Žele nas obilježiti kao nekog tko je protiv zapadne civilizacije. Postavili su zamku kako bi nam bile uvedene sankcije. Tu vrstu klopke moramo izbjeći. Pokušavaju nas uvući u sukobe – dijelovi Podgorice, dio Zagreba, Sarajeva, cijela Priština”, izjavio je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, nastavljajući svoju beskrajnu potragu za neprijateljima Beograda, zavjerenicima čiji je jedini cilj potkopati rezultate “zlatnog doba” u koje je, kako tvrdi, uveo Srbiju i opravdanjem za činjenicu da predvodi jedinu europsku zemlju čija se vlada nije spremna pridružiti međunarodnim sankcijama protiv šefa ruske države Vladimira Putina, zbog napada na Ukrajinu.

U nedjelju, 3. travnja, punoljetni građani Srbije glasat će na parlamentarnim i predsjedničkim izborima.

Prethodno glasanje za zastupnike Skupštine Srbije organizirano je u lipnju 2020. godine. Prethodila mu je potpuna blokada života u Srbiji, za što je kao opravdanje poslužila pandemija koronavirusa.

Vučić je u ožujku 2020. proglasio izvanredno stanje, u trenutku kada je u cijeloj Srbiji bilo zaraženo samo 48 osoba. Uz obrazloženje da se radi o “ratu protiv nevidljivog i opasnog protivnika” i “borbi za naše roditelje, naše starije, ali i budućnost Srbije“, Vučić je svim osobama starijim od 65 godina zabranio izlazak na ulicu. Na koje su izvedeni i vojnici, spremni boriti se snajperskim nišanima i dugim cijevima protiv gotovo nevidljivog covid-neprijatelja.

Uveden je i policijski sat, koji je u travnju 2020. dostigao nevjerojatnih 84 sati. Tijekom ta tri i pol dana Srbima je bio zabranjen izlazak iz kuća, što je obuhvaćalo i odlazak u apoteku i kupovinu namirnica.

‘Pozivam ljude da se vrate jer će im biti lakše ovdje nego u drugim zemljama. Vraćaju nam se liječnici i medicinske sestre. Za tri ili četiri godine zavarivač u Srbiji imat će plaću veću od 2500 eura’, izjavio je Aleksandar Vučić. FOTO: Milan Maricic/PIXSELL

U lipnju je proglašena pobjeda nad koronavirusom, poslije čega su održani izbori, koje je značajan dio opozicije bojkotirao, pa je, uz najmanji odaziv glasača od 1990. godine, koalicija na čelu s Vučićevom Srpskom naprednom strankom osvojila gotovo apsolutnu većinu u parlamentu.

Kao što je pred te izbore spašavao Srbiju od koronavirusa, Vučić sada inzistira na svojoj mudroj politici vezanoj uz rat u Ukrajini. Srbija je u Ujedinjenim narodima podržala rezoluciju o osudi ruske agresije na Ukrajinu, ali se odbija pridružiti sankcijama protiv Moskve. Vučić inzistira da mnoge u regiji “ne sekiraju Rusija i Ukrajina”, već “rade sve da bi srušili Srbiju”.

U protekla dva desetljeća Srbija je od EU-a dobila više od tri milijarde eura pomoći, a skoro milijardu dolara od Sjedinjenih Američkih Država. Najveću trgovinsku razmjenu Srbija ima s EU-om. Kompanije iz EU-a i najveći su investitori u Srbiji, ali je Beograd, što se tiče energetike, gotovo potpuno ovisan o Rusiji. Kompanija Naftna industrija Srbije praktički je 2008. godine poklonjena ruskom državnom gigantu Gazpromu za samo 400 milijuna eura. Za taj posao nije bio zaslužan Vučić, već tadašnji predsjednik Srbije Boris Tadić. Radilo se o izražavanju zahvalnosti za podršku koju je Moskva pružila Srbiji u Ujedinjenim narodima, protiveći se priznavanju neovisnosti Kosova.

Prošlo je 14 godina i Beograd se i dalje zahvaljuje Moskvi, izbjegavajući uvesti sankcije protiv Rusije, s tim da Vučić inzistira da je Srbija suočena s brojnim izazovima, ali da njezini građani nemaju razloga za brigu, za razliku od ostalih Europljana, pogođenih posljedicama ukrajinskog rata.

Uz tvrdnju da su u trgovinama u EU-u police s hranom “opustošene”, Vučić je rekao: „U cijeloj Europi postoji problem suncokretovog ulja. Cijena ulja je kod nas dvostruko manja nego u Bosni i Hercegovini. Dali smo najnižu cijenu električne energije i hrane u Europi.

Aleksandar Vučić se prošloga tjedna ponosno provozao željezničkom kompozicijom nazvanom ‘Soko’ od Beograda do Novog Sada. Radi se o pruzi dugoj 73 kilometra i vrijednoj 850 milijuna dolara. FOTO: Milan Maricic/PIXSELL

Pozivam ljude da se vrate, jer će im biti lakše ovdje nego u drugim zemljama. Vraćaju nam se liječnici i medicinske sestre. Za tri ili četiri godine zavarivač u Srbiji imat će plaću veću od 2500 eura. Mi ćemo robe osigurati dovoljno, što nije improvizacija, već naporan rad. Razgovaram s prijateljima s Bliskog istoka, da uvezemo naftu. Napunit ćemo sve rezerve, ali naša skladišta su mala. Predsjednik Francuske Emmanuel Macron rekao je da se Francuzi spreme za vaučere za hranu. Francuska je najveća poljoprivredna sila Europe. Oni su financijski jači nego mi, ali mi se snalazimo, kao hrčak“, poručio je Vučić srpskim građanima.

Srpskim medijima dominiraju tvrdnje da u Europi skaču cijene osnovnih proizvoda, da je u Velikoj Britaniji sve više pripadnika srednje klase koji spas traže u dobrotvornim bankama hrane, dok su Hrvati “šokirani cijenama u pekarnicama”.

Srbija je 24. ožujka obilježila 23. godišnjicu početka zračnih udara NATO-a iz 1999. godine.

“Optužuju Rusiju za agresiju na Ukrajinu, a podsjećam ih da su to, u još gorem obliku, uradili Srbiji. Moral, principi, vrijednosti o kojima stalno govore, za njih ne postoje. U svijetu u kojem nema morala, vrijednosti i principa, mi moramo čuvati naš moral, vrijednosti i principe međunarodnog prava. To Srbiji daje moralnu snagu, ali mora se ponašati pragmatično i čuvati mir i stabilnost”, izjavio je Vučić.

Naglasivši “moja poruka im je da je bolje da šute”, Vučić se obratio “strancima koji su sudjelovali u užasnoj agresiji na našu zemlju”.

„Trebaju se malo posramiti i naći mjesto da se bogu pomole za sve divne ljude i djecu koju su ovdje pobili“, rekao je Vučić.

Što se tiče molitvi, Vučić je tijekom zračnih udara NATO-a 1999. godine bio ministar informiranja. Na toj funkciji bio je i u rujnu 2000. godine, kada je sud u Beogradu osudio na 20 godina zatvora 14 najistaknutijih zapadnih političara zbog NATO-ova bombardiranja. U odsustvu su proglašeni krivima tadašnji predsjednik SAD-a Bill Clinton, britanski premijer Tony Blair i njemački kancelar Gerhard Schröder.

Vučić 23 godine kasnije proziva Zapad da se stidi zbog zračnih udara NATO-a mada je Blair, koji je kao britanski premijer naredio bombardiranje Beograda, ne tako davno održao predavanje članovima vlade najmoćnijeg Srbina. Vučić je u New Yorku sjedio na bini s Clintonom, još jednim od osuđenih u Beogradu, nakon što je njegovoj fondaciji uplatio dva milijuna dolara. Na 18. godišnjicu početka NATO-ova bombardiranja, 24. ožujka 2017. godine, Vučić je u Grdeličkoj klisuri govorio o želji neprijatelja da “uništi cvijet Srbije”, a nekoliko sati kasnije je na centralni predizborni miting SNS-a u Beogradu doveo „svog prijatelja i prijatelja Srbije“, bivšeg njemačkog kancelara Schrödera, koji je 1999. naložio da njemački avioni sudjeluju u zračnim udarima NATO-a. Nije zabilježeno da je Vučić od Clintona, Blaira i Schrödera zatražio da osude “stravičnu i tragičnu“ agresiju na Srbiju.

Takav zahtjev Vučić je uputio ukrajinskom predsjedniku Volodimiru Zelenskom, čija zemlja je dan poslije početka zračnih udara NATO-a 1999. godine na Srbiju osudila akciju alijanse. To su 25. ožujka 1999. učinili tadašnji šef ukrajinske države Leonid Kučma, predsjednik parlamenta Oleksandr Tkačenko i premijer Valerij Pustoviotenko. Ukrajina je bila prva bivša sovjetska republika koja je s NATO-om potpisala sporazum Partnerstvo za mir, ali i prva država koja je pokušala posredovati u kosovskoj krizi 1999. godine, što tadašnji srpski lider Slobodan Milošević nije prihvatio.

Vučić se toga ne sjeća. Ali se ima potrebu uspoređivati s Hrvatskom. Prije nekoliko godina Vučić je tvrdio da će do ožujka 2017. Srbija imati isti broj kilometara autoputova kao Hrvatska. Što se, naravno, nije dogodilo.

Vučić se prošloga tjedna ponosno provozao željezničkom kompozicijom nazvanom “Soko”, od Beograda do Novog Sada. Radi se o pruzi dugoj 73 kilometra. Vlak na toj liniji ima mogućnost kretati se brzinom od 200 kilometara na sat, ali samo na dijelu pruge od 30 kilometara. U ostalim dijelovima Srbije vlakovi putuju brzinom od tridesetak kilometara na sat.

Taj građevinski pothvat izgradnje pruge od Beograda do Novog Sada, kroz vojvođansku ravnicu, koštao je, prema Vučićevim riječima, čudesnih 850 milijuna dolara.

Još 1,2 milijarde dolara koštat će brza pruga od Novog Sada do Subotice i mađarske granice, izjavio je Vučić, čija je promocija nove željezničke linije od Beograda do vojvođanske prijestolnice Srbima izgledala kao predstavljanje čudesnog “Vatrenog konja” američkim Indijancima u drugoj polovici 19. stoljeća.

U nedjelju, 3. travnja, punoljetni građani Srbije glasat će na parlamentarnim i predsjedničkim izborima na kojima je Vučić ponovno veliki favorit. FOTO: Dejan Rakita/PIXSELL

Vučić je više puta potvrdio želju da ga uspoređuju s pokojnim jugoslavenskim predsjednikom Josipom Brozom Titom. Brozov “Plavi vlak” desetljećima je jezdio kroz SFRJ, ali je Vučić napravio i korak više pa su pripadnici policije u Vojvodini imali obavezu biti u stavu mirno i salutirati dok je brzinom od 200 kilometara pored njih prolazio vlak od Beograda k Novom Sadu.

Ta pruga je trebala biti završena 2018. godine. Tako je 2014. obećao Vučić.

Njegov SNS najavio je da će u Beogradu izgraditi dvije linije metroa, duge 42 kilometra, do 2028. i 2030. godine. Uz podatke o izgradnji pruge u vojvođanskoj ravnici, teško je zamisliti da bi Vučićev metro-pothvat mogao trajati manje od dva do tri desetljeća.

U nedjelju će građani Srbije glasati o članovima parlamenta i šefu države. Republička izborna komisija saopćila je da biračko pravo ima 6.739.441 stanovnika Srbije.

Broj glasača je interesantan jer je, kada je na početku epidemije koronavirusa Vlada Srbije ponudila svakom punoljetnom građaninu pomoć od 100 eura, taj stimulans prihvatilo oko 5,5 milijuna ljudi.

Naravno da neki građani nisu željeli primiti to Vučićevo “mito” od 100 eura, ali je teško zamislivo da u Srbiji živi 1,2 milijuna “visoko moralnih osoba”.

Više od 1,2 milijuna “sivih birača” može napraviti ogromnu razliku. Na to podsjeća podatak da je 2000. godine, kada je tadašnji šef države Slobodan Milošević, uz gotovo identično glasačko tijelo, izgubio izbore jer je za opozicijskog kandidata Vojislava Koštunicu glasalo 50,2 posto birača. Radilo se o razlici od manje od 650.000 glasova.

Stotine Beograđana na društvenim mrežama daju podatke o biračkim pozivima za osobe koje nikada nisu stanovale, niti žive, u njihovim zgradama. Što je posljedica činjenice da su, nakon što je Milošević svrgnut 2000. godine, i nove “demokratske” vlasti koristile tu “sivu biračku zonu”. Posebno izraženu na Kosovu, gdje je nemoguće utvrditi raspon biračkog tijela. Jer Srbi ne žele priznati koliko ih je malo, dok Priština kao da neće prihvatiti da srpsko biračko tijelo uopće postoji.

U međuvremenu, u skladu s Vučićevim “novim dobom Srbije”, pripremom za novi svjetski sukob vezan uz rat u Ukrajini i činjenicom da je korupcija neodvojivi dio svake razine srpske vlasti, Beograd je saopćio da će u naredne tri godine potrošiti skoro 24 milijuna eura za sustav za upozoravanje i javno uzbunjivanje.

Beograd će uložiti gotovo 24 milijuna eura u sirene za uzbunu.

Jasna poruka biračima prije 3. travnja: Ako glasate za nas, zaista niste bolje zaslužili!