Ruski prokremaljski portal Pogled (Vzglyad) u utorak ocjenjuje da su nadanja Poljske i Europe kako će im u SAD-u odobriti “politički popust” na cijenu ukapljenog naftnog plina naivna, jer američke privatne kompanije koje nisu pod vladinom kontrolom neće ulaziti u nepotrebni svjesni gubitak.

“Po svemu sudeći, poljska maštanja o izbavljenju od ruskog plina na račun američkog rasplinula su se u sudaru sa stvarnošću”, navodi Pogled napominjući da je Varšava nezadovoljna time što se američki ukapljeni naftni plin (LNG) pokazao skupljim od onoga koji joj dostavlja Gazprom.

“Budu li Poljaci čak spremni preplatiti američki plin, njega neće biti u dovoljno, zbog razloga čisto tehničke prirode”, piše Pogled. No, ispune li se i sve tehničke pretpostavke za dostavu američkog LNG-a, tu su ekonomski razlozi, koji ozbiljno potkopavaju takav pothvat, smatraju Rusi.

Pritom podsjećaju na izjavu poljskog ministra vanjskih poslova Witolda Waszczykowskoga u intervjuu Ria Novostima, da Poljska još nije donijela odluku o uvozu američkog ukapljenog prirodnog plina, jer bi za takvu odluku njegova uvozna cijena trebala biti konkurentna onoj iz drugih izvora, kao što su Katar i Rusija.

“Varšava se vjerojatno nada da će s druge strane oceana biti spremni dostavljati svoj plin uz gubitke, zbog političkih motiva, posebno poljskog protivljenja gradnji plinovoda Sjeverni tok 2, ali te nade su krajnje naivne”, piše Pogled, dodajući da su proizvođači i distributeri plina iz škriljevca u SAD-u privatne kompanije kojima država ne određuje cjenovnu politiku.

Osim toga, upozorava Pogled, Amerikancima je na raspolaganju visokodohodovno azijsko tržište, pa nemaju potrebe ulaziti u svjesni gubitak u Europi.

Prema podacima s ruskog portala, početkom godine cijena isporuke LNG-a iz SAD-a u Portugal, Italiju i Španjolsku bila je 245 dolara za tisuću prostornih metara, dok je istovremeno cijena ruskog plina na granici s Njemačkom bila 183 dolara.

Prošle godine Poljska je, kako se navodi, od Gazproma zakupila 11 milijardi prostornih metara plina, a ako bi ga zamijenila američkim, godišnje bi plaćala između 600 i 800 milijuna dolara više.

Pogled navodi i kako bi građani i gospodarstvo Europske unije, u hipotetskom slučaju zamjene ruskog plina “iz cijevi” američkim “s brodova” godišnje plaćali između 13 i 17 milijardi dolara više.

“U stvarnosti, SAD ne može osigurati Europi dostatan opseg isporuke. Čak kad bi se Amerikancima to omogućilo, tehnički bi to bilo neizvedivo imajući u vidu ograničenja za prolazak tankera uskim morskim kanalima prema poljskom LNG terminalu. Veliki tankeri tamo ne mogu prići, nego samo manji – koji prevoze po 120 do 150 tisuća prostornim metara plina. Samo za poljske potrebe od 11 milijardi prostornih metara godišnje, trebalo bi prihvatiti i otpremiti više od 73 tisuće takvih tankera”, zaključuje Pogled.