U petak, 25. veljače, ruska vojska je na istoku Ukrajine ušla u grad Sumi i nastavila napredovanje prema Kijevu. Ministarstvo obrane u Moskvi saopćilo je da su njihove jedinice uništile 118 vojnih ciljeva u Ukrajini, uključujući 11 aerodroma, 13 komandnih položaja, 36 radara, 14 protuzračnih raketnih sustava, pet borbenih aviona i 18 tenkova. Zauzele su aerodrom Hostomel, udaljen sedam kilometara od Kijeva, i blokirale prilaz tom gradu sa zapada, dok su proruske separatističke snage na istoku Ukrajine napale položaje ukrajinskih oružanih snaga, uz podršku ruske vojske. Ukrajinske vlasti navele su da su Kijev i drugi dijelovi zemlje izloženi ruskim raketnim napadima. Gradonačelnik Kijeva Vitalij Kličko izjavio je da se „čuju pucnji i eksplozije u nekim četvrtima“ i da su „saboteri već ušli u grad“.

Ukrajinska vojska javila je o snažnim sukobima sjeverozapadno od Kijeva. Državni nuklearni inspektorat Ukrajine poručio je da je zabilježena viša razina gama radijacije od uobičajene u blizini bivše nuklearne elektrane Černobil, koju je prethodnog dana zauzela ruska vojska. Poglavar Katoličke Crkve papa Franjo učinio je potez bez presedana te otišao u rusku ambasadu u Rimu kako bi osobno izrazio zabrinutost zbog rata u Ukrajini. Ured visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za ljudska prava objavio je da dobiva sve više izvještaja o civilnim žrtvama. Visoki povjerenik UN-a za izbjeglice iznio je podatak da je više od 50.000 ljudi napustilo Ukrajinu u manje od 48 sati.

U takvim okolnostima šef države obratio se naciji s porukom: „Nisam nimalo uplašen niti sam govorio o tome koliko smo teške razgovore ovih dana vodili. Toliko teške da naši sugovornici nisu imali teže. Ne pamtim teže u proteklih devet godina. Izborit ćemo se… Imamo pšenice i kukuruza dovoljno za narednih šest mjeseci. Kupili smo dodatnih 30 milijuna kilograma brašna. Sve što je bilo kuhinjske soli – kupili smo. Čekamo potvrdu za 3000 tona mlijeka u prahu jer ga je nemoguće naći u svijetu. Imamo 117 milijuna kubnih metara plina utisnutih u našem dijelu skladišta u Banatskom Dvoru. Nemamo naznake poremećaja na tržištu, ali nisam ni sanjao da pojedemo 1,2 milijuna kilograma riže mjesečno. Ali smo osigurali mnogo veće količine… Što se rezervi tiče, imamo 22 dana snabdijevanja dizelom i 13 dana benzinom. Da bismo napunili sva skladišta, trebamo uložiti 117 milijuna eura.“

Tu dramatičnu poruku nije u petak navečer svojoj naciji uputio predsjednik Ukrajine Volodimir Zelenskij, već šef srpske države Aleksandar Vučić, obraćajući se građanima iz mirnog Beograda, udaljenog skoro 1000 kilometara od ruskim raketama zasutog Kijeva.

U skladu s tvrdnjom da Srbija u prethodne dvije godine ima „najbrže rastuću ekonomiju u Europi“, Vučić je pokazao fotografije „prepunih magazina” brašna, soli, graška, graha, ulja, „32 milijuna komada sardina“, uz „veliki stočni fond u robnim rezervama“.

Dok su Ukrajinci zasipani bombama, Vučić je u Beogradu, do kojeg je iz Kijeva automobilom potrebno prijeći skoro 1500 kilometara, govorio da su pred svim građanima Europe i svijeta teški dani, ali „za nas u Srbiji posebno teški i nimalo lakši dani“.

„Bili smo suočeni s brojnim pritiscima, gotovo neskrivenim“, izjavio je Vučić, uz poruku: „Srbija je sudjelovala u brojnim ratovima. Da nije bilo Prvog svjetskog rata, da nismo izgubili onoliko u Drugom svjetskom ratu, danas bismo imali više stanovnika nego Nizozemska. Zato je za nas mir prijeko potreban i zato ističemo nužnost naše još veće popustljivosti, prešućivanja i neodgovaranja na besmislene i neodgovorne izjave iz regije. Srbija neće hrliti u neprijateljstva zato što to netko od nje traži.“

Građani Srbije godinama skoro svakoga dana slušaju Vučićeve monologe o njegovoj nepogrešivoj viziji i mukama kroz koje prolazi kako bi ih izvukao iz tuge, blata, siromaštva, depresije, podnoseći neljudske osobne žrtve. Koje je opisao i u petak.

„Od 2013. nisam bio ovoliko umoran, pod pritiscima kakve devet godina ne pamtim… Pod ogromnim sam pritiskom danima. Iako sam navikao da najviše izdržim. Mogao bih napisati tri knjige o prethodna tri dana. Za razliku od drugih europskih i svjetskih lidera, ja sam predvidio što će se dogoditi. Onaj tko me je pažljivo slušao mogao je dobro razumjeti što sam govorio, u kojem smjeru to ide… Srećom ili nesrećom, nemam ta čuda što stavljaju u čelo i lice kad idu kod kozmetičara i kirurga. Kad bih skinuo naočale, vidjeli biste na što mi sliče oči i podočnjaci“, poručio je iscrpljeni Vučić stanovnicima Srbije.

„Prethodna tri dana“ o kojima je Vučić govorio, period je u kojem se predsjednik Srbije opredijelio za popularnu narodnu taktiku vezanu uz situaciju: „Što radiš kad u šumi naiđeš na medvjeda? Legneš i praviš se mrtav dok medo ne ode“.

U skladu s tim Vučić se danima pravio mrtav povodom poruka iz Washingtona i Europske unije o uvođenju sankcija Rusiji zbog situacije u Ukrajini. Američki State Department izrazio je uvjerenje da će Srbija stajati rame uz rame s EU-om u poštovanju međunarodnog prava, da bi se štitili mir, prosperitet i stabilnost širom regije. Iz Bruxellesa je poručeno da će EU reagirati sankcijama na rusko kršenje međunarodnog prava i da od država u procesu pristupanja očekuje da se usklade s tim odlukama, što se odnosi i na Beograd.

Za Srbiju je EU najveći investitor, trgovinski partner i donator. Vlasti u Beogradu, međutim, kao da se srame te činjenice, spominjući da im je članstvo u EU-u prioritet, ali mnogo glasnije inzistirajući na jačanju političkih, ekonomskih i vojnih veza s bratskim ruskim i kineskim narodom. Jer Moskva i Peking tvrde da je Kosovo, iako je 2008. godine proglasilo nezavisnost, i dalje dio Srbije.

Rezultat je takav da je srpsko društvo naklonjeno jačanju odnosa s Moskvom, pozivajući se na kulturne, pravoslavne i historijske veze, kao i Pekingom, navodeći kao razlog brojne kineske investicije iako se radi o kreditima pod prilično lošim kamatnim uvjetima. Istovremeno je većina građana Srbije neprijateljski raspoložena prema NATO-u i ambivalentna što se tiče članstva u EU-u.

Istraživanja javnog mnijenja pokazuju da više od četiri petine stanovništva Srbije gleda na Rusiju kao na tradicionalnu bratsku slavensku državu, a skoro 60 posto kao važnog strateškog partnera. Gotovo 85 posto populacije je protiv članstva u NATO-u, a za ulazak u EU je 52 posto.

Skoro 70 posto stanovništva Srbije smatra da zapadne zemlje, zalažući se za „građanske slobode“, promoviraju moralnu korupciju i dekadentni način života, dok manje od petine misli da je EU strateški partner Beograda. Stav je 55 posto građana da europske integracije ugrožavaju demokratske i tradicionalne vrijednosti, a gotovo 60 posto smatra da je, pored Rusije, Kina najvažniji strateški partner Srbije.

U takvoj situaciji, pred izbore zakazane za 3. travnja, Vučić je prošle nedjelje kupovao vrijeme, izbjegavajući reći bilo što konkretno o napadu Rusije na Ukrajinu.

Izuzetak je Vučić napravio kada je ukrajinski veleposlanik u Beogradu Oleksandr Aleksandrovič zatražio da Srbija jasno osudi rusku agresiju. Vučić je poručio da će odgovoriti na njegove „molbe“ nakon što Aleksandrovič pozove predsjednika Ukrajine Zelenskog da osudi „stravičnu i tragičnu“ agresiju nad Srbijom, koju su 1999. izvršile SAD, Velika Britanija, Njemačka i druge zapadne zemlje.

Vučić je tijekom zračnih udara NATO-a bio ministar informiranja, kao i kada je sud u Beogradu u rujnu 2000. osudio 14 najistaknutijih zapadnih političara na 20 godina zatvora zbog bombardiranja Srbije. U odsustvu su proglašeni krivima tadašnji predsjednik SAD-a Bill Clinton, šef francuske države Jacques Chirac, britanski premijer Tony Blair, njemački kancelar Gerhard Schröder, američka državna tajnica Madeleine Albright, glavni tajnik NATO-a Javier Solana…

Desetljeće i pol kasnije, jedan od osuđenih na 20 godina – Tony Blair u Beogradu je držao predavanje članovima Vučićeve vlade. Ubrzo je Vučić u New Yorku sjedio na bini s Clintonom, još jednim od osuđenih, nakon što je njegovoj fondaciji uplatio dva milijuna dolara. Na 18. godišnjicu početka NATO-ova bombardiranja, 24. ožujka 2017. godine, Vučić je u Grdeličkoj klisuri govorio o želji neprijatelja da “uništi cvijet Srbije”, a nekoliko sati kasnije je na centralni predizborni miting u Beogradu doveo „svog prijatelja i prijatelja Srbije“, bivšeg njemačkog kancelara Schrödera, koji je 1999. naredio da njemački avioni sudjeluju u zračnim udarima NATO-a.

Nije zabilježeno da je Vučić od Clintona, Blaira i Schrödera zatražio da osude „stravičnu i tragičnu“ agresiju na Srbiju. Takav zahtjev uputio je Zelenskom, čija je zemlja dan nakon početka zračnih udara NATO-a 1999. godine osudila tu akciju alijanse. To su 25. ožujka 1999. učinili šef ukrajinske države Leonid Kučma, predsjednik parlamenta Oleksandr Tkačenko i premijer Valerij Pustoviotenko. Ukrajina je bila prva bivša sovjetska republika koja je s NATO-om potpisala Partnerstvo za mir, ali i prva država koja je pokušala posredovati u kosovskoj krizi 1999. godine, što tadašnji srpski lider Slobodan Milošević nije prihvatio.

Vlada u Kijevu je tijekom bombardiranja slala humanitarnu pomoć u Srbiju, kao i kosovskim izbjeglicama u Makedoniji. Nekoliko aviona Jugoslavenskog aerotransporta bilo je smješteno na ukrajinskim aerodromima kako bi se izbjeglo uništavanje imovine te kompanije. U ukrajinskim gradovima su tijekom zračnih udara NATO-a na Srbiju organizirane demonstracije protiv alijanse. Kijev i dalje ne priznaje neovisnost Kosova, proglašenu 2008. godine.

O čemu Vučić kao da ništa ne zna, već traži od Ukrajine, dok je izložena napadu jedne od najvećih svjetskih sila, da osudi „stravičnu i tragičnu“ agresiju od prije 23 godine. Izvršenu uz tadašnju „pravimo se mrtvi“ taktiku Moskve i Pekinga.

U petak navečer je Vučić najzad iznio stav Beograda: „Srbija žali zbog svega što se događa na istoku Europe. Rusija i Ukrajina za Beograd su oduvijek prijateljske države, a Srbi smatraju Ruse i Ukrajince bratskim narodima. Gubitak života svakog čovjeka u Ukrajini doživljava se kao tragedija. Srbija je privržena poštovanju načela teritorijalnog integriteta i političke nezavisnosti država.

Kao što je posvećena očuvanju suverenosti i cjeline svoga teritorija, Srbija se zalaže za poštovanje teritorijalnog integriteta drugih suverenih država i principa da se granice mogu mijenjati isključivo u skladu s pravilima međunarodnog prava. Srbija je skupo platila svoju privrženost principima i pravilima međunarodnog prava, uključujući i načelo teritorijalnog integriteta, jer je zbog nastojanja da sačuva svoj teritorijalni integritet na kraju 20. stoljeće bila izložena ne samo restriktivnim mjerama, već i agresiji 19 država NATO-a. Usprkos svemu tome, pozicija Srbije u međunarodnim odnosima uvijek je bila i ostala pravno i politički besprijekorna, odgovorna i principijelna.

Srbija smatra veoma pogrešnim kršenje teritorijalnog integriteta bilo koje zemlje, uključujući Ukrajinu. Beograd će se prilikom razmatranja potrebe da se eventualno donesu restriktivne mjere ili sankcije protiv bilo koje države, uključujući Rusiju, rukovoditi isključivo zaštitom svojih vitalnih ekonomskih i političkih interesa. Srbija smatra da joj nije vitalni politički i ekonomski interes uvoditi sankcije bilo kojoj državi, pa ni njenim predstavnicima ili privrednim subjektima. Nadležni državni organi poduzet će sve mjere da spriječe sudjelovanje građana Srbije, takozvanih dobrovoljaca, u sukobima na istoku Europe.“

Tako je Vučić, pokušavajući i dalje sjediti na više vanjskopolitičkih stolica – EU, SAD, Moskva, Peking – poručio da poštuje teritorijalni integritet Ukrajine, ali i da neće sudjelovati u sankcijama protiv Moskve.

Ambasada SAD-a u Beogradu pozdravila je podršku teritorijalnom integritetu Ukrajine, „narušenom ilegalnim i ničim izazvanim napadima Rusije“. Istovremeno je ruski ambasador Aleksandar Bocan Harčenko poručio da Moskva poštuje nacionalne interese Srbije i da ništa ne traži od Beograda. Izvjestitelj Europskog parlamenta za Srbiju Vladimir Bilčík naveo je kako je izbor Beograda da se ne pridruži europskim sankcijama protiv Moskve, odlučujuća vanjskopolitička odluka za mnogo šire odnose između EU-a i Srbije.

Mediji pod kontrolom srpske vlade danima su najavljivali da će u ponedjeljak u Beogradu boraviti jedan od najbližih Putinovih suradnika, njegov glavni obavještajac – tajnik Vijeća za nacionalnu sigurnost Rusije Nikolaj Patrušev, kako bi s Vučićem razgovarao o tvrdnjama da se na Kosovu, u Albaniji i Bosni i Hercegovini regrutiraju najamnici za napade na proruske separatističke oblasti Donjeck i Lugansk, na istoku Ukrajine. Vučić je u nedjelju izjavio da je taj posjet otkazan.

Bivši srpski veleposlanik u SAD–u i Švicarskoj Milan St. Protić opisao je Vučićev stav o ratu u Ukrajini rekavši da se radi o odluci koja je bijedna, jadna i nedostojanstvena.

„Ako vlast misli da je agresija na Ukrajinu opravdana – reci tako. Budi čovjek, imaj dostojanstva, istrpi posljedice, reci ‘za ovo ćemo trpjeti, ali mi smo narod koji ima dostojanstvo, čast, kičmu. Nemoj da smo posljednji bijednici i beskičmenjaci koji se preporučuju i jednima i drugima. Na što sličimo? Na posljednje bijednike, o kojima loše misle i jedni i drugi. Rusi misle da smo njihova braća, ali mnogo smo se družili s Latinima pa smo se pokvarili. Europljani misle o nama da smo poludivljaci zato što smo 500 godina bili pod Turcima. Mi takve predrasude ohrabrujemo i potvrđujemo i kod jednih i kod drugih“, izjavio je Protić.