Rezultati izbora u Beogradu gdje je opozicija dobila više glasova od Srpske napredne stranke, ukazuju na pukotine u vladajućem sistemu, čije su osnovne karakteristike korupcija, gotovo apsolutna kontrola medija i inzistiranje na otkrivanju zamišljenih unutarnjih i vanjskih neprijatelja
Francuzi su u nedjelju, 10. travnja, glasali za novog šefa države i saznali da u drugi krug izbora idu aktualni predsjednik Emmanuel Macron s više od 27 posto glasova i Marine Le Pen, s oko 24 posto. Beograđani su 3. travnja glasali za nove gradske vlasti. Ni osam dana kasnije ne znaju se službeni rezultati tih izbora, nakon što su opozicijske stranke dobile više glasova od vladajuće Srpske napredne stranke (SNS), čiji je lider Aleksandar Vučić u proteklih 10 godina, koliko je najmoćniji Srbin, pokazao da ne prihvaća mogućnost poraza ni u općini, a kamoli u glavnom gradu.
Opozicijske stranke uložile su stotine prigovora. Otvoreno je pet posto kutija s glasačkim listićima, koliko zakon dozvoljava. Od 58 glasačkih kutija, neslaganje sa zapisnicima s biračkih mjesta utvrđeno je u 15, odnosno u više od 25 posto. Gradska izborna komisija inzistira na odugovlačenju procedure, kako bi se izbjeglo prihvaćanje činjenice da SNS nije dobio većinu glasova u Beogradu, odnosno da Vučić više ne može tvrditi da je nepobjediv na biralištima.
Vučić je 3. travnja trijumfirao na izborima za predsjednika Srbije, njegov SNS dobio je najviše glasova na parlamentarnim, što se i očekivalo, ali rezultati u Beogradu ukazuju na pukotine u vladajućem sistemu, čije su osnovne karakteristike korupcija, gotovo apsolutna kontrola medija i inzistiranje na otkrivanju zamišljenih unutarnjih i vanjskih neprijatelja.
Pred izbore je ministar unutarnjih poslova Aleksandar Vulin izjavio da njegove službe imaju informacije da se za dan glasanja priprema više grupa, motiviranih i organiziranih od pojedinih stranaka u zemlji i stranog faktora, koje će pokušati kompromitirati, pa i spriječiti održavanje izbora.
„Pokušat će upadati na biračka mjesta, razbijati kutije, pokazivati krivotvorenu izbornu dokumentaciju, u čemu će im značajno pomoći mnoge službe iz našeg okruženja. Postoje popisi kriminalaca koji trebaju ući u Srbiju i pomoći u sprječavanju normalnog odvijanja izbora. Sigurnosni aparat zemlje neće dozvoliti da se bilo tko igra sa slobodno izraženom narodnom voljom“, poručio je Vulin.
Glasanje je prošlo i društvene mreže bile su, i još uvijek su, preplavljene snimkama kršenja izborne procedure, uključujući fizičke napade, s članovima i simpatizerima SNS-a u glavnim ulogama, uz odsustvo policijske reakcije, ali nije bilo ni traga Vulinovim „grupama“ i kriminalcima iz inozemstva čiji je zadatak trebao biti „uz značajnu pomoć mnogih službi iz okruženja“ spriječiti normalno održavanje izbora.
Sve njih je u život vratio Vulin, tvrdnjom da je srpska policija „zaustavila“ više organiziranih grupa koje su planirale izazvati nemire tijekom izbora, kao i da je „zamolila“ neke ljude da ne ulaze na teritorij Srbije. Prema Vulinovim riječima, pripadnici zaustavljenih grupa imali su baklje i druge predmete koje su mogli iskoristiti za izazivanje nereda.
Ministarstvo unutarnjih poslova Srbije nije posvetilo značajnu pažnju tom pothvatu, iako svakodnevno obavještava javnost o svojim aktivnostima. Uz navođenje inicijala i godišta osumnjičenih, srpska policija redovito objavljuje priopćenja i o hapšenjima zbog iznude 100 eura, nedozvoljene prodaje dviju tona naftnih derivata, krađe 340 kilograma otpadne bakrene žice, posjedovanja 60 grama kokaina, napada na vozača autobusa, razbijanja stakla na policijskom automobilu.
Jedino što bi se moglo dovesti u vezu s Vulinovom pričom o „više grupa, motiviranih i organiziranih od pojedinih stranaka u zemlji i stranog faktora, koje će pokušati kompromitirati, pa i spriječiti održavanje izbora“, jest priopćenje beogradske policije da je 4. travnja, dan poslije glasanja, podnijela „prekršajne prijave“ protiv šestero osoba, jer su posjedovale „53 baklje, fantomke i rukavice“. „Postoje osnovane sumnje da su ta lica navedene rekvizite planirala upotrijebiti tijekom okuplјanja ispred Republičke izborne komisije“, poručila je policija. Je li moguće da se Vulinova međunarodna zavjera svela na šestero osoba kod kojih su pronađene 53 baklje?
Naravno, jer se Vulinova ljubav prema istini i iskustvo sa stranim neprijateljima i prekograničnim aktivnostima ne mogu podcijeniti.
Beograđani su 3. travnja glasali za nove gradske vlasti. Ni osam dana kasnije ne znaju se službeni rezultati tih izbora, nakon što su opozicijske stranke dobile više glasova od vladajućeg SNS-a
Vulin je tvrdio da se 1999. godine, tijekom zračnih udara NATO-a na Srbiju, prijavio kao dobrovoljac u vojsku. Prema njegovim riječima, armija ga nije primila jer je bilo previše dobrovoljaca njegove vojno-evidencijske specijalnosti (VES). Nekoliko godina kasnije, nakon što je Vulin postao ministar obrane Srbije, pokazalo se da 1999. nije mogao imati pješadijski VES ni bilo kakav drugi – jer nikada nije bio na odsluženju vojnog roka. Vulinovo objašnjenje glasilo je da ga je kasarnski život mimoišao zbog velike dioptrije.
Rođen 1972. godine, Vulin je bio dužan odslužiti vojni rok, u trajanju od 12 mjeseci, u periodu između 1990. i 1999. godine, u vrijeme dok su se vodili ratovi na području Jugoslavije. Tih godina je Vulin bio istaknuti član Jugoslovenske levice, stranke na čijem je čelu bila Mirjana Marković, supruga tadašnjeg neprikosnovenog srpskog lidera Slobodana Miloševića.
Potvrda Vulinove istinoljubivosti i upućenosti u prekogranično djelovanje je i priča o porijeklu novca potrebnog da u centru Beograda kupi za više od 244.000 eura stan površine 107 četvornih metara. Vulin je izjavio da je 205.000 eura posudio od suprugine tetke iz Kanade, o čemu ne postoji pisani trag. Državljanima Srbije dozvoljeno je preko granice neprijavljeno prenijeti najviše 10.000 eura. O većoj sumi moraju obavijestiti carinu, ali nema podatka da su Vulin, njegova supruga, a ni tetka iz Kanade unijeli novac u Srbiju. Što znači da je Vulin morao putovati u Kanadu više od 20 puta kako bi donio tetkine pare i kupio stan.
Prije nekoliko godina su Srbi s Kosova koji su se protivili normalizaciji odnosa s Prištinom optužili Vulina da je, kao šef Kancelarije za Kosovo vlade u Beogradu, po hitnom postupku nabavio, bez tendera, sigurnosne kamere za sjever Kosova, gdje Srbi čine većinu stanovništva. Tvrdili su da je Vulin cijelu nabavu proglasio državnom tajnom i da je posao vrijedan skoro milijun eura dobio njegov beogradski poznanik Uroš Čubrilović. S tim da nitko na Kosovu nije znao koliko je kamera instalirano i funkcioniraju li uopće. Vjerojatno jer se radilo o državnoj tajni.
Vulin je 6. travnja prisustvovao podizanju zastave Srbije na jarbolu visokom 45 metara, koji je, po njegovu naređenju, napravljen na graničnom prelazu Gradina, prema Bugarskoj. Službena vrijednost podizanja jarbola je oko 110.000 eura. Vulin je ispod jarbola poručio: „Veliki historijski narodi njeguju kult države i njenih simbola. Srbi su veliki historijski narod i ne krijemo da smo ponosni na snagu Srbije i vrijednosti koje simbolizira naša trobojka.“
To je saopćio MUP Srbije, koji je istog dana, baš kao i Vulin, propustio obavijestiti javnost da je upravo uhapšen šef novosadske policije general Slobodan Malešić. Uz potvrdu iz Tužilaštva da je razlog hapšenja „trgovina utjecajem“, mediji su iznijeli tvrdnje da Malešić posjeduje u Beogradu penthouse površine 250 četvornih metara, „s pogledom na Kalemegdan“, kao i „kućicu na vodi“ na Savi, površine 300 kvadrata.
U MUP-u Srbije dugo se odvijaju sukobi, koji se tumače kao rezultat previranja u vrhu Vučićeva SNS-a. Prošle godine je tadašnji ministar policije Nebojša Stefanović podnio ostavku na funkciju šefa beogradskog SNS-a, nakon što je bio izložen optužbama da je sudjelovao u prisluškivanju Vučića, omogućio ogroman utjecaj uhapšenoj državnoj tajnici MUP-a Dijani Hrkalović, inicirao raskrinkavanje Jovanjice – najveće plantaže marihuane u Europi, među čijim gostima je bio i Vulin, kao i za suradnju s bandom Veljka Belivuka, za koju se tvrdi i da je bila „državni projekt“ čiji je zadatak bio obavljanje prljavih poslova za srpsku vlast.
Osnovni rezultat svih tih optužbi je da su Stefanović i Vulin samo razmijenili urede u ministarstvima policije i vojske.
Na unutarnji rat klanova u MUP-u, međutim, ukazuje pisanje lista Informer, izuzetno bliskog Vučiću, koji tvrdi, uz naslov „Vrlo sumnjivo hapšenje Malešića“, da je četrdesetšestogodišnji šef novosadske policije, usprkos zaslugama za razbijanje u Srbiji kriminalnog crnogorskog „Kavačkog klana“ i hapšenje Belivuka, lišen slobode „zbog dvije saobraćajne kazne, splava na Savi i ograde oko vikendice na selu“.
Saznanjima o načinu funkcioniranja srpskog MUP-a možda mogu pridonijeti i tvrdnje policajca Gorana Stamenkovića, kojem je bila izrečena uvjetna kazna od pet mjeseci zatvora, nakon što je priznao da je u travnju 2016. bio jedini odgovoran za nelegalno noćno rušenje više objekata u beogradskoj četvrti Savamala, u centru grada, kako bi se omogućilo širenje omiljenog Vučićeva građevinskog projekta i simbola njegove vlasti – naselja Beograd na vodi.
Prema riječima Stamenkovića, vrh MUP-a ga je nagovorio da prizna da je, kao šef smjene, zaustavio policijsku reakciju pomoći građanima i sprječavanja akcije maskiranih osoba s bagerima u Savamali. Stamenković je izjavio da je, nakon što je rušenje obavljeno, šefovima rekao, „kada su se već odlučili na takav kriminalan rad, da nije bilo profesionalno i dobro napravljeno i da su to mogli napraviti bolje“. Tvrdi da je zbog Savamale razgovarao i s Vučićem, koji mu je „slagao“.
Stamenković je naveo da su mu upućene prijetnje, ali i obećanje da će mu, ako prizna krivnju, biti omogućeno postati načelnik policije u beogradskoj prigradskoj općini Sopot, kao i legalizirati četverokatnicu koju je podigao bez dozvole.
Glasanje je prošlo i društvene mreže bile su, i još uvijek su, preplavljene snimkama kršenja izborne procedure, uključujući fizičke napade, s članovima i simpatizerima SNS-a u glavnim ulogama
„Direktne prijetnje sam dobio od Dijane Hrkalović, da je ovo za vlast pitanje života i smrti i da će tako biti pitanje i za moju djecu“, izjavio je Stamenković.
Prema njegovim riječima, osuđen je na pet mjeseci uvjetno jer bi polugodišnja kazna značila da više ne može raditi u MUP-u.
Što se tiče obećanja, Stamenković nije dobio unaprjeđenje u policiji, ali mu je legalizirana četverokatnica. Razlog njegova nezadovoljstva je što mu nije omogućena legalizacija izgradnje dodatne zgrade – „Objekta B“, na istoj lokaciji.
„Objekt smo nelegalno izgradili, ali u Srbiji je izgrađeno pet milijuna objekata. Ja sam samo jedan od njih“, poručio je Stamenković, navodeći da je umirovljen iako je zatražio od Vulina da mu omogući „nesmetano raditi“.
Uz sve to, nekadašnji tužitelj švicarskog kantona Ticino i bivši izvjestitelj Parlamentarne skupštine Vijeća Europe Dick Marty izjavio je u nedjelju da od 2020. godine uživa policijsku zaštitu i da kada se pojavljuje u javnosti, nosi pancirni prsluk, zbog svojih tvrdnji o navodnoj trgovini ljudskim organima na Kosovu.
Marty je vodio istragu o trgovini organima na Kosovu i u Albaniji, čiji je rezultat, navodno, želja iz Srbije da bude ubijen.
„Očigledno je da prijetnja dolazi iz izvjesnih krugova srpske obavještajne službe, koji su zatražili od podzemlja, profesionalnih ubojica, da me likvidiraju, da bi za to optužili Kosovare“, rekao je Marty. On je izrazio nezadovoljstvo što švicarske vlasti nisu ukazale Srbiji na taj problem.
Naravno da takve optužbe ne predstavljaju problem za Vulina, čije se ime, međutim, u Beogradu sve češće spominje kada se govori o promjenama u vladi, vezanim za želju Zapada da se Srbija konkretnije pridruži osudi Rusije zbog napada na Ukrajinu.
Kada je u svibnju prošle godine Vulin boravio dva dana u Moskvi, razgovarao je s tajnikom Vijeća sigurnosti Rusije Nikolajem Patruševom. Uz ocjenu da odnosi između Beograda i Moskve nisu nikada bili na višem nivou, Vulin je rekao: „Patrušev je izrazio veliku spremnost da nastavi surađivati sa Srbijom i da sve naše sigurnosne strukture rade oko zajedničkih tema, borbe protiv organiziranog kriminala, narko-dilera, terorizma. Srbija i Rusija nisu samo strateški partneri, već istinski prijatelji i prijetnje koje dolaze i jednoj i drugoj zemlji učvršćuju nas u potrebi da se borimo protiv njih, budemo još organiziraniji i jedinstveni“, poručio je Vulin.
Ubrzo su lidera opozicijskog pokreta Otvorena Rusija Andreja Pivovarova pripadnici ruske Federalne službe sigurnosti na aerodromu u Sankt Peterburgu izvukli iz aviona poljske aviokompanije LOT i uhapsili, neposredno prije polijetanja za Varšavu, s obrazloženjem da je prekršio zakon o “nepoželjnim organizacijama”.
Pivovarova sa Srbijom povezuje to što je nekoliko tjedana ranije bio sudionik „seminara“ predstavnika ruske opozicije, organiziranog u – Beogradu. Sudionici tog skupa tvrde da je Pivovarov uhapšen jer je srpska policija prisluškivala skup protivnika ruskog predsjednika Vladimira Putina i podatke o tome odnijela u Moskvu.
Nekoliko mjeseci kasnije u medijima su se pojavile tvrdnje da je Vulin s Patruševom, “u najstrožoj tajnosti”, formirao srpsko – rusku “Radnu grupu za borbu protiv obojenih revolucija”, kojoj je zadatak sprječavati ulične demonstracije i obavljati stalni nadzor opozicijskih aktivista, nevladinih organizacija i novinara.
Vlada Srbije je, poslije sastanka Vulina s Patruševom, na temelju iskustava iz Moskve pokrenula akciju protiv pedesetak nevladinih organizacija, pozivajući se na sumnje o pranju novca i financiranju terorističkih aktivnosti. Ruski pristup se, međutim, zbog negodovanja u javnosti i nepobitnih činjenica, u Srbiji pokazao kao neuspješan.
Na dan izbora nije bilo ni traga Vulinovim ‘grupama’ i kriminalcima iz inozemstva čiji je zadatak trebao biti ‘uz značajnu pomoć mnogih službi iz okruženja’ spriječiti normalno održavanje izbora
U prosincu je Vulin, poslije novog sastanka s Patruševom, saopćio da su „obojene revolucije“ postale tradicionalan instrument politike centara moći i zemalja čiji je cilj narušavanje državnosti i gubitak suvereniteta, pod izgovorom demokratizacije. Čemu se slobodne zemlje moraju oduprijeti.
Od tada se, međutim, situacija za Beograd drastično promijenila. Mogućnost sjedenja na dvije stolice – zapadnoj i moskovskoj – značajno je smanjena poslije ruske invazije na Ukrajinu. Srbija tvrdi da želi članstvo u Europskoj uniji, koja je njen najveći donator, trgovinski partner i investitor, a istovremeno pokušava iskazati vjernost bratskom ruskom pravoslavnom narodu, čija se vlada zalaže za ostanak Kosova u sastavu Srbije.
Vjerojatno će Vučić, najavljujući konačnu odluku, pokušati kupiti vrijeme odugovlačenjem formiranja vlade i čekajući da vidi razvoj ukrajinske katastrofe.
U međuvremenu je Srbija u sjedištu Ujedinjenih naroda glasala da, na zahtjev zapadnih zemalja, Rusija bude isključena iz Vijeća UN-a za ljudska prava, zbog napada na Ukrajinu. Što bi moglo ukazati na Vulinovu perspektivu u novoj vladi Srbije.
Ali ne i na promjenu situacije u MUP-u Srbije, tom moćnom aparatu prinude, čiji bi osnovni zadatak trebala biti zaštita građana.
Komentari