji je veliki broj povratnika koji su ratovali na strani ISIL-a, za koje je kancelar Kurz rekao da su tempirane bombe. Koliko ih je i što se s njima događalo kad su se vratili?

Austrija više nije otok blaženih, rekao je savezni kancelar Kurz nakon atentata. Spomenute osobe su u pravilu, kao i počinitelj atentata u Beču, osuđene na zatvorske kazne. Sad je važno da službe i za razdoblje poslije otpuštanja u ruke dobiju jače instrumente. Razmišlja se, primjerice, o antiterorističkom državnom odvjetništvu, elektronskom praćenju, produženom vremenu kušnje za otpuštene, pojačanim mjerama protiv financiranja terorizma te, ako je to potrebno, jednoj vrsti preventivnog pritvora. Dakako, želimo ojačati i programe za deradikalizaciju.

NACIONAL: Koliko su za radikalizaciju mladih krive džamije i vjerske institucije, a koliko društvene mreže? Naime, i u Hrvatskoj smo svjedočili terorističkom napadu na zgradu Vlade, a počinitelj je jednako mlad…

Načeli ste važnu temu. Moramo raditi i na tome da mladi, frustrirani i nesigurni ljudi koji su u potrazi za identitetom, ne dospiju u kandže predstavnika ekstremno islamističkih struja ili propovjednika mržnje. Planira se uvođenje registra imama te savjetovanje za obitelji koje uoče sklonosti radikalizaciji kod svojih članova. Pojačano ćemo stavljati naglasak na prevenciju ekstremizma u području obrazovanja. U srpnju je vlada osnovala Dokumentacijski centar za politički islam koji se bavi vjerski motiviranim ekstremizmom. Naravno, i digitalna sfera vrvi radikalnim i huškačkim idejama. Tu planiramo pojačanu razmjenu podataka između sigurnosnih službi i Ureda za vjerska pitanja, službu za prijavu „kibernetičkog džihadizma“ kojoj bi se prijavljivali online sadržaji koji veličaju nasilje i tehničke i pravne prilagodbe kako bi se bolje nadzirali online sadržaji. To je sad samo nekoliko primjera koje savezna vlada na tu temu planira.

NACIONAL: Pored pandemije, jedan od europskih problema su i ilegalne migracije protiv koji se kancelar Kurz bori od početka svoga mandata. Nedavno je izjavio da provođenje odluke o raspodjeli migranata na zemlje članice neće ići. Koje je onda rješenje?

Podjela nije funkcionirala, to je činjenica. Inače, Austrija je na trećem mjestu u EU-u što se tiče udjela prihvaćenih osoba s pravom na međunarodnu zaštitu prema ukupnom broju stanovnika. Kao alternativno rješenje za bezuspješne rasprave o podjeli mi zagovaramo pojačanu suradnju s matičnim zemljama, pomoć na licu mjesta, efektivnu zaštitu vanjske granice EU-a te ubrzane postupke screeninga i stjecanja azila na vanjskim granicama EU-a. Novi paket Europske komisije o migracijama i azilu tu već čini dobru osnovu s kojom bismo mogli napredovati.

NACIONAL: Iako Austrija i Hrvatska ne dijele granicu, kako ocjenjujete hrvatsku ulogu u čuvanju vanjskih granica EU-a i postupanje hrvatske policije koje su i međunarodne institucije ocijenile brutalnim?

Prepoznajemo veliki angažman Hrvatske oko zaštite vanjske granice EU-a. Istovremeno nam je bitno da se pritom poštuju temeljna i ljudska prava migranata. Ako postoji mogućnost da je došlo do kršenja istih, to se mora istražiti te ako se ono potvrdi, mora se i sankcionirati.

NACIONAL: Tijekom predsjedanja Vijećem EU-a u prvoj polovici godine, Hrvatska je održala Summit sa zemljama Zapadnog Balkana i ponovo stavila proširenje na dnevni red. Otvoreni su pregovori za Sjevernu Makedoniju i Albaniju, a što je s ostalim zemljama? Kakav je austrijski stav prema daljnjem proširenju?

Jedno od velikih postignuća hrvatskog predsjedanja Vijećem EU-a zasigurno je bilo vraćanje zamaha u postupak proširenja EU-a na zemlje Zapadnog Balkana. Austrija je povijesno, gospodarski i kulturno snažno povezana s prostorom Zapadnog Balkana. Stoga naš kredo glasi: Bez zemalja jugoistočnog prostora ujedinjena Europa ne bi bila potpuna. Austrija se, kao i Hrvatska, jasno bila založila za zeleno svjetlo za početak pristupnih pregovora s Albanijom i Sjevernom Makedonijom. Sada bi se svi u EU-u trebali zajednički založiti da ti pregovori mogu započeti čim prije, po mogućnosti još ove godine. S Crnom Gorom su u pristupnim pregovorima otvorena već sva 33 poglavlja i tri su provizorno zaključena, sa Srbijom je otvoreno 18 i dva su provizorno zaključena. Rado bismo vidjeli i potencijalne zemlje kandidate Bosnu i Hercegovinu te Kosovo mnogo dalje na putu prema EU-u. No te zemlje moraju savladati još dobar dio domaće zadaće.

NACIONAL: Kad se Hrvatska može nadati ulasku u Schengen?

Europska komisija već je prošle godine preporučila pristup Hrvatske Schengenskom prostoru. Sada odluka o pristupu mora uslijediti na političkoj razini EU-a. I iskreno se nadam da će ona doći uskoro.

NACIONAL: Zbog takozvane afere Ibiza video pala je prethodna vlada Sebastiana Kurza, nakon što je vicekancelar i predsjednik Slobodnjačke stranke Austrije (FPÖ) Heinz-Christian Strache dao ostavku jer je snimljen kako obećava političke protuusluge navodnoj nećakinji ruskog oligarha. I u Hrvatskoj je zbog sumnje na korupciju smijenjen niz ministara, ali Vlada nije pala. Znači li to da Austrija ima niži prag tolerancije na korupciju?

Situacija s ostavkom Heinza-Christiana Strachea bila je nadasve kompleksna. Savezni kancelar Kurz tada je najavio da će saveznom predsjedniku predložiti i otpuštanje ministra unutarnjih poslova iz redova FPÖ-a, na što su drugi FPÖ-ovi ministri odstupili. Potom je preostaloj manjinskoj vladi ÖVP-a parlament izglasao nepovjerenje, zbog čega je savezni predsjednik morao saveznu vladu razriješiti dužnosti. Austrijanke i Austrijanci svakako su osjetljivi na korupciju. Na parlamentarnim izborima u rujnu 2019. stranka FPÖ je, kako to u Austriji kažemo, kažnjena te je izgubila više od 40 posto birača.

NACIONAL: Iako su očekivanja bila suprotna, vladavina prava i stanje ljudskih prava, slobode medija i neovisnosti pravosuđa nije se bitno popravilo u novim zemljama članicama poput Mađarske, Poljske, Rumunjske, Bugarske i, naravno, Hrvatske. Europski parlament nastoji uvjetovati korištenje europskih fondova vladavinom prava, a Poljska i Mađarska sada zbog toga blokiraju Višegodišnji financijski okvir. Kako to riješiti?

Mehanizmom uvjetovanosti koji povezuje poticaje EU-a s pridržavanjem minimalnog standarda vladavine prava, želi se stvoriti određeno sredstvo pritiska. Doduše, Poljska i Mađarska sad blokiraju Višegodišnji financijski okvir i Fond za oporavak. Ali u konačnici su sredstva EU-a i tim dvjema zemljama prijeko potrebna, tako da će se valjda doći do rješenja. Naposljetku se stvari do određenog stupnja mogu pokrenuti i bilateralnim dijalogom. Kap buši kamen, ne snagom već čestim kapanjem.

NACIONAL: Nakon deset godina donesene su nepravomoćne presude protiv bivšeg premijera Ive Sanadera i HDZ-a kao stranke. Između ostalog, on je bio osuđen i za ratno profiterstvo u aferi Hypo. Što se dogodilo s austrijskim političarima koji su bili upleteni u tu aferu?

Jedan je poginuo u prometnoj nesreći, drugi je osuđen na četiri i pol godine zatvora. Ostali koji su bili upleteni u aferu dolaze iz bankarskog odnosno gospodarskog sektora.

NACIONAL: U navedenom razgovoru Strache je, između ostalog, rekao da se ne isplati ulagati u Hrvatsku jer je „sranje“. Kakva je poslovna klima u Hrvatskoj? Jesu li austrijski gospodarstvenici primijetili neke pozitivne pomake ili su im velika birokracija i korupcija i dalje prepreke, osobito na lokalnoj razini?

S investicijskim volumenom od 4,5 milijardi eura austrijsko gospodarstvo je investitor br. 1 u Hrvatskoj. Oko 800 tvrtki kćeri austrijskih poduzeća zapošljava oko 35.000 ljudi. Te brojke govore za sebe. Investitorima su važni pravna sigurnost, transparentne i predvidive administrativne odluke. Prema izjavama naših poduzeća tu ima još prostora za poboljšanje, prije svega na lokalnoj i regionalnoj razini. Ali primjetan je i nedostatak stručne radne snage koji je, uostalom, prisutan i u Austriji. Naši gospodarstvenici govore i o napretku posljednjih godina te i dalje imaju interes za investiranje u vašoj zemlji. U vezi s time važna mi je jedna konstatacija: dobra investicijska klima ne koristi samo inozemnim investitorima, nego upravo i hrvatskim poduzetnicima. Dobri okvirni uvjeti za gospodarstvo konačno sa sobom nose i žarko željena radna mjesta.

NACIONAL: Kako ocjenjujete rezultate lokalnih izbora u BiH i političku situaciju u toj zemlji i je li došlo vrijeme da se promijeni Daytonski sporazum?

Već je svojevrsni uspjeh to što su se u Bosni i Hercegovini usprkos nepovoljnim uvjetima poput pandemije i kasnog izglasavanja državnog proračuna, mogli održati lokalni izbori, a osobito je važna činjenica da će se u Mostaru u prosincu nakon 12 godina uopće moći ponovno održati izbori za Gradsko vijeće. Pobjeda manjih stranaka, pogotovo u Sarajevu i u Banjoj Luci, pokazuje da biračice i birači prije svega u urbanim središtima priželjkuju promjene. Inače se politička situacija nije značajno promijenila, etničko-nacionalne stranke u velikom su dijelu zadržale svoje pozicije. Ne pretpostavljam da će se u vremenu pred nama moći postići konsenzus među konstitutivnim narodima o promjeni Daytonskog sporazuma. Dapače, bitno je da se svi prijatelji Bosne i Hercegovine jasno založe za njeno jedinstvo i suverenitet te se suprotstave separatističkim odnosno secesionističkim tendencijama.