Polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća te svetom misom, Vukovarci su se u petak prisjetili stradanja u skladištima Veleprometa u kojem je bivša JNA još u rujnu 1991. godine oformila logor u kojem je, prema podacima Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora (HDLSKL), ubijeno više od 700 branitelja i civila.
U HDLSKL-u kažu i kako je kroz skladišta Veleprometa u razdoblju od rujna 1991. do travnja 1992. godine prošlo je 10.000 branitelja i civila.
“Je li moguće da će zločini počinjeni ovdje, ali i u drugim logorima proći nekažnjeno? Zahtijevamo od DORH-a da podigne kaznene prijave kako bi odgovorni odgovarali za zločine”, kazao je u prigodnom govoru predsjednik vukovarskog HDLSKL-a Zdravko Komšić.
Podno spomen ploče, u ime svih onih koji su prošli torture u Veleprometu vijenac su položili i svijeću zapalili bivše zatočenici tog logora Aleksandar Šovanj i Josip Čondić.
“Tu su nas tukli i maltretirali. Svuda su se čuli jauci. Tamo malo niže, kod ciglane ima jedna rupa i tamo su se čuli pucnjevi, tamo su ubijali“, svjedočio je Josip Čondić, koji je u Velepromet doveden 19. studenoga iz vukovarske bolnice u koju se sklonio, a iz Veleprometa je odvezen u logor u Sremsku Mitrovicu.
Predsjednik HDLSKL-a Danijel Rehak izjavio je novinarima kako je Velepromet bio najveći koncentracijski logor na području Hrvatske te kako Društvo zahtijeva od DORH-a da konačno odgovaraju svi oni koji su mučili i ubijali Vukovarce na Veleprometu. “HDLSKL je do sada podnio desetak kaznenih prijava protiv naredbodavaca i mučitelja u srbijanskim logorima, pa i u Veleprometu, ali malo ili gotovo ništa nije učinjeno po tom pitanju“, požalio se Rehak.
Među brojnim Vukovarcima koji su se okupili u dvorištu Veleprometa nalazio se i posljednji zapovjednik obrane Vukovara Branko Borković, koji je u izjavi novinarima upozorio kako 24 godine nakon Domovinskog rata još uvijek, ne da nije riješeno pitanje zadovoljenja pravde, nego niti “verifikacije” mjesta poput Veleprometa i ostalih logora.
“To što tražimo je dostojanstvo i da pokojni nađu svoj mir, ali nažalost još nismo pronašli sve nestale. Ratni zločin ne zastarijeva. Treba krenuti u stalne progone zločinaca. Na nama je i našoj državi da inzistiramo da se pravda zadovolji“, kazao je Borković i dodao kako je Hrvatskoj nužna lustracija i zbog pravde nad žrtvama iz Domovinskog rata.
“Lustrirat treba sve one koji su Zakonom o aboliciji abolirani i utvrditi ima li u pojedinom slučaju elemenata ratnog zločina koji Zakonom o aboliciji ne može biti aboliran. Prozivao sam dugi niz godina Bajića i sada ga prozivam, ali prozivam i Cvitana da uzme stvar u svoje ruke i počne raditi svoj posao“, poručio je Borković.
Po riječima Staše Zajović iz beogradske nevladine udruge “Žene u crnom”, ta udruga i dalje zahtijeva pravdu za zločine u Vukovaru 1991. godine. “Užasni zločin nestalih osoba je ono što najviše sada muči Vukovarce i mislim da Vojska Srbije kao nasljednica JNA tu ima ogromnu odgovornost i dužna je otvoriti arhive kako bi se pronašli nestali“, rekla je Zajović. “Posebno je dramatično što se približava 25. obljetnica stradanja Vukovara, a neke se elementarne stvari vezane uz pravdu za zločine nad Vukovarom i Vukovarcima nisu dogodile“, upozorila je.
Vijenac podon spomen ploče u Veleprometu položilo je i izaslanstvo Udruženja za društvena istraživanja i komunikacije (UDIK) iz Sarajeva. Po mišljenju koordinatora toga udruženja Edvina Kanka Ćudića, ne može se govoriti da su zločin u Vukovaru počinili neki ljudi. “To je učinila bivša JNA i srpske paravojne formacije. Sam dolazak u Vukovar za nas treba predstavljati čin kao kada Hrvati dođu u Srebrenicu. Bez uzajamnog poštovanja i razumijevanja ne može biti niti uzajamnog pomirenja i poštovanja izmđu naša dva naroda“, kazao je Kanka Ćudić.
Svetu misu u dvorištu Veleprometa za žrtve srpskih koncentracijskih logora predvodio je Filip Maršić, župnik Župe sv. Jurja iz Dervente (BiH).
U hangarima, u kojim su se nalazili zatočenici, HDLSKL je postavio izložbu pisanih i slikovnih materijala o stradanjima u srbijanskim koncentracijskim logorima, te o stradanju Vukovara u Domovinskom ratu.
Komentari