Hommage ženi koja je iz partizanske uniforme uskočila u damske haljine”, tim riječima je Tamara Vučić, supruga predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, opisala modnu reviju “Jovanka u boji” kojoj je bila pokrovitelj, posvećenu Jovanki Broz, supruzi jugoslavenskog predsjednika Josipa Broza Tita.

„Ova večer odiše duhom prošlih vremena. Ime Jovanke Broz bilo je u fokusu interesa, i to ne samo medija već i običnih ljudi. Bila je u sjeni supruga, ali je plijenila svojom pojavom“, izjavila je Tamara Vučić na reviji.

„Garderoba ne čini čovjeka, ali o njemu mnogo govori“, poručila je Tamara Vučić, naglasivši da je za tu priliku obukla haljinu od materijala koji je Jovanka Broz vjerojatno dobila kao poklon tijekom jednog od posjeta Egiptu. Haljinu je kreirao beogradski modni stilist Igor Todorović, koji ima reputaciju dvorskog dizajnera vladajuće Srpske napredne stranke jer oblači šefa srpske države Aleksandra Vučića.

Na reviji je predstavljeno tridesetak kreacija više od 20 dizajnera iz bivših jugoslavenskih republika, izrađenih od materijala koje je Jovanka Broz dobivala na putovanjima svijetom. Revija je održana 29. studenoga, na 79. godišnjicu Drugog zasjedanja Antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Jugoslavije (AVNOJ), što je datum decenijama slavljen kao “rođendan jugoslavenske republike”.

‘Ova je revija hommage ženi koja je iz partizanske uniforme uskočila u damske haljine’, izjavila je Tamara Vučić, supruga predsjednika Srbije. FOTO: Milan Maricic, Dubravka Petric/PIXSELL

Modele su manekenke, među kojima su bile i pjevačica Ana Đurić -Konstrakta i glumice Aleksandra Janković, Nada Šargin, Marija Bergam i Lena Bogdanović, prošetale u Palači Srbija, nekadašnjoj zgradi Saveznog izvršnog vijeća (SIV), ispred mozaika “Sutjeska” slovenskog umjetnika Marija Pregelja i uz zvuke pjesama “Komandant Sava”, “Zemljo moja”, “Dan ljubezni”, “Bella Ciao”…

Monumentalna palača SIV-a građena je 13 godina i sa svojih više od 64.000 četvornih metara, ukrašenih djelima umjetnika kakvi su Petar Lubarda, Milo Milunović, Đorđe Andrejević Kun, Peđa Milosavljević, Frano Kršinić, Stojan Aralica, Jagoda Bujić, Oton Gliha, Lazar Vujaklija, Mladen Srbinović i Milan Konjović, bila je simbol Titove socijalističke Jugoslavije. Jovanka Broz, AVNOJ, 29. studenoga i SIV u potpunoj su suprotnosti s desničarskom, nacionalističkom i antikomunističkom politikom njenog muža, obogaćenom lažima o jugoslavenskom antifašizmu i socijalizmu, ali Tamari Vučić nije bio problem da im, u duhu nekadašnje ideje bratstva i jedinstva, doda i poziv na reviju upućen Sanji Musić Milanović, supruzi predsjednika Hrvatske Zorana Milanovića, uz poruku da je taj događaj posvećen zajedničkoj povijesti “naših država i naroda”.

”Iza Jovanke Broz ostali su neiskorišteni najfiniji materijali, koje devet godina poslije njezine smrti dizajneri iz Srbije, kao i Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Hrvatske, Sjeverne Makedonije i Slovenije, pretaču u suvremene kreacije. S nadom da ćete mi pružiti zadovoljstvo da vas ugostim u Beogradu, primite izraze mog posebnog uvažavanja”, poručila je Tamara Vučić. Sanja Musić Milanović nije se pojavila na reviji u Beogradu. Titova unuka Svetlana Broz izjavila je kako nije neuobičajeno da supruge predsjednika država budu pokrovitelji modnih revija, ali da je neobično što se revija održava na dan slavljen kao Dan republike Jugoslavije koju je osnovao i vodio Josip Broz.

Modni događaj organiziran je u Palači Srbije, bivšoj zgradi saveznog izvršnog vijeća SFRJ, a modele su nosile srpske manekenke i pjevačice. FOTO: Mateja Stanisavljevic/ATAImages/PIXSELL

“Njegovo ime se u Srbiji otkad vladaju ultradesničari ne izgovara. U jeku falsificiranja povijesti u Srbiji, očekujem da uskoro u udžbenicima povijesti osvane da je Jovanka Budisavljević sa svojim jedinicama pobijedila u Drugom svjetskom ratu i formirala FNR Jugoslaviju. Pri čemu su joj svesrdno pomogli četnici Dragoslava Mihailovića. I onda su je zajedno uspješno vodili dok Dražu nisu greškom ubili”, rekla je Svetlana Broz.

Ona je ocijenila da je možda bolje organizirati modnu reviju pogrešnog naziva i odrednica nego svečanu akademiju posvećenu slavljenju poezije ratnog zločinca iz Drugog svjetskog rata i vođe srpske nacističke organizacije “Zbor” Dimitrija Ljotića, kakva je održana prošle godine.

Prema riječima Svetlane Broz, Aleksandar Vučić će, u skladu s političkim uzorima kakvi su mu bivši srpski lider Slobodan Milošević, mađarski premijer Viktor Orbán i predsjednik Rusije Vladimir Putin, upotrijebiti sve svoje moći da Ljotića proglasi najvećim srpskim pjesnikom. Svetlana Broz je navela da su partizani pobijedili fašiste i osnovali Jugoslaviju, “koju su fašisti ubijali i ubili u ratovima od 1991. do 1999. godine”.

„Njihovi suvremenici i potomci danas vladaju neuspješnim državicama na prostoru Jugoslavije. Neprilično je i nedolično politikante, jer tu političara nema, uspoređivati s liderom partizana Titom. On će ostati u svjetskoj povijesti upisan kao pobjednik nad nacifašizmom u Drugom svjetskom ratu. Ma koliko to nekima danas ne imponira. A ipak se jade jadne stalno uspoređuju s Titom. Ne shvaćaju da to neće moći ni za 10 života. A ne znaju zašto. Zato što su u ovom prvom životu izabrali pogrešnu stranu, stranu gubitnika“, poručila je Svetlana Broz.

Na reviji je predstavljeno tridesetak kreacija više od 20 modnih dizajnera iz bivših jugoslavenskih republika. FOTO: Dubravka Petric/PIXSELL

Istina je da se Aleksandar Vučić često uspoređuje s Titom, inzistirajući na tvrdnjama da je zaslužan za u povijesti nezabilježene ekonomske uspjehe Srbije, milijarde eura stranih investicija, rast plaća i penzija, ugled kakav Beograd uživa u svijetu. Vučić voli govoriti o svom skromnom životu i tvrdi da u proteklih 10 godina, koliko je najmoćniji čovjek Srbije, nije ostvario nikakvu imovinu jer su mu sve aktivnosti podređene neumornom, hrabrom i gotovo 24-satnom svakodnevnom radu u korist naroda obožavane mu otadžbine. Zbog čega je samo vlasnik garsonijere od 30 četvornih metara. Bez automobila, ušteđevine, privatne firme. Za razliku od Titova načina života, obilježenog bliještećim uniformama i odlikovanjima, savršeno skrojenim odijelima, dugim odmorima na Brijunima, druženjem s pripadnicima prve lige tadašnjeg svjetskog jet seta, Vučić inzistira da je jedini trag hedonizma koji mu se može pripisati povremeno uživanje u vrhunskim vinima.

Što nije u skladu s činjenicom da se Vučić u javnosti često pojavljuje u odjeći kakvu si ne bi mogao priuštiti zahvaljujući plaći šefa države od oko 1300 eura – jakne Loro Piana, sakoi Cesare Attolini, obuća Zegna, čiji primjerci se prodaju po cijenama značajno većim od njegovih mjesečnih primanja.

Vučićevo objašnjenje je da ga oblače iz „državnog fundusa“, ma što to značilo. “Fundus” bi trebao biti magazin za zajedničku upotrebu, kakav se koristi u kazalištima i televizijskim kućama. Bivši predsjednik Srbije Boris Tadić izjavio je, međutim, da tijekom njegovih dvaju mandata šefa države nikakav “fundus za garderobu” nije postojao.

„Neshvatljivi su bahatost i izrugivanje građana kada Vučić kaže da je njegova skupocjena garderoba iz ‘fundusa’. Ako se zaista radi o nekakvom javnom fundusu, onda je to imovina države pa javnost ima pravo znati što se sve u njemu nalazi i koja je tržišna vrijednost te ‘državne opreme’. Apsurd je što se Vučić pokušao predstaviti kao skroman čovjek, a zapravo je naveo da direktno novac građana troši na privatni šoping“, rekao je Tadić.

Vučić inzistira na svojoj skromnosti, ali tome doprinosi i dojam da, bez obzira na navodno vrlo skupe modne kombinacije, u njima gotovo uvijek izgleda krajnje neugledno.

Mada je bio osrednjeg rasta, dežmekast i u zrelim godinama, Tito je bio “ikona stila”. Vučić se želi Titu i na tom polju približiti, ali usprkos izuzetoj visini i činjenici da ima samo 52 godine, na šefu srpske države uglavnom sve što obuče, bez obzira na službenu cijenu i brend, izgleda kao kineska kopija proizvoda neke skupe i ugledne modne firme.

Zbog svega toga, jedino što partizanku, nekadašnju prvu damu SFRJ i Titovu udovicu Jovanku Broz direktno povezuje s aktualnim srpskim režimom jest adresa na kojoj je provela posljednje decenije života – Bulevar kneza Aleksandra Karađorđevića broj 75, u beogradskom elitnom naselju Dedinje.

Jovanka Broz je rođena 1924. godine kao Jovanka Budisavljević u Pećanima, u Lici. Kao partizanka je dvaput ranjena i odlikovana je Ordenom za hrabrost, prije nego što je 1945. postala Titova sekretarica u Beogradu. Nakon petogodišnje veze 1952. se udala za Tita i bila mu je nerazdvojan partner prilikom svih pojavljivanja u javnosti. Sve dok 1977. nije nestala iz javnog života. Pokazalo se da su tome prethodile višegodišnje istrage o “slučaju drugarice Jovanke” zbog sumnji da je sovjetski špijun, da odaje državne tajne, miješa se u kadrovska pitanja, priprema državni udar u suradnji s generalom Đokom Jovanićem…

U javnosti se Jovanka Broz ponovo pojavila u svibnju 1980. godine, na sahrani supruga, ali je dva mjeseca kasnije izbačena iz predsjedničke rezidencije i smještena u neslužbeni “kućni pritvor”, gdje je živjela bez osobnih dokumenata i prihoda. Jugoslavija se 11 godina kasnije raspala, a Jovanka Broz je nastavila živjeti u samoizolaciji, u kući za koju je i vlada u Beogradu priznala da je u ruiniranom stanju. Tvrdilo se da u zgradi nema struje i grijanja, da krov prokišnjava na 10 mjesta i da Jovanka Broz zimi, zbog hladnoće, spava u bundi. Poslije gotovo tri decenije, u srpnju 2009. dobila je osobnu kartu i pasoš, koje su joj uručili tadašnji srpski ministri policije i rada Ivica Dačić i Rasim Ljajić. Umrla je 2013. i sahranjena je uz vojne počasti u “Kući cvijeća” na Dedinju, gdje počiva i Tito.

‘Tamara Vučić poslala je poziv za reviju i Sanji Musić Milanović, supruzi hrvatskog predsjednika, ali se ona nije pojavila’, piše Davor Pašalić. FOTO: Nacional

Tim povodom je književnik Svetislav Basara, autor “Fame o biciklistima”, “Uspona i pada Parkinsonove bolesti” i “Kontraendorfina”, napisao: “Kada je Tito potegao i umro, visoki jugoslavenski rukovodioci dobili su odriješene ruke da se obračunaju s Jovankom. Smjestili su je u neku ruinu od vile, oduzeli joj osobne stvari, između ostalog i osobnu kartu i pasoš, udijelili joj neku majorsku penzijicu i prekrili je dubokim zaboravom. U kome je zakonita supruga najvećeg sina svih naših naroda i narodnosti životarila do takozvanih demokratskih promjena. Ali te promjene ništa nisu promijenile u Jovankinom životu. Sve je ostalo po starom. Ono, jest, u neko doba su joj popravili razvaljeni krov, ponovo je dobila dokumente, a u par navrata ju je posjetio i Rasim Ljajić. U zraku je, bar za mene, sve vrijeme ostalo visiti jedno pitanje: Ako su komunistički rukovodioci imali kakvog takvog razloga za pizmu na Jovanku, zašto su se na nju ispizmile nove, tobože demokratske vlasti? Sve se to dalo srediti. I to za sitne pare. Udovica je već bila stara žena s minimalnim prohtjevima i potrebama. Političkih ambicija (vjerojatno nikada) nije imala. Nije pisala memoare koji bi bilo koga mogli kompromitirati. Ali eto, nekako je svima bilo lakše da Jovanki bude što teže.”

Što se tiče “ruine od vile” u kojoj je Jovanka Broz živjela dulje od tri decenije, direktor Republičke direkcije za imovinu Jovan Vorkapić izjavio je 2018. da država Srbija ne može izdvojiti dva i pol milijuna eura za njenu rekonstrukciju, zbog čega će biti ponuđena na prodaju ili data u zakup nekome tko želi uložiti novac u obnovu zgrade.

Situacija se ubrzo promijenila jer je počela rekonstrukcija kuće u Bulevaru kneza Aleksandra Karađorđevića broj 75. Saopćeno je da se “radi nužna sanacija dijelova krova i fasade, u cilju sprječavanja daljeg propadanja objekta do privođenja novoj namjeni”. U budžetu Srbije je, kako su tvrdili mediji, za obnovu “Jovankine vile” bilo planirano oko 290.000 eura.

“Ta zgrada je jedna od onih u koje se ulaže novac, da ne bi propadala. Dobro je da se renovira, kao jedna od ljepših građevina u Beogradu”, izjavila je srpska premijerka Ana Brnabić.

I ubrzo poslije toga uselila se u tu kuću, nakon što ju je njena vlada odlučila uvrstiti među reprezentativne objekte za javne potrebe Republike Srbije.

Moguće je da je Ana Brnabić, obilazeći 750 kvadrata svog novog doma, u nekom od ormara naišla na gomile tkanina koje je Jovanka Broz decenijama čuvala kao uspomenu na dane kada je bila “prva drugarica SFRJ”. Možda je od tog otkrića do modne revije “Jovanka u boji” bio potreban samo jedan korak.