Netransparentni dogovori telekom operatera koji najavljuju skoro gašenje utjecajne i vrlo gledane kablovske televizije N1 za početak na A1 platformi kablovskih televizijskih programa, prve su javno vidljive naznake onoga što bi se moglo početi ubrzano događati na kompletnom hrvatskom medijskom tržištu pod utjecajem medijskih, ali u suštini geopolitičkih operacija koje se pokušavaju realizirati s ciljem osnaživanja tzv. tabloidne demokracije srpskog predsjednika Aleksandra Vučića.

Tri neovisna izvora Nacionalu su potvrdila da na hrvatskom medijskom tržištu Vučiću bliske medijske kuće iz Srbije pokušavaju pokupovati kontrolne udjele u većem broju hrvatskih elektronskih i tiskanih medija. Prema tvrdnjama tih izvora, na njihovoj se meti nalaze Hanza medija, izdavač Jutarnjeg lista, dvotjednika Globus, tjednika Gloria i drugih izdanja, Styria, izdavač i nakladnik Večernjeg lista i većeg broja drugih tiskanih i elektroničkih medija, portal telegram.hr, RTL televizija koja je, među ostalim, vlasnik i portala net.hr, nakladnik tiskanog izdanja i portala tabloida 7dnevno, ali i neki drugi hrvatski mediji. Jedan od Nacionalovih izvora o tomu kaže:

‘’Oni hodočaste vlasnike većeg broja medijskih kuća u Hrvatskoj i nude ozbiljni novac za kontrolni paket udjela ili dionica koji bi im donio ključni utjecaj na njihovu uređivačku politiku. Novac im uopće nije problem jer sve to posredno pozadinski financira srpska država. Ali je sve to nominalno upakirano u naoko tržišne interese. Kakve? Identične onima koji su u pozadini obračuna Vučićevih pulena s tržišta kablovske televizije s njegovim glavnim konkurentom United Media Grupom. Cilj je jednostavan. Ući na hrvatsko medijsko tržište i tim putem sukreirati ključne političke procese u Hrvatskoj. Plenković to naoko nezainteresirano prati. Pravi se da ne razumije što se zbiva, neslužbeno to komentirajući da se radi o tržišnoj utakmici. Može to gledati i na taj način, ali bi mu se to moglo ubrzo žestoko obiti o glavu. Pa pogledajte samo što Vučićevi tabloidi rade svojim protivnicima u Srbiji. Sličan bi se scenarij mogao gledati i u Hrvatskoj’’.

Drugi izvor Nacionala navodi da su ključni Vučićevi igrači u toj operaciji Igor Žeželj, najveći srpski izdavač, vlasnik Adria Media Grupe, izdavača Kurira i većeg broja medija u Srbiji te Saša Blagojević, vlasnik dnevnih novina Alo i njegova online izdanja koje je kupio od Ringiera Axel Springera te RTV-a Studio B koji je kupio preko svoje firme Global media technology. Blagojević je i jedan od vlasnika marketinške agencije Trilenium.

S druge strane, sličan interes za neke medije u Hrvatskoj pokazuje i United Media Grupa. Prema tvrdnjama upućenih izvora, njeni predstavnici kontaktirali su predstavnike Hanza medije. Sve to pokazuje da interes za veći broj hrvatskih medija pokazuju identični protagonisti čiji sukob na području kablovske televizije prijeti postupnim gašenjem N1 televizije.

Pozadina tog obračuna opasno smrdi na pokušaj političkog ušutkavanja neovisnog news televizijskog programa koji izuzetno iritira Aleksandra Vučića u Srbiji, a nije odveć omiljen ni HDZ-u u Hrvatskoj, zbog svog kontinuiranog svakodnevnog propitivanja ponašanja aktualne vlade i lokalnih političara. Što za političare može biti iritantno ako se ponašaju neprimjereno, a takvih u Hrvatskoj ne manjka. Sve to skupa može dodatno iritirati uoči nadolazećih lokalnih izbora.

Izvor upućen u modus operandi Vučićeve tabloidne demokracije navodi kako je prilično izvjesno da je kompletni rat kablovskih operatera za prava prenošenje sportskih programa zapravo prigodni multimilijunski zabavni ukras koji služi za posrednu eutanaziju politički nepoćudne televizijske konkurencije. Pa su refleksije tog obračuna u Hrvatskoj prividno i privremeno dobrodošle i onima koje N1 u Hrvatskoj na političkoj sceni iritira.

Obračun je to s tvrtkama pretežito američkih vlasnika koji u ovoj situaciji na tržištu ne figuriraju samo kao nositelji prava na prijenose atraktivnih sportskih programa putem kablovskih televizija, nego i kao nakladnici neovisnih news kanala, svojevrsnih manekena tzv. soft-power platformi. Koje znakovito više iritiraju sustave koji naginju autoritarnosti.

United Media kao nakladnik N1 televizije vlasnik je puno većeg spektra televizijskih programa, ali u suštini je srpska vlast prepoznala njihovo djelovanje kao puno širu prijetnju i na nju pripremila intrigantan odgovor operacijom koja se i u Hrvatskoj našla u središtu pozornosti u ljeto prošle godine, kada je o tomu opsežno pisao Jutarnji list.

Tada su se u Srbiji u središtu pozornosti našli Vučić, mediji, sumnjivi ugovori, stotine milijuna eura, medijski tajkuni, nogomet, borba za političku prevlast, sumnje u crne fondove i izvlačenje novca iz državne tvrtke. Sve se to počelo otkrivati zbog jednog dokumenta sastavljenog na 15 stranica koji se tada pojavio u srpskom javom prostoru i otkrio kako je srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić, preko državne kompanije Telekom Srbija, zaveo medijsku diktaturu u Srbiji.

Telekom Srbije, tvrtka u državnom vlasništvu koju financiraju građani Srbije, našla se pod optužbama da, po nalogu Vučićeva kabineta, novcem građana kupuje, plaća i sponzorira medije u Srbiji, čime Vučić održava svoj politički rejting i guši kritičare.

Vučić je u to vrijeme već pod svojom kontrolom imao Informer, Telegraf, Alo i Blic. Ali od ljeta 2020. i Žeželjev Kurir, što je dokazivao i spomenuti ugovor. Jutarnji list tada je objavio da su glavni akteri višemilijunskog ugovora svojevrsni tihi saveznici – Telekom Srbije i Igor Žeželj.

Ugovor je razotkrio da je Telekom Srbije 2018. s tvrtkom Igora Žeželja Wireless Media sklopio poslovni dogovor vrijedan 37,9 milijuna eura. Žeželju su njime nominalno plaćene promidžbene usluge, ali Vučićeva opozicija navodila je da je to samo paravan te da je Žeželju dan novac državne tvrtke da kupi Kurir, s čijom se uredničkom politikom Vučić nije slagao. Za najtiražniji srpski tabloid, odnosno njegova izdavača, tvrtku Adria Media Grupa, Žeželj je 2019. dao oko 10 milijuna eura. Vjerojatno je to bio novac Telekoma i s blagoslovom Aleksandra Vučića. Nedugo potom preko noći Kurir je dramatično promijenio uređivačku politiku te od najglasnijeg kritičara postao umalo Vučićevo privatno glasilo.

Ugovor između Telekoma i Žeželja potpisan je 15. listopada 2018. na 38 milijuna eura. U njemu piše da se iznos od 9.950.000 eura, koliko otprilike košta Kurir, mora isplatiti Žeželju najkasnije do 5. studenoga 2018. na račun tvrtke Wireless. Ta tvrtka krajem prosinca te godine isti iznos isplaćuje svojoj tvrtki-kćeri Mondo Inc, a ova već početkom 2019. kupuje Kurir i Adria Mediu. Adria Media posluje na tržištima Srbije, Hrvatske i Slovenije. Drži više od 40 medija, a podružnica Adria Media Zagreb izdaje u Hrvatskoj magazine Story, Elle, Cosmopolitan i Men’s Health.

U pozadini cijele priče već tada odigravao se i tihi “nogometni rat” za sportska TV prava koji je prošli tjedan, kako se otkrilo, zaprijetio dosegu i gledanosti N1 televizije. U središtu tog sukoba su Telekom Srbije sa svojim kanalom Arena Sport koji gledaju i hrvatski korisnici, i SportKlub, kanal United Grupe, konkurentskog telekoma i izdavača na srpskom tržištu.

Žeželj je Jutarnjem listu u ljeto 2020. demantirao netom opisani scenarij i njegovu pozadinu. Ali je istaknuo i to da “iza napada na njega stoji United Grupa”, telekomunikacijska tvrtka u čijem portfelju je konkurentski medij N1 i konkurentski srpski telekom SBB.

Rekao je da United Grupi smeta istraživanje i pisanje Kurira o interesno-poslovnom lobiju na čelu s Draganom Šolakom, osnivačem i predsjednikom Uprave United Grupe i Draganom Đilasom, oporbenim političarom iz Stranke sloboda i pravda. Žeželj je rekao da je United Grupa također i klijent njegove tvrtke Wireless Media te da su “stabilni prihodi od United Grupe u zadnjih šest godina suradnje” omogućili kupovinu nekoliko tvrtki, uključujući i Adria Media Grupu.

Međutim, opozicijska političarka Marinika Tepić, inače bivša novinarka, članica Stranke sloboda i pravda i stranačka kolegica prozvanog Đilasa, to je demantirala rekavši da se u financijskim izvještajima tvrtke Mondo Inc koja je kupila Adria Mediu može vidjeti da je tvrtka ostvarila dobit od 600.000 eura. Što po njenom viđenju znači da deset milijuna eura za kupovinu Kurira Žeželj nije mogao ostvariti ni zaduživanjem jer nijedna banka ne bi odobrila toliki kredit s obzirom na skromno poslovanje tvrtke.

Ona je izjavila da Vučić kao nalogodavac koristi Telekom Srbije kao osobni bankomat. Telekom je u ljeto 2020. bio u dugu 1,1 milijardu eura. Godinu ranije dobit im je pala četiri puta, sa 120 milijuna eura u 2016. na 30 milijuna eura u 2019.

Telekom se, uglavnom u člancima Kurira, branio da su dugove nagomilali visokim ulaganjima u optiku i infrastrukturu. Vučićeva premijerka Ana Brnabić govorila je tada da ciljaju na dugoročno dizanje vrijednosti tvrtke, kao i da su postupci vlasti u službi “obrane otadžbine”, tvrdeći da strani kapital pokušava uzurpirati srpske telekomunikacije i medije koje moraju obraniti. Vjerojatno od United Grupe.

United Grupa je jedna od najvećih telekomunikacijskih kompanija na jugoistočnom tržištu Europe. U Hrvatskoj su 2019. kupili telekom Tele2 Hrvatska za 220 milijuna eura. U Srbiji su pak vlasnici telekoma SBB. Osim toga, vlasnici su i medija N1, Nova TV, kao i kanala SportKlub koji djeluju i na srpskom tržištu.

Telekom Srbija i SBB drže otprilike po polovicu srpskog tržišta. Telekom se dijelom našao u dugovima do grla i zbog kupovine manjih kablovskih operatera Kopernikus i Radijus Vektor koji su višestruko preplaćeni. Kopernikus je plaćen 195 milijuna eura, iako je u vrijeme prodaje vrijedio oko 60 milijuna eura, a Radijus Vektor plaćen je 108 milijuna eura, iako je realna vrijednost tvrtke bila 21 milijun eura.

Telekom je za jednog korisnika kabelske kompanije Kopernikus plaćao oko 4000 eura jer su imali u to vrijeme oko 50.000 korisnika. U nekim prijašnjim akvizicijama, Telekoma Srpske i crnogorskog m:tel-a, plaćali su u prosjeku 300 eura po korisniku.

Za Vučićevu opoziciju to je bio krunski dokaz izvlačenja državnog novca. Potom su vlasnici Kopernikusa odmah uletjeli u medijski biznis kupujući televizije s nacionalnom frekvencijom Prva i O2, dotad u vlasništvu grčke grupacije Antenna Group.

Drugim riječima, precjenjivanjem tih dviju tvrtki osiguralo se dovoljno novca da se grčke vlasnike isplati, što je Vučiću omogućilo da stavi pod kontrolu cijeli asortiman tvrtke Antenna Group: Prva televizija, O2 TV, Prva TV Crna Gora, Play Radio, šest kabelskih kanala i web-portali prva.rs, o2tv.rs i b92.net. Opozicijski političari koji su upozoravali na te makinacije žestoko su prozivani, umalo sotonizirani, po istim tim medijima pod Vučićevom kontrolom.

Ključna je u toj nominalnoj borbi za telekomunikacijsku prevlast između Telekoma Srbija i SBB-a United Grupe Vučićeva opstrukcija fer tržišne utakmice.

Točno ona koja je prošli tjedan zaprijetila razini gledanosti N1 televizije u Hrvatskoj. Najveća borba za telekomunikacijsku prevlast na srpskom i regionalnom tržištu vodi se na polju kontrole sportskih TV prava. Arena Sport, sportski kanal na koji se i hrvatski korisnici mogu pretplatiti u sklopu MaxTV paketa HT-a u, vlasništvu je Telekoma Srbije. Njihova srpska i regionalna konkurencija jest SportKlub koji se, uz kritički nastrojeni N1, nalazi u portfelju tvrtke United Media (United Grupa).

Vučić je preko Arene Sport, odnosno Telekoma Srbije, otkupio prava za prijenos Lige prvaka za 2021. dajući 150 posto veću ponudu za otkup prava od ostalih konkurenata, čime su u startu onemogućili bilo kakvo nadmetanje. Spekulira se da je točan iznos ponude Telekoma bio oko 200 milijuna eura. Ali to je u suštini državni novac.

I to je napravljeno na identičan način kao što je bila strukturirana investicija u Žeželjevu tvrtku, kao i u tvrtku Kopernikus – agresivnim trošenjem novca srpskih građana, načelno sve u cilju tržišne dominacije.

Suštinski, razmetno trošeći novac srpskih poreznih obveznika, Vučić izbija prihode konkurenciji koja ga kritizira preko news televizijskih kanala. Slično se prošlih mjeseci počelo zbivati i na hrvatskom tržištu. Upućeni izvor blizak N1 televiziji o tomu je za Nacional rekao:

‘’Vučićeva ekipa ponaša se tako da nudi za svoje kanale bolje uvjete, čak nudi da će ih emitirati prvih šest mjeseci potpuno besplatno, ali uz uvjet da kablovski operateri izbace konkurentske sportske kanale, u ovom slučaju također United Media Grupe. A u tom paketu nalazi se i N1. Tako su se na jedan netržišni način dugoročno počeli miješati u poslovanje hrvatskih teleoperatera. To je samo privid tržišne utakmice. Krajnji cilj je nešto drugo, dugoročna politička kontrola i zauzimanje pozicija utjecaja i na hrvatskoj sceni. To je vrlo vjerojatno razlog zašto A1 dva mjeseca šuti na ponudu da mimo sportskih kanala preuzme N1 i ostavi ga u svojoj ponudi.’’

U tom kontekstu treba početi sagledavati i najave zbivanja na širem hrvatskom medijskom prostoru. Drugim riječima, pažljivo zakamufliranim novcem isisanim iz srpskog državnog telekoma, koji su potom prebačeni Vučiću podobnim medijskim mogulima, nude se nelogično visoki iznosi za vlasničke pakete hrvatskih medijskih kuća. Što bi kratkoročno moglo biti prilično unosno za neke od vlasnika tih medijskih kuća. Ali krajnje je upitno što bi tako dizajnirana ‘’tržišna utakmica’’ donijela hrvatskom javnom prostoru.