“Gotovo sve su napravili naši državni organi – policija i sigurnosno-informativna agencija, s izuzetkom potpore i zajedničkog rada po pitanju određenih dokaznih predmeta s europskim službama. Američki FBI nije radio pod milim bogom ništa po tom pitanju. Obavijestio nas je FBI za aplikaciju ANOM, koju je proizveo, a kriminalci su mislili da je sigurna… Za aplikaciju Sky dobili smo podršku europskih službi, tek naknadno za ANOM od američke“, izjavio je nedavno predsjednik Srbije Aleksandar Vučić govoreći, pun samopouzdanja kakav samo on jest, o visokotehnološkim detaljima operacije razbijanja kriminalne grupe Veljka Belivuka (poznatog i kao Velja Nevolja), optužene za pet nevjerojatno surovih ubojstava, mučenje, trgovinu narkoticima i posjedovanje oružja. Samo četiri dana kasnije Vučićevo poznavanje sredstava komunikacije svedeno je na nivo sedamdesetogodišnjaka iz podnožja Midžora, na Staroj planini, nakon što je pred televizijskim kamerama objasnio: „Oni kažu: ‘Tko zna što se krije u tim Sky telefonima i aplikacijama?’ Ljudi, nemam pojma što je to. Nikad to u životu nisam vidio… Imam telefon i mijenjam ga jednom u dvije godine, kad ga razbijem. Pojma nemam kakve su vam to aplikacije, telefoni. Ja to pobrkao s onim Skype. Prvih pet dana kada se pojavilo u javnosti, ja kažem ‘taj Skype’, oni me ispravljaju – to je Sky. Ne znam što je Sky, ali dobro.“

Vučić je sklon izricanju neistina, što gotovo svakodnevno demonstrira već devet godina, otkako je postao najmoćniji čovjek Srbije, a da pri tome ne bira teme: rast bruto domaćeg proizvoda, građevinski projekti, osobni odnosi sa svjetskim liderima, smanjenje nivoa nezaposlenosti, borba protiv koronavirusa, strane investicije, rast prosječne plaće… Ali hapšenje Belivukove grupe, obavljeno u veljači, nešto je drugo.

Belivuk i još 30 osoba optuženi su za izuzetno surova ubojstva petorice suparnika, uz mučenje, kasapljenje tijela i uništavanje dokaza korištenjem industrijske mašine za mljevenje mesa. U čemu im je, navodno, izuzetno pomoglo korištenje aplikacije Sky. Optužbe se, uključujući i trgovinu drogom u suradnji s crnogorskim Kavačkim klanom, odnose na period od 2019. godine, mada je Belivuk mnogo prije toga važio za izuzetno uspješnog kriminalca, čija se moć zasniva na suradnji s državom i vladajućom Srpskom naprednom strankom (SNS). Tvrdnje o tome su iznosili mediji koje vlast u Srbiji proglašava za strane plaćenike i službenike kriminalnih tajkuna – u prvom redu Dragana Đilasa. Dok je bio u opoziciji, Vučić je imao reputaciju političara sposobnog da mobilizira ili pacificira navijače. Pošto je došao na vlast, Vučić je uložio značajnu energiju i novac u oporavak omiljenog kluba Crvene zvezde, čija je navijačka grupa Ultra Boys osnovala građevinsku firmu Ultra kop, koja je ubrzo počela dobivati poslove na tenderima državnih poduzeća.

Zatim se Vučić okrenuo najvećem Zvezdinom rivalu Partizanu, tako što nije posjetio upravu kluba, nego je u ljeto 2013. otišao kod vođa navijača kako bi naglasio njihov značaj i vezao ih za sebe. Ubrzo se na Partizanovom stadionu pojavila grupa Janjičari, čime je počeo i uspon Belivuka jer je, kao desna ruka Aleksandra Stankovića (poznatog i kao Sale Mutavi), sudjelovao u preuzimanju kontrole nad navijačima tog Vučiću neomiljenog kluba.

Vučić je od dolaska na vlast neprestano govorio o nikad dotad zabilježenim uspjesima Srbije i još ambicioznijim planovima na svim područjima, uključujući borbu protiv korupcije i organiziranog kriminala, ali je tvrdio i da država nema dovoljno snage za borbu protiv huligana, „jer je potreban općedruštveni konsenzus“. „U takvim bolnim stvarima znate da će te iste sekunde biti meta koju će svi koristiti“, rekao je Vučić.

U nedostatku „općedruštvenog konsenzusa“, pripadnici „navijačkih” grupa su se godinama međusobno ubijali po ulicama, ne zbog vjernosti različitim klubovima, nego zbog borbe za ilegalno tržište, pri čemu su Stanković i Belivuk imali povlašten položaj kod vlasti. Na to je ukazivala i činjenica da je Stanković dulje od tri godine „zbog lošeg zdravstvenog stanja“ odlagao odlazak iza rešetaka, pošto je bio osuđen na šest godina zatvora zbog trgovine drogom.

Vojni sindikat Srbije je u to doba podnio krivičnu prijavu protiv dvojice oficira – brigadnog generala i potpukovnika – jer su, navodno, ne samo bili odgovorni za financijske zloupotrebe već su i osobama iz „kriminogene sredine“ omogućili da u kasarni u Pančevu koriste vojnu streljanu i municiju. Prva od „osoba iz kriminogene sredine“ koje su, navodno, isprobavale i vojno naoružanje bio je Stanković, a druga Belivuk.

Ministarstvo obrane je priopćilo da je „provjerom utvrđeno da nije bilo zloupotreba službenog položaja“, kao i da sindikat „nije dostavio nikakve dokaze“, dok je tužiteljstvo obustavilo postupak jer su dokazi nestali. Navedeno je da su videozapisi u periodu od veljače do lipnja 2016. presnimljeni po automatizmu same sigurnosne kamere pa se nije moglo utvrditi jesu li Stanković i Belivuk dolazili u streljanu. Pored toga, ni pismeno nije zabilježen njihov ulazak, na što je, možda, mogla utjecati činjenica da je iz knjige evidencije dolazaka iskidan list vezan za period od 10. do 13. lipnja. „Nije se moglo utvrditi kada je list nestao i od strane kojeg lica, te što je bilo upisano“, priopćili su iz tužiteljstva.

Aktualni ministar unutarnjih poslova Aleksandar Vulin iznio je podatak da su prisluškivana 1882 razgovora Vučića i članova njegove obitelji s 26 osoba koje su bile pod operativnom obradom. PHOTO: Dusko Jaramaz/PIXSELL

Ubrzo je 29-godišnji Stanković izrešetan na ulici, što je izazvalo šok u vrhu vlasti. Tadašnji ministar unutarnjih poslova Nebojša Stefanović je poručio: „Objavljujemo rat ovoj vrsti mafije. Biće to teška borba, koju policija i sigurnosne snage moraju podnijeti, ali to moramo učiniti zbog naših građana. U ovom ratu država mora pobijediti.“ Stefanović je dodao da objavljuje rat kriminalnim organizacijama, „posebno s prostora jedne bivše jugoslavenske republike, koji dolaze u Srbiju i misle da se mogu obračunavati na našim ulicama“.

Povodom likvidacije osuđenog trgovca narkoticima je i Vučić imao potrebu kazati: „Mi ćemo se, bez obzira na cijenu, žestoko obračunati s onima koji misle da po Beogradu mogu ubijati kako stignu. Žestoko ćemo se obračunati, pa neka dobro razmisle jesu li jači od države Srbije. Moja poruka im je da će Srbija pobijediti, bez obzira na cijenu.“ I prema Vučićevim riječima, ubojstvo je „uvezeno“ iz bivše republike SFRJ-a, čime je, kao i Stefanović, ukazao na Crnu Goru i sukob tamošnjeg Kavačkog klana, čija je filijala Stanković bio, i suparničkog Škaljarskog klana.

Stankovićeva smrt je u prvi plan izbacila Belivuka, čiji uspon nije uspjela zaustaviti ni optužnica za sudjelovanje u ubojstvu karatista Vlastimira Miloševića, navodno radi preuzimanja osiguranja beogradskih splavova, vrlo unosnog posla vezanog za trgovinu drogom. Policija je tvrdila da ima čvrste dokaze, ali je sudski vještak promijenio iskaz i došlo je do kontaminiranja dokaznog materijala, odnosno Belivukovog DNK, pa je oslobođen.

Poslije toga su Belivuk i članovi njegove grupe viđani na mitinzima SNS-a, kojem su, u crnim terenskim vozilima, pomagali i na lokalnim izborima „usmjeravajući“ građane kako da glasaju. Sudjelovali su i kao dio osiguranja na predsjedničkoj inauguraciji Vučića u svibnju 2017. godine, kao i u prebijanju sudionika oporbenih uličnih protesta prošlog ljeta.

Kao državne zasluge su se Belivuku pripisali i sudjelovanje u tajanstvenom noćnom rušenju zgrada u beogradskoj četvrti Savamala radi širenja Vučićevog omiljenog građevinskog projekta Beograd na vodi te organiziranje grupa čiji su se članovi prošle godine, tijekom policijskog časa uvedenog zbog pandemije, kretali nesmetano po Beogradu i na krovovima višekatnica palili baklje, suprotstavljajući se tako građanima koji su na prozorima lupali u lonce i šerpe, protestirajući zbog izuzetno oštrih restriktivnih mjera.

Za Belivuka se našlo i mjesto u počasnoj loži Partizanovog stadiona.

Takvom statusu je možda pridonijelo i druženje Vučićevog sina Danila s Belivukovim suradnicima, kao što je Aleksandar Vidojević. Na Svjetskom nogometnom prvenstvu u Rusiji je Danilo Vučić, na utakmici Srbija – Kostarika, fotografiran u društvu policiji poznatih „navijača“, među kojima je, pored Vidojevića, bio i Boris Karapandžić. Pojavila se i fotografija mlađeg Vučića u zagrljaju člana navijačke grupe Alkatraz Damjana Šobića. Karapandžić je uhapšen kao član Belivukove grupe, a Šobić nekoliko dana kasnije.

Advokat i nekadašnji koministar policije Božidar Prelević je izjavio da je Belivukova grupa predstavljala „jedni će reći vojno krilo, a drugi će je nazivati kriminalnim krilom SNS-a“. „Treći će tvrditi da je SNS, zapravo, političko krilo organiziranog kriminala“, naveo je Prelević uz konstataciju da su „navijači“ izvaninstitucionalna sila za političko i svako drugo nasilje, zbog čega im je vlast, kao protuuslugu, dozvolila da rade što god hoće.

Ključni segment istrage protiv Belivuka bio je trenutak u kojem je FBI razbio enkripciju i povezao sve koji su zloupotrebljavali aplikaciju Sky. PHOTO: FBI/Wikimedia Commons/Public Domain

Belivukovi problemi s vlastima su se, prema svemu sudeći, pojavili u listopadu, kada je Vučić na Instagram postavio videosnimku s porukom: „Dok smo se borili za bolji životni standard, Kosovo i bolji zdravstveni sistem, neki ljudi su pomislili da je najisplativiji posao da budu mafijaši, ubijaju, otimaju naše građane, siju strah. Obećavam, pobijedit ćemo ih i to im jamčim bez obzira na osobne, političke i svake druge posljedice.“

Bila je to tko zna koja Vučićeva objava rata mafiji, ali ova je bila upućena bez jasnog povoda.

Početkom veljače uhapšeni su Belivuk i petnaestak njegovih suradnika, a Vučić i državni mediji počeli su javnost zasipati slikama iskasapljenih leševa žrtava bande koja je godinama imala podršku u vlastima. Te fotografije su zabilježene na aplikaciji Sky, čiju su zaštitu strane službe uspjele probiti. Pitanje je bi li Belivuk bio iza rešetaka da FBI nije srušio tu aplikaciju, baš kao i je li itko iz srpske vlasti imao takve telefone i komunicirao s Belivukom?

U ulozi najsumnjivijeg Belivukovog suradnika iz aparata vlasti našao se nekadašnji ministar policije a sada vojske Stefanović, koji je u nemilost pao još početkom godine. Tada je Vučić izjavio da je prisluškivan, kao i članovi njegove obitelji, i da se radilo o pokušaju državnog udara.

Aktualni ministar unutarnjih poslova Aleksandar Vulin je iznio podatak da su prisluškivana 1882 razgovora Vučića i članova njegove obitelji s 26 osoba koje su bile pod operativnom obradom, da se zna tko je praćenje naredio i kome su dostavljani izvještaji, o čemu je obaviješteno i tužiteljstvo. Ali poslije gotovo devet mjeseci, cijeli postupak je tek u predistražnom postupku u Tužiteljstvu za organizirani kriminal.

Jedini konkretan rezultat te afere je ostavka Stefanovića na funkciju predsjednika beogradskog Odbora SNS-a, ali je iz nekog razloga ostao potpredsjednik Vlade Srbije i ministar obrane.

Nedavno su se u medijima pojavili iskazi Belivuka i njegovog najbližeg suradnika Marka Miljkovića, dani tužitelju prošlog mjeseca. Mada je jasno da mu je teško vjerovati, ne samo jer je kriminalac nego i jer je kao optuženi jedini sudionik u postupku koji bez posljedica po sebe ima pravo ne govoriti istinu, Belivuk je iznio tvrdnje da su on i suradnici navijačka, a ne organizirana kriminalna grupa te da su ispunjavali ono što je tražio „sam vrh države“. Naveo je da su onemogućavali uvredljivo skandiranje Vučiću s nogometnih tribina, sprečavali napad huligana na beogradski Gay Pride, dolazili na mitinge SNS-a kako bi bili masovniji, kao i da je član te partije od 2011. godine, što bi značilo mnogo dulje od većine ministara i članova parlamenta. Belivuk i Miljković su izjavili i da su imali sastanke s Vučićem i Vulinom.

U optužnici protiv Belivukove grupe se na više od 300 stranica ne spominju ličnosti iz vlasti koje su im omogućile ostvariti toliku moć i činiti zločine, a odnosi se isključivo na period od 2019. godine.

Objavljeni iskazi Belivuka i Miljkovića su ponovo skrenuli pažnju na ministra Stefanovića pa je u vladinim medijima optužen da je koristio telefon s aplikacijom Sky, baš kao i domaći kriminalci i mafijaši širom svijeta, radi, kako su mislili, sigurne komunikacije. Stefanović je ocijenio da se radi o „monstruoznoj izmišljotini“, najavio tužbu i naglasio da je kao ministar policije intenzivno surađivao s SAD-om i da je ključni segment istrage protiv Belivuka bio trenutak kada je FBI razbio enkripciju i povezao sve koji su zloupotrebljavali aplikaciju Sky.

Stefanovićeva je izjava protumačena kao poruka da je „američki čovjek“, čime je u Srbiji zaštićen.

Sky se u Europi proširio početkom prošle godine i imao je 170.000 korisnika. Pošto je aplikacija dekodirana, svjetskim službama je omogućeno da prate komunikaciju organiziranih kriminalnih grupa. Tvrdi se da je posredstvom Skya razmjenjivano i po tri milijuna poruka dnevno te da je 20 posto korisnika aplikacije bilo u Belgiji i Nizozemskoj, pošto su luke u Antwerpenu i Rotterdamu odredište za ogromne količine narkotika namijenjenih europskom tržištu.

Jedini konkretan rezultat afere je ostavka Nebojše Stefanovića na funkciju predsjednika beogradskog Odbora SNS-a, ali je iz nekog razloga ostao potpredsjednik Vlade Srbije i ministar obrane. PHOTO: Milos Tesic/ATAImages/PIXSELL

Što se tiče Stefanovićeve tvrdnje o FBI-u i Belivukovoj istrazi, Vučić je rekao: „Gotovo sve su uradili naši državni organi. S izuzetkom potpore i zajedničkog rada po pitanju određenih dokaznih predmeta s europskim službama, FBI nije radio ništa. Pod milim bogom ništa po ovom pitanju. FBI nas je obavijestio za aplikaciju ANOM, koju je proizveo, a kriminalci su mislili da je sigurna. Obavijestili su nas da imaju određene podatke, ali to je bilo kada je sve bilo završeno… Ne postoji FBI u sudjelovanju. Što se tiče slučaja Belivuka, ne postoji FBI apsolutno ni u čemu. Čak ni u ovom slučaju nam nisu dostavili ništa. Oni vam dostavljaju za neke druge stvari… Za aplikaciju Sky dobili smo podršku europskih službi, tek naknadno za ANOM od američke.“

Odmah se oglasio i Stefanović, tvrdeći da ni u jednom trenutku nije rekao da je FBI sudjelovao u istrazi protiv Belivuka i njegove grupe, a zatim je poručio: „Što se moje smjene tiče, o njoj se ne trebaju brinuti ni opozicija ni pojedini ostrašćeni provladini mediji. To je isključivo stvar Vučića i on ima moju ostavku u svakom trenutku, ako procijeni da je treba aktivirati.“

Time se stekao dojam da se pregovori između Vučića i Stefanovića nastavljaju i da se obojica nadaju dogovoru kakav bi zadovoljio sve strane i izbjegao dodatnu štetu, kakvu bi, možda, moglo izazvati objavljivanje sadržaja nekih od 1882 telefonska razgovora s osobama iz kriminalnog miljea ili nepoznatih podataka o ministarskim poslovnim pothvatima.

To omogućuje Vučiću da tvrdi da ne zna što se krije u Sky telefonima i aplikacijama i da nema pojma što je to jer to nikad u životu nije vidio…

„Ja to pobrkao s onim Skype. Prvih pet dana kada se pojavilo u javnosti, ja kažem ‘taj Skype’, oni me ispravljaju – ‘to je Sky’“, rekao je Vučić.

Sljedeća njegova izjava će, možda, glasiti: „Ne znam što je Sky, jel to onaj skaj kao umjetna koža?“