Croatia Airlines mogao bi odgovarati opisu kompanije kakvu Air Serbia tvrdi da želi uzeti pod svoje okrilje, ali zbog manjka novca mala je vjerojatnosti da srpska tvrtka kupi hrvatskog nacionalnog avioprijevoznika

Srpski premijer Aleksandar Vučić najavio je da će kompanija Air Serbia kupiti jednog avioprijevoznika na Balkanu, uz konstataciju “da nema političkih prepreka, Air Serbia već bi kupila dvije ili tri kompanije u regiji”. Kako Vlada Hrvatske već drugi put pokušava pronaći strateškog partnera ili kupca za Croatiju Airlines, hrvatski nacionalni avioprijevoznik bi, na prvi pogled, mogao odgovarati opisu kompanije kakvu Air Serbia tvrdi da želi uzeti pod svoje okrilje.

TVRTKA AIR SERBIA NASTALA JE 2013. GODINE na ruševinama Jugoslovenskog aerotransporta (JAT), odnosno, kompanije Jat Airways. Za tog avioprijevoznika tvrdilo se da je, zbog često nepredvidivog reda letenja, JAT skraćenica za “Joke About Time” (šala s vremenom), ali je jugoslavenska kompanija na svojim vrhuncima imala pet milijuna putnika godišnje i letjela u Ameriku, Australiju i na Daleki istok.

Na proslavi povodom druge godišnjice rada Air Serbije, Vučić je iznio podatke o uspjesima kompanije: “Imamo četiri aviona više nego prije. Mnogo su nam mlađe letjelice i to za sedam godina u prosjeku. Starost aviona bila je 24 godine, a sada je 17 godina. Broj pilota povećan je s 200 na 300, a prvi put imamo i žene pilote.”

KOMPANIJA ĆE OVE GODINE s 20 aviona prevesti, kako se očekuje, više od 2,5 milijuna putnika. Prošle godine bilo ih je 2,3 milijuna, a Jat je 2012. prevezao 1,3 milijuna.

Air Serbia će tijekom ove godine ostvariti prihod veći od 200 milijuna eura, u usporedbi s 192 milijuna iz 2014. i Jatovim 161 milijunom eura iz 2012. U tom razdoblju broj letova povećan je s 9500 na 15.000.

Većinski vlasnik Air Serbije s 51 posto je država Srbija, a 49 posto pripada moćnoj aviokompaniji Etihad iz Ujedinjenih Arapskih Emirata (UAE) koja je, sa skoro 120 aviona, treći po veličini avioprijevoznik na Bliskom istoku.

• SRBIJA, ODNOSNO NJENI GRAĐANI, treba platiti dug od 158 milijuna eura nastao 2013. u razdoblju kad se Jat Airways gasio, a Air Serbia započela rad. No nema odgovora zašto dio duga nije podmirio i strani suvlasnik

Ugovor s Etihadom potpisan je 1. kolovoza 2013. Prije toga su vlade Srbije i UAE-a postigle “krovni” sporazum o suradnji. Odredbama tog sporazuma predviđeno je da svi ugovori, programi i projekti zaključeni u skladu sa sporazumom o državnoj suradnji, ne podliježu javnim nabavama, tenderima, nadmetanjima ili drugim postupcima predviđenim zakonodavstvom Srbije. To znači da Vlada Srbije u odnosima s vladom UAE-a, odnosno, s fizičkim i pravnim licima koja ta vlada odredi, ima potpuno odriješene ruke, odnosno, ne sprečava je ijedan propis domaćeg zakonodavstva. Prema mnogim ocjenama stručnjaka, u tim slučajevima cjelokupni domaći pravni poredak je suspendiran, što je u suprotnosti s Ustavom Srbije.

Jer Ustav Srbije proklamira otvoreno i slobodno tržište te zabranjuje stvaranje monopolskog ili dominantnog položaja i ograničavanje konkurencije. Isključenje javnih nabava, tendera i nadmetanja, omogućava partneru s kojim se sklapa sporazum da osigura dominantan, čak i monopolski položaj na tržištu.

Vlada Srbije je, unatoč brojnim obećanjima, više od godinu dana izbjegavala objaviti ugovor s Etihadom. Kada su odredbe tog dokumenta dospjele u javnost, vlada je u kolovozu 2014. objelodanila ugovor, ali ne cijeli.

Ispostavilo se da je Etihad uplatom 40 milijuna dolara, ali u obliku zajma, postao u kolovozu 2013. vlasnik 49 posto tvrtke Air Serbia. Prema ugovoru, država Srbija je, kao vlasnik 51 posto kompanije, preuzela obavezu da samo u toj 2013. plati više od 90 milijuna dolara, kao i sva dugovanja Jata, procijenjena na više od 230 milijuna dolara.

Pokazalo se da Srbija, odnosno njeni građani, treba platiti dug od 158 milijuna eura nastao 2013., u razdoblju kada se Jat Airways gasio, a Air Serbia započela rad. U prvi mah govorilo se da je dug napravila nova kompanija i da će ga platiti srpski porezni obveznici. Na pitanje zašto u plaćanju duga ne bi sudjelovao i drugi vlasnik kompanije, moćni Etihad iz UAE-a, u skladu s vlasništvom nad kompanijom od 49 posto, nije bilo odgovora.

A ONDA SE POJAVILO OBJAŠNJENJE DA AIR SERBIA “za samo godinu dana poslovanja ima impresivne rezultate i financijski će pozitivno završiti 2014.”, dok je onih 158 milijuna eura zaostali dug Jata, nastao prethodnih desetljeća kao posljedica lošeg upravljanja kompanijom i nestabilnog poslovanja. To je bilo u suprotnosti s onim što je nekoliko mjeseci ranije izjavio generalni direktor tvrtke Air Serbia Dane Kondić. On je u lipnju 2014. rekao da je Jat prethodne godine “ostvario gubitak od 73 milijuna eura”.

Kondić bi trebao znati što govori. Rođen u Sydneyju kao prva generacija iseljenika iz SFRJ-a, ima više od 20 godina iskustva u avioindustriji i turizmu.

• VLADA SRBIJE ODLUČILA je pomoći nacionalnoj kompaniji i tako da je odbila dati dozvole za letove avioprijevoznicima iz Turske i Egipta, iako su već letjeli iz Srbije i ispunjavaju sve tehničke i sigurnosne uvjete

Na pitanje kako je Air Serbia uspjela na Jatov dug od 73 milijuna eura do kraja 2013. dodati još 85 milijuna, odgovor bi mogao biti – zakupom dvaju aviona, višemjesečnim smještajem 56 ljudi iz Etihada u beogradskom Hotelu Hyatt, kupovinom nove garderobe za osoblje Air Serbie, unutarnjim uređenjem prvog aviona proizvedenog u njemačkoj Lufthansi, obukom pilota i osoblja u Etihadu…

UGOVOROM S ETIHADOM VLADA SRBIJE obavezala se i da će njeni građani plaćati troškove koje Air Serbia napravi na beogradskom aerodromu i da će Naftna industrija Srbije (NIS) novoj srpskoj nacionalnoj kompaniji prodavati gorivo do 50 posto nižoj cijeni. U skladu s tim, Vlada Srbije je 2014. platila beogradskom aerodromu 17,6 milijuna dolara. Država Srbija je, s oko 83 posto, većinski vlasnik te zračne luke. U prosincu 2014. generalni direktor NIS-a Kiril Kravčenko izjavio je da u tom trenutku Air Serbia duguje njegovoj kompaniji 33,3 milijuna eura. Taj dug je, kao manjinski vlasnik NIS-a, preuzela Vlada Srbije.

Prema ugovoru, novac kojim Vlada Srbije plaća račune Air Serbije ne računa se kao povećanje državnog kapitala u kompaniji. Air Serbia nema obavezu da taj novac vrati vladi, koja se praktično obavezala da kompaniji osigura monopol na beogradskom aerodromu. Takav oblik državne podrške nije dozvoljen pravilima i standardima Europske unije.

VLADA SRBIJE ODLUČILA JE pomoći nacionalnoj kompaniji i tako da je odbila dati dozvole za charter letove nekim avioprijevoznicima iz Turske i Egipta, iako su već letjeli iz Srbije i ispunjavaju sve tehničke i sigurnosne uvjete. Cilj je bio da se srpske turoperatore natjera da raskinu suradnju s dugogodišnjim turskim i egipatskim partnerima i počnu raditi s Air Serbiom. Turoperateri su tvrdili da su pokušali s Air Serbiom postići dogovor o charter letovima, ali da domaći prijevoznik nije mogao ponuditi dovoljno konkurentne uvjete. Avioni srpske nacionalne kompanije imaju manje sjedišta, a time poskupljuje prijevoz za turiste. Zato turoperatori uzimaju prijevoznike čije su letjelice veće, što omogućava nižu cijenu karte.

Premijer Vučić više puta je najavljivao, uz pomicanje rokova, da će se iz Beograda nakon 25 godina pauze, letjeti u Sjedinjene Američke Države. Najnoviji termin je 1. lipnja, s tim što Vučićeva brojka od 25 godina nije najpreciznija.

Preko Atlantika Jat je prestao letjeti prije 23 godine jer su 1992. Beogradu uvedene međunarodne sankcije. Letove za SAD Jat je obnovio u rujnu 2003., na liniji Tashkent – Beograd – New York, u suradnji s kompanijom Uzbekistan Airways. Suradnja je trajala nekoliko mjeseci.

Na odlaganje oživljavanja letova za SAD početkom 2014. utjecala je i američka kompanija Delta Airlines tvrdnjom da Air Serbia ima netransparentno vlasništvo i prima državne subvencije, dok njen strateški partner Etihad koristi direktne infuzije državnog kapitala kroz porezne olakšice, subvencije za gorivo i aerodromske takse, što je “u suprotnosti s međunarodnim i pravilima američke zrakoplovne politike”. Delta je navela i da bi putovanje iz Beograda u New York preko Abu Dhabija i povratak istom rutom značili dodatnih 8000 kilometara, “što ne bi bilo u korist putnika”.

ŠTO SE TIČE POSLOVANJA AIR SERBIE u prošloj godini, tek nedavno objavljeni izvještaj navodi da je kompanija ostvarila neto dobit od 2,7 milijuna eura. Direktor Kondić je istaknuo da Jat u dugoj povijesti nikada nije zabilježio profit od 2,7 milijuna eura, ali nije spomenuo da jugoslavenski avioprijevoznik nikada nije imao subvencije kakve je Air Serbia dobila od srpske vlade.

S DRUGE STRANE JE SAŠA RADULOVIĆ, nekadašnji ministar privrede u Vladi Srbije čiji je Vučić, unatoč službenoj funkciji prvog potpredsjednika, bio najmoćniji član, ocijenio da je Air Serbia zabilježila povijesni gubitak kakav Jat nikada nije imao. Radulović je naveo da se iz godišnjeg izvještaja vidi da je država Srbija, odnosno, njeni porezni obveznici, u 2014. “častila” Air Serbiju i Etihad subvencijom od 71 milijun eura, dok je vodstvo srpskog nacionalnog avioprijevoznika taj dar uvrstilo u rekordan prihod i time obmanulo javnost.

Prema Radulovićevim riječima, stvarni prihod Air Serbije od prodaje karata u prošloj godini iznosio je oko 179 milijuna eura, ali je kompanija i pored subvencije od 71 milijun eura, napravila poslovni gubitak od skoro četiri milijuna eura. U 2014. Air Serbia je samo za iznajmljivanje polovnih aviona platila 15 milijuna eura, pretpostavlja se Etihadu, i u njih, znači tuđu imovinu, uložila još osam milijuna, naveo je Radulović.

Na temelju tih informacija laik bi mogao pomisliti da je vlada frizirala poslovne rezultate Air Serbije kako bi bili pozitivni.

Povodom Radulovićevih tvrdnji Vučić je rekao: “Takav čovjek ne umije čitati papire koje bi umjelo pročitati dijete iz četvrtog razreda osnovne škole. Ali to nije nikada znao, nije umio čitati ni kod nekih drugih stvari.” Što se tiče navoda o državnom daru za Air Serbiju od 71 milijun eura, Vučić je iznio precizan podatak: “Izdvojeno je mnogo manje nego što su govorili, a dali bismo mnogo više da je bilo potrebno.”

U takvoj situaciji čini se da nisu “političke prepreke”, nego nedostatak novca, razlog male vjerojatnosti da Air Serbia uđe u posao kupovine Croatia Airlinesa. Ali možda bi mogla postojati mogućnost kupovine crnogorskog Montenegro Airlinesa. Etihad i Montenegro Airlines nedavno su potpisali Memorandum o razumijevanju o strateškoj komercijalnoj suradnji.