Objavljeno u Nacionalu br. 1044, 27. travanj 2018.

Američki profesor i jedan od vodećih svjetskih autoriteta na području filozofije sporta, William John Morgan, objašnjava zašto se sport danas izgubio u komercijalizaciji i zaradi te zbog čega sportaši sve češće izbjegavaju porezne obaveze

Krajem prošlog tjedna u Zagrebu i Varaždinu održana je prva međunarodna znanstvena konferencija iz područja filozofije sporta pod naslovom “Etika, bioetika i sport”. Organizatori konferencije bili su Znanstveni centar izvrsnosti za integrativnu bioetiku i njegov Znanstveno-istraživački odbor za bioetiku i sport, Hrvatsko filozofsko društvo i njegov Varaždinski filozofski krug te Hrvatsko bioetičko društvo. Plenarno izlaganje održao je William John Morgan s kalifornijskog sveučilišta, jedan od vodećih svjetskih autoriteta iz tog područja. Poznat je kao autor najznačajnijih knjiga iz te domene kao što su “Etika u sportu”, “Zašto je sport moralno bitan?” i “Ljevičarske teorije sporta”.

U razgovoru za Nacional govorio je, između ostalog, o važnosti filozofije sporta kao područja, komercijalizaciji sporta, gubljenju duha pravog olimpizma, problemu dopinga, a komentirao je i slučajeve utaje poreza poznatih nogometaša među kojima je i Luka Modrić.

NACIONAL: Kako sport odražava današnje društvo i sustav?

Usredotočenost na postignuće, talente i karijeru pripada relativno suvremenim načinima doživljavanja sporta i bavljenja njime. Prije 20. stoljeća ljudi su sport shvaćali više u smislu razonode i zadovoljstva, dok je s modernošću on postao sjajan način da se dostigne izvrsnost. Glavni problem sa sportom danas je onaj koji imaju mnoga zapadna društva: ljudi o svemu misle kroz prizmu tržišta i ekonomske isplativosti. Posebice kada je riječ o mojoj zemlji, ekonomske analize politike, religije i sporta sve su dominantnije.

NACIONAL: Što kritizirate kada kritizirate sport u SAD-u, a kakva je situacija u Europi?

Manje sam upoznat s europskim sportom, ali američki sport pokušava biti standard koji vrijedi za sve zemlje svijeta pa vidim mnoge sličnosti kada je riječ o smjeru u kojem ide europski sport. Došlo je do prenaglašavanja komercijalizacije, etički standardi nisu visoki, ljudi su koncentrirani na uspjeh pod svaku cijenu, pobjeđivanje i novac sve su važniji.

‘SLUČAJ VAŠEG NOGOMETAŠA Modrića samo pokazuje u kojoj je mjeri novac postao pokretačem sporta pa sportaši pokušavaju izvući korist gdje god to mogu’

NACIONAL: Zašto mislite da je 1985. u Berlinu počela degradacija sporta?

Međunarodni olimpijski odbor te je godine na svojem kongresu u Berlinu donio odluku o prodaji logotipa Olimpijskih igra kompaniji Atari, što simbolizira prodor krupnog kapitala u sport. Krivi su za Komercijalizaciju sporta jer koriste svaku priliku da zarade preko komercijalnih reklama. Imaju i neke probleme. Primjerice, za zimske igre teško im je pronaći gradove domaćine jer jako puno koštaju, više sreće imaju s ljetnim igrama. Previše im je do komercijalizacije i zarade u odnosu na duh olimpizma. Važne su bile i OI u Los Angelesu 1984. jer je tada zarađeno puno novca. Do tada se na Olimpijskim igrama gubio novac, ali tada su imali bilijunske ugovore s televizijama, a to je donijelo više pozornosti i novca toj manifestaciji. Ljudi iz Međunarodnog olimpijskog odbora putuju po svijetu i odsjedaju u najluksuznijim hotelima, pretvarajući se da razgovaraju o sportu.

NACIONAL: Kakva je recepcija vašeg teorijskog rada u SAD-u? Što javnost i drugi intelektualci misle o vašim idejama?

Intelektualci u Americi ne obraćaju puno pažnje na sport. Kao i Europljani, Amerikanci su fascinirani sportom, ali ozbiljni intelektualci misle da je sport previše trivijalan da bi ga se ozbiljno doživljavalo. Znamo da su fašisti koristili sport kao način stvaranja “idealnog čovjeka”. Mussolini i Hitler nisu bili zavidne tjelesne konstitucije i fizičke spreme, ali su znali da je sport način za stjecanje moći. Jedna od prvih stvari koje je Hitler napravio kada je došao na vlast bila je organizacija sportskih liga. Konzervativni političari i fašistički orijentirana desnica znali su koristiti sport za manipulaciju masama. Ljevica je sklona ignoriranju sporta kao fenomena, a to je velika pogreška.

NACIONAL: Što mislite o sportu kao svojevrsnom kolektivnom zaboravu? Isti ljudi koji kritiziraju nacionalizam i kolektivizam, kritiziraju sport, posebice nogomet, odnosno samu ideju navijanja za jednu nacionalnu momčad.

Mislim da ljevičari tu griješe. Olimpijske igre su međunarodna sportska manifestacija. Sudjelujete kao pripadnik nacije, ali ideja je da donesete svoju kulturu sa sobom i podijelite je s drugima. To nije nacionalizam ili šovinizam, nego način da ljudi uče o drugim kulturama. Simboličku vrijednost posebno imaju ceremonije otvaranja i zatvaranja: na ceremonijama otvaranja sportaši su uz zastavu i predstavljaju naciju, dok su na ceremonijama zatvaranja svi zajedno, nema zastava. To je ideja internacionalizma, podijeliti svoju kulturu s drugima i time obogatiti svoju.

NACIONAL: Kad smo kod toga, koje su vaše političke pozicije?

Ljevičar sam, definitivno. Mrzim Trumpa i sve u vezi njega.

NACIONAL: Kako razumijevanje filozofije, kako tvrdite, može pomoći u boljem razumijevanju važnih segmenata sporta?

Sport je vitalni dio kulture, a svi o toj temi govore u površnim terminima. Ne razmišljaju o kompleksnim političkim, društvenim i kulturološkim implikacijama sporta. Kao netko tko se bavi filozofijom sporta, želio bih da ljudi kritičnije pristupaju sportu, da razmišljaju o različitim vrijednostima koje u tom području ljudskog djelovanja dolaze do izražaja. Ljudi vole sport i ne žele previše razmišljati o nečemu u kontekstu sporta što nije pobjeđivanje i gubljenje. Razina diskusije je porazna, posebice u mojoj zemlji. Sada zahvaljujući Paraolimpijskim igrama, imamo i ideju da ljudi koji imaju tjelesni nedostatak također mogu biti sportaši. Nadalje, puno je više žena koje se bave sportom, a one nude i drukčiju perspektivu, daleko od one izrazito maskulinizirane vizije kojoj uglavnom svjedočimo, usredotočene na agresivnost i snagu. Moj je posao probuditi ljude kako bi gledajući sport naučili cijeniti svu njegovu kompleksnost i vrijednosti koje iz njega proizlaze.

NACIONAL: Sport je i prikladna sfera za postavljanje etičkih pitanja?

Da. Ljudi mogu razmišljati o konceptima kao što su poštenje, jednakost šansi, a zatim je tu i životinjski sport: kako vidimo životinje, kako se ponašamo s njima i kako se trebamo odnositi prema njihovoj patnji. Razrađivanje takvih pitanja na primjeru sporta sjajni je način da se kultivira ljude i protrese njihova uobičajena shvaćanja.

NACIONAL: U umjetnosti i kulturi često govorimo o degradaciji kriterija. Kakva je situacija sa sportom?

Sport je jedna od rijetkih domena u kojima su standardi visoki i još uvijek nešto znače. Ljudi ne toleriraju loše sportske izvedbe. Ako ja na predavanju održim loš sat, nikoga nije briga, ali ako sportaš zakaže, to svi primijete. Standardi su u sportu jasniji pa je situacija manje zbunjujuća. S druge strane, u umjetnosti su standardi promjenjivi i ono što je jučer shvaćeno kao kriterij za razlikovanje umjetničkog od neumjetničkog djela, danas više ne vrijedi. No ne želim ostaviti dojam nekoga tko misli da sport nije kompleksan fenomen. Američki nogomet je kompleksna igra: nerijetko ljudi previše gledaju gdje je lopta, a ne gledaju konfiguraciju igrača na terenu i cjelinu igre.

NACIONAL: Kakav je vaš stav o dopingu?

To je zanimljivo pitanje. Sport kakvim ga trenutačno vidimo sličan je znanosti, sve se vrti oko biomehanike, fizičke spreme, sportske psihologije. Ideja je poboljšati izvedbu. Na prvu se čini da je granica prekoračena uzimanjem kemijskih supstanci, ali ako je u redu imati visokoproteinski napitak ili posebnu prehranu, zašto je krivo koristiti steroide? Po meni je to arbitrarna isključivost. Fraza “ja to želim” i preferencija je i razlog da se dobije što se želi, tržište zadovoljava preferencije ljudi, ali ih ne preispituje.

NACIONAL: Sada se vidi da ste lijeve orijentacije, kako ste rekli. Pretpostavljam da je kritizirati ideju tržišta i tržišne ekonomije puno teže u Sjedinjenim Američkim Državama?

Da. I politika je vođena novcem, moraš biti bogat da konkuriraš za predsjednika, najveći dio političara koristi privatne izvore financiranja. Nešto se može učiniti po tom pitanju i za to ne moraš biti marksist. Primjerice, mogli bi postojati zakoni koji bi privatno financiranje predsjedničkih kapanja učinili ilegalnim ako postoji politička volja. Ona je u mojoj zemlji vrlo vrlo slaba. Problem je u tome što analiza dobiti i gubitka nije etička analiza, pojedinac će učiniti ono što mu donosi korist. Takve tržišne norme ulaze i na sveučilišta, u SAD-u profesori na nekim sveučilištima, kao što su pravo ili medicina, zarađuju više od drugih, cijene nekih fakulteta više su od cijena drugih, ako si fizičar dobit ćeš više novaca za istraživanje nego neki drugi, to su sve tržišne, a ne akademske norme. Na mojem su sveučilištu maknuli Odsjek za germanistiku jer nije imao dovoljno studenata. To je sramotno, učenje njemačkog je važno, taj je jezik važan dio svjetske kulture. Također, slabije plaćanje profesora filozofije uvredljivo je u akademskom smislu. Ako u svemu slijedimo isključivo logiku tržišta, time osiromašujemo demokraciju.

‘Konzervativni političari i fašistički orijentirana desnica znala je koristiti sport za manipulaciju masama. Ljevica ignorira sport kao fenomen, a to je velika pogreška’

NACIONAL: Kakva je reputacija filozofije kao discipline u SAD-u?

Prvo, filozofija se ne uči u srednjim školama, izuzev u onim malobrojnim. Drugo, nije popularna kao studij jer nema prilika za karijeru. Već postoji veliki broj onih s tom diplomom, a većina ih neće naći posao. Ja sam kao profesor zaposlen na puno radno vrijeme, dobivam dobru plaću i zdravstvene povlastice, ali sve više američkih sveučilišta ima suradnike koji nemaju radnička prava i slabo su plaćeni za povremena predavanja. To je jeftin način da se skupi veliki broj studenata. Također, u SAD-u ako odete u knjižaru i potražite knjige iz filozofije, na tom mjestu naći ćete one o jogi i misticizmu. S jedne strane sportaš treba biti sve bolji, a s druge strane ne može neke stvari bolje izvesti. Gdje je tu etička linija? Nije baš jasna.

NACIONAL: Prošle godine obilježili smo trideset godina od Univerzijade u Zagrebu. Sveučilišne sportske igre nisu bile samo najvažniji sportski događaj u povijesti Zagreba, nego i veliki kulturno-Infrastrukturni projekt. Je li danas moguće da sportska manifestacija ne bude samo sportska, nego od šireg značaja?

Nisam upoznat s tom manifestacijom, ali Olimpijske igre izvorno nisu zamišljene samo kao sportski događaj. To je sjajna ideja jer je sport po meni dio kulture. Rado bih da je više toga danas.

NACIONAL: Hrvatski nogometaš Luka Modrić optužen je za utaju poreza, kao i drugi svjetski nogometaši poput Messija i Ronalda. Dakle, iako zarađuju više od ikoga, žele izbjeći porez i dodatno povećati zaradu. Kako to komentirate?

Tipični profesionalni sport. To postaje tema u SAD-u jer su se neki sportaši odselili u dio zemlje u kojem su porezi manji. To samo pokazuje u kojoj je mjeri novac postao pokretačem sporta, nisam iznenađen što sportaši pokušavaju izvući korist gdje god mogu. To je šteta jer sportaši ne žele nešto vratiti društvu, a tipično je za društvo koje je temeljeno na tržištu i analizi gubitka i dobiti. Želi se da dobit nadvlada gubitak bilo to etično ili ne, a to je općenito problem s tržišnim normama jer one tjeraju pojedinca da ide za tim da dobije što želi.