Zagrebački gradonačelnik Tomislav Tomašević prošloga tjedna smijenio je predsjednika uprave Zagrebačkog holdinga Nikolu Vukovića kao i člana Uprave Antu Samodola, a smijenjeni Vuković se ponovno oglasio po pitanju smjene.

Nikola Vuković je za Index detaljno opisao kako je došlo do razlaza. Vuković tvrdi kako je Tomašević izrekao ‘ne samo neistine, poluistine i nesuvislosti već je opovrgavao i sam sebe’.

“Nije predočen nijedan konkretan dokaz ili činjenica, samo isprazne fraze. Pokušaj osiguranja medijske potpore njihovog PR “štaba” sveo se na fijasko, kroz plasiranje potpune besmislice o tobožnjem dvostrukom povećanju plaća “mojim” ljudima u ZGH-u ili dijeljenje maila u vezi s opravdavanjem njihove odluke o poništenju jedne javne nabave”, piše Vuković.

“Prvo treba istaknuti da Ante Samodol i ja nismo molili ni tražili da upravljamo ZGH-om, već potpuno obratno, ekipa iz Možemo je tražila i molila nas da preuzmemo upravljanje (zadnji sastanak je trajao punih šest sati). Također smo im jasno rekli da se nikad ne bismo javili na njihov besmislen natječaj, po kojem tražiš i dobiješ nepoznate i neupućene osobe da upravljaju najsloženijim gospodarskim sustavom u Hrvatskoj. Nikad nisam dobio odgovor bi li natječajem tražili takve osobe da upravljaju njihovom privatnom imovinom. Niti sam dobio odgovor kako možeš imati povjerenje u ljude da upravljaju tako složenim sustavom, za koje tvrdiš da ih prvi put vidiš u životu! Kako se kreira povjerenje? Natječajem gdje se svi međusobno vide prvi put?”, pita bivši šef Holdinga.

Kaže i da nemaju različite “strateške ciljeve” ni različite “koncepcije ili vizije upravljanja” zato što “ekipa iz Možemo nema nijedan strateški dokument ni “koncept upravljanja” ZGH-om, a kamoli viziju, pa ne može biti različitosti između našeg programa i njihovog ništa”.

Istaknuo je i da je jedini dokument o mjerama i aktivnostima oporavka i razvoja ZGH-a napisao on sam, a Možemo ga je prihvatio bez ikakve primjedbe.

“Iz tog dokumenta o razvoju ZGH-a izveden je i model upravljanja ZGH-om na tragu modernih praksi korporativnog upravljanja, napravljen ustroj korporativnih servisa, primijenjen inkluzivan (uključiv) pristup aktivizacije i motivacije ljudskih potencijala (neovisno o njihovim političkim, vjerskim, spolnim, nacionalnim i drugim različitostima). Jedini kriterij vrednovanja je bio radni angažman i doprinos tvrtki. Radna atmosfera je bitno promijenjena, radnici su upravo u tri mjeseca našeg upravljanja, nakon puno godina mučnine, dolazili na posao sa zadovoljstvom, čime je povećana njihova učinkovitost. Potpuno je isključena diskriminacija i mobing”, piše Vuković.

Tvrdi kako su suradnja i timski rad između njega i Samodola bili na najvišoj razini te da nisu bili za suradnju tako da realiziraju njihove privatne interese umjesto interesa građana kroz učinkoviti ZGH.

“Često smo ga Ante i ja, nakon neučinkovitih sastanaka s njim, sažalijevali kako se muči između ostataka idealizma u njemu i pritisaka onih koji su ga, kako sami priznaju, odabrali da bude lider za javnost i izbornu trku, dok izbornici, po svemu sudeći, vuku konce u sjeni. Koliko je izgubljen, svjedoči primjer kad na tiskovnoj konferenciji na upit novinara je li mu poznato da je Nadzorni imenovao sebe u Revizijski odbor niječe tu činjenicu iako sam mu osobno poslao pisano očitovanje o toj paradoksalnoj situaciji, gdje Nadzorni ne zna koje su funkcije Revizijskog odbora i vice versa, a čine ga iste osobe”, piše Vuković.

Napisao je i da su novi članovi Nadzornog odbora kukali za službenim vozilima. “Posljednji pokušaj opravdavanja je u tome da tobože Ante i ja nismo davali informacije i nismo uključivali u odlučivanje nove članove Uprave. Štoviše, na zadnjem istupanju TT je to naveo kao trigger (okidač) našeg opoziva. Još jedna njihova kriva percepcija (inače, presudan značaj daju percepciji). Činjenice su provjerljive te je njihova percepcija lako opovrgljiva. Uz prethodno navedeni modus operandi u upravljanju, novi članovi su došli ne baš zainteresirani za realne probleme ZGH-a. Osim što su par tjedana kukali za službenim vozilima, ni na jednoj sjednici Uprave ili kolegiju, a na svima su sudjelovali, nismo čuli od njih nijednu suvislu poslovnu ideju (pardon, jedan je ingeniozno predložio, kad mu je dopala nabava u nadležnost, da uz službu nabave imenuje još i odbor za nabavu da ga se rastereti odlučivanja o predmetima nabave – moj sarkastični odgovor je bio da je to malo, treba još najmanje i povjerenstvo i komisija)”, napisao je Vuković.