Nakon zločina u školi ‘Vladislav Ribnikar’ tisuće Beograđana imale su potrebu pohoditi mjesto pokolja i zapaliti svijeću, položiti cvijet, ostaviti igračku ili poruku. Srpski predsjednik, premijerka i gradonačelnik Beograda nisu to učinili
Ne možete stvarati jedno društvo kao pornografski film i očekivati da će sve biti u redu. Sve je ovdje došlo do apsurda. Moramo se preispitati, gdje živimo i kakva nam je vlast. Sve što nam se događa ide od vrha društva. Ako imate na vrhu društva nekoga tko potječe iz navijačkog miljea i ako mu je zadovoljstvo da emitira svoj ukus i moral društvu, onda to završava ovako. A oni su se zacementirali na vlasti i pokušavaju po svaku cijenu ostati na vlasti.“
Tim riječima je poznati režiser i pisac Goran Marković, autor filmova „Specijalno vaspitanje”, „Nacionalna klasa”, „Tajvanska kanasta”, „Variola vera”, „Tito i ja”, „Sabirni centar”, „Turneja”, opisao Srbiju u kojoj su trinaestogodišnji Kosta Kecmanović u Osnovnoj školi “Vladislav Ribnikar” u centru Beograda i sedam godina stariji Uroš Blažić u prigradskoj općini Mladenovac, za manje od 48 sati, pucajući iz pištolja i automatske puške, ubili sedam djevojčica, dvojicu dječaka i još osam osoba. Ranili su 20 osoba, uključujući šestero djece.
Ministar prosvjete Branko Ružić je na strijeljanje djece u beogradskoj osnovnoj školi reagirao tvrdnjom da je “Srbija, nažalost, dio onog svijeta u kojem se takve stvari sve češće događaju”. “Evidentan je kancerogen i poguban utjecaj interneta, videoigrica, takozvanih zapadnih vrijednosti. Svima nam je jasno da je potreban krupan preokret, pooštravanje mjera, ali i sistemsko iznalaženje rješenja kako ova tragedija ne bi prerasla u društveno prihvatljiv način ponašanja, kakav je slučaj u nekim zapadnim društvima”, rekao je Ružić.
Koji kao da ne zna da se u zemlji čiji je ministar u medijima bliskim vlastima i partijama vladajuće koalicije idealiziraju ratni zločinci i kriminalci kao što su bivši komandant Vojske Republike Srpske Ratko Mladić, osnivač Srpske dobrovoljačke garde Željko Ražnatović Arkan, lider Srpske radikalne stranke Vojislav Šešelj, osnivač jedinice “Knindže” Dragan Vasiljković… Ružiću kao da nije poznato da Televizija Pink u svom reality programu “Zadruga”, čiji su najznačajniji sudionici kriminalci i “starlete”, favorizira Zvezdana Slavnića, koji je zbog ubojstva bio osuđen na 10 godina zatvora. Možda Ružić ne zna da je glavni urednik TV Happy Milomir Marić činjenicu da kriminalcima posvećuje mnogo prostora u svom programu objasnio riječima: “Ja sam njihov sudac, psihijatar i vladika. Govorim o njihovom radu i ulozi, i više se boje mene nego pravosudnih organa.”
Spominjući “zapadne vrijednosti” i “neka zapadna društva”, Ružić kao da je zaboravio da se u rujnu u ruskom gradu Iževsku 34-godišnji Artem Kazancev odlučio vratiti u đačke dane, naoružan dvama pištoljima, i u osnovnoj školi čiji je bio učenik ubiti jedanaestero djece i sedmero odraslih. Povratak u školske klupe Kazancev je obilježio i ranjavanjem 22 djece i jedne odrasle osobe.
Ružić kao da je zaboravio i da je u kolovozu u dalekoj, ali Srbiji bratskoj Kini, vjerojatno pod utjecajem “zapadnih vrijednosti i društva”, 48-godišnji Liu Xiaohui u dječjem vrtiću u oblasti Đangsi, na jugoistoku zemlje, ubio tri osobe i šest ranio. Moguće je da Ružiću, dok je govorio o “kancerogenom i pogubnom utjecaju interneta, videoigrica i takozvanih zapadnih vrijednosti”, nije bilo poznato da je u prijateljskoj Kini u proteklih 13 godina u napadima na dječje vrtiće i škole više od 80 osoba ubijeno, dok je skoro 420 ranjeno. Napadači na djecu u Kini su uglavnom koristili noževe, čekiće, satare i sjekire, zbog vrlo strogih zakona vezanih za posjedovanje vatrenog oružja.
Vučić je najavio da će u škole biti razmješteno 1000 policajaca, a nakon šest mjeseci još 1200 radnika MUP-a te da će to smanjiti nasilje u školama 80 posto – iako nije naveo kako je došao do te brojke
Srpski zakoni o vatrenom oružju među najrigoroznijima su u Europi. Usprkos tome, stanovnici Srbije ozbiljno su naoružani i kršenje zakona gotovo je svakodnevno. Pucanje u zrak uobičajeni je dio raznih proslava, vatreno oružje se koristi u obračunima kriminalaca, ali protekli tjedan doveo je do žrtava među običnim građanima kakve se mogu usporediti s rezultatom ruskih raketnih napada na Ukrajinu.
Što se objašnjava tvrdnjom da se radi o oružju zaostalom iz ratova vođenih devedesetih godina na prostoru Jugoslavije. Beograd je tijekom posljednje decenije 20. stoljeća vrlo aktivno sudjelovao u oružanim sukobima u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i na Kosovu, ali su ti ratovi okončani 1999. godine, odnosno prije skoro dva i pol desetljeća. Drugi svjetski rat je bio završen u svibnju 1945. godine. Dva i pol desetljeća kasnije, odnosno sredinom šezdesetih godina, nitko nije u Jugoslaviji govorio o “zaostalom oružju”. Možda ga je bilo, ali ga je malo tko koristio. Ponekad se pucalo na slavljima, vrlo rijetko su zločini iz strasti bili vezani za vatreno oružje. Gotovo nikada nije korišteno u obračunima kriminalaca. Strijeljanje djece u školi ili ubijanje ljudi na ulici bilo je nezamislivo.
Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić izjavio je, nakon što su u centru Beograda ubijeni sedam djevojčica, dječak i školski čuvar Dragan Vlahović, da tu školu pohađaju djeca imućnih roditelja, čija primanja nisu manja od 2500 eura, da imaju svega u izobilju i da ne čine dio populacije koji se bori za egzistenciju. Vučić je zatražio uvođenje moratorija za izdavanje dozvola za držanje i nošenje oružja u naredne dvije godine, reviziju svih dozvola za posjedovanje oružja, kontrolu rada svih streljana. Uputio je zahtjev da se starosna granica za krivično-pravnu odgovornost smanji s 14 na 12 godina. Vučić je iznio podatak da građani Srbije posjeduju skoro 770.000 komada oružja, od čega više od 230.000 pištolja i revolvera.
Prema Vučićevim riječima, u škole će biti raspoređeno 1000 policajaca i u narednih šest mjeseci bit će zaposleno još 1200 radnika Ministarstva unutarnjih poslova. “Time će se 80 posto smanjiti vršnjačko nasilje u školama”, izjavio je Vučić, ne navodeći metodologiju kojom je utvrđena ta procjena ni razlog zašto prosvjetne ustanove ne bi dobile 1000 novih psihologa umjesto 1000 policajaca.
Nakon što je Blažić dan kasnije u selima u blizini Mladenovca i Smedereva, pucajući iz automatske puške, ubio osam osoba i ranio 14, Vučić je rekao kako je zatražio da se u Srbiji vrati smrtna kazna, ali da je vlada premijerke Ane Brnabić to odbila. Vučić je naveo da je Blažić u trenutku hapšenja nosio majicu kojom se veliča nacistički lider Adolf Hitler, jer je imala natpis “Generacija 88”.
„Pozdrav generaciji 88 je Hitlerov pozdrav. U Srbiji si našao Hitlera da slaviš? Hitlera, koji je toliko ljudi poubijao ovdje. Đubre jedno! Ovdje si našao da mu se diviš“, izjavio je Vučić, koji kao da nije svjestan aktivnosti neonacističkih organizacija u Srbiji niti da je ministar građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture Goran Vesić nedavno, uz zastave Srbije i Beograda, pozirao s grupom bikera čiji je jedan član bio u majici s kukastim križem, lubanjom i ukrštenim kostima.
Pored toga, Vučić nije izgovorio istinu kada je rekao da je Blažić imao majicu s nacističkim simbolom. Uz natpis “Generacija 88 na turneji”, na Blažićevoj majici bila je odštampana i mapa Španjolske, Italije i Francuske. Vučićevoj tvrdnji o nacizmu suprotstavljeno je objašnjenje da se radi o majici koju su maturanti Ekonomsko-trgovačke škole iz Sopota 2006. godine nosili na ekskurziji u Španjolskoj, Francuskoj i Italiji.
Vučić godinama inzistira na tome da je Srbija najveća vojna sila u regiji, uz nenadmašan policijski aparat, koja će biti ojačana prijemom 5.000 novih pripadnika specijalnih jedinica, što se često pred kamerama demonstrira borbenim vježbama. Poslije zločina u selima u blizini Mladenovca i Smedereva, u potrazi za Blažićem bilo je angažirano 600 policajaca, uz podršku helikoptera i upotrebu termovizijskih kamera. Blažić se osam sati kasnije predao u blizini Kragujevca, sedamdesetak kilometara od mjesta zločina, nakon čega je optužen za terorizam. Laik bi se mogao upitati koliko bi vremena bilo potrebno da 600 vrhunskih srpskih policajaca na njima poznatom terenu locira osobu koja je prošla barem osnovnu terorističku obuku.
Poslije zločina u školi “Vladislav Ribnikar” tisuće Beograđana imale su potrebu pohoditi mjesto pokolja i zapaliti svijeću, položiti cvijet, ostaviti igračku ili poruku. Vučić to nije učinio, kao ni Ana Brnabić, članovi njene vlade niti gradonačelnik Beograda Aleksandar Šapić. Kao da su se bojali susreta s građanima.
Srpski zakoni o vatrenom oružju među najrigoroznijima su u Europi. Usprkos tome stanovnici Srbije su ozbiljno naoružani i kršenje zakona gotovo je svakodnevno, a za to se krivi nedavne ratove
Tek tri dana poslije ubojstva učenika Šapić je položio vijenac, ali ispred zgrade Skupštine Beograda, gdje je njegova kancelarija, mada je škola “Vladislav Ribnikar” udaljena samo nekoliko stotina metara. Ministar prosvjete Ružić je četiri dana nakon zločina položio vijenac ispred škole i iako su, po njegovom mišljenju, masovna ubojstva rezultat “kancerogenog i pogubnog utjecaja interneta, videoigrica i zapadnih vrijednosti”, podnio ostavku i poručio: “Nadam se da svi pravdoljubivi građani, ali i politički oponenti, osjećaju potrebu da budemo ujedinjeni u boli, tuzi i borbi, da kao društvo dobro pobijedi zlo, a pravda nepravdu. Srbiji su potrebne mudrost, staloženost, ljubav i empatija, nikako raspirivanje konflikata i angažiranje medijskih mašinerija za te potrebe, ma s koje strane dolazile”.
Nakon što su za ponedjeljak 8. svibnja bili najavljeni protesti u Beogradu i Novom Sadu, Vučić je ocijenio da se radi o pogrešnom i neodgovornom pozivu dijela opozicije. Uz to je Vučić slagao: „Proteste traže oni koji zahtijevaju da pustimo odmah dijete monstruma, da ga vratimo roditeljima, da je sve u redu, pa da dočekamo da, valjda, sljedeći put ubije 100 ljudi.“
Ana Brnabić je izjavila kako je skandalozno i neshvatljivo da se za masovna ubojstva optužuje Vučića i njegovu Srpsku naprednu stranku (SNS), uz tvrdnju da to ne pridonosi smanjivanju nasilja i polarizacije u Srbiji.
U skladu s potrebom da se u Srbiji smanji polarizacija, Vučić je naveo da će se dok je živ boriti protiv najgoreg ološa koji jedinu političku šansu vidi u tragediji Srbije. Predsjednik srpskog parlamenta Vladimir Orlić rekao je da opozicija masovna ubojstva koristi podmuklo i sebično i da je najavljeni prosvjed “besmislen, jer tu nikakvog realnog argumenta nema”.
Odbor SNS-a beogradske općine Palilula je saopćio: “Dobro poznati nasilnici iz redova opozicije pozivaju na ‘proteste protiv nasilja’ i koriste nesreću vlastitog naroda. Na taj način, kao da nije proliveno dovoljno nedužne i nevine srpske krvi, priželjkuju izazivanje kaosa i prizivaju sukobe kako bi se dočepali vlasti.” Odbor SNS-a beogradske općine Zvezdara osudio je “apsolutno ogavno ponašanje opozicije bestidnim pozivom ljudi na ulice”. “Neprestana prljava politička kampanja prerasta u neviđenu morbidnu i bolesnu retoriku uperenu protiv Srbije i Vučića”, poručili su sa Zvezdare. Odbor SNS-a općine Vračar, na čijem se teritoriju nalazi škola “Vladislav Ribnikar”, ocijenio je da su “karikaturalne mentalne sposobnosti opozicije monstruozne”. “Bezlično zlo, uronjeno u izvitoperenu ambiciju, usuđuje se koristiti nacionalnu tragediju za osobni interes”, ocijenili su Vračarci.
Vlada Srbije je, inače, u četvrtak, dan poslije strijeljanja djece u školi “Vladislav Ribnikar”, usvojila prijedlog zakona kojim bi se ukinula konverzija prava korištenja u pravo vlasništva na građevinskom zemljištu. Kada je takva odluka vlade najavljena krajem prošle godine, okarakterizirana je kao legalizacija korupcije.
‘Ne možete stvarati jedno društvo kao pornografski film i očekivati da će sve biti u redu. Sve je ovdje došlo do apsurda. Moramo preispitati gdje živimo i kakva nam je vlast’, kaže Goran Marković
Ukidanjem obaveze konverzije uz naknadu firmama se omogućava da svoje pravo korištenja državnog građevinskog zemljišta, stečeno kupovinom kompanija iz privatizacije, stečaja ili kroz izvršni postupak, pretvore u vlasništvo bez naknade koja je po sadašnjim propisima obavezna.
Investitori koji su kroz privatizaciju ili stečaj kupovali poduzeća postajali su vlasnici tih firmi, ali ne i zemljišta na kojima su se poduzeća nalazila. Da bi stekli vlasništvo i na zemljištu na kojem se poslovna zgrada nalazi, investitori moraju platiti naknadu za konverziju prava korištenja u pravo vlasništva na tom zemljištu. Predloženom promjenom omogućilo bi se kompaniji koja je jeftino kupila prezaduženu firmu da besplatno stekne njeno zemljište i tako, bez plaćanja milijuna eura naknade, dobije priliku, naprimjer, izgraditi tisuće četvornih metara stambenog ili poslovnog prostora.
Toliko o “korištenju nesreće srpskog naroda”, “apsolutno ogavnom ponašanju” i “bezličnom zlu uronjenom u izvitoperenu ambiciju, koje se usuđuje koristiti nacionalnu tragediju za osobni interes”.
Komentari