Srpski predsjednik svojim građanima prijeti uvođenjem ‘policijskog sata od 24 sata’, iako taj termin ne postoji u pravnom sustavu Srbije, a njegovi najbliži suradnici govore o isključivanju društvenih mreža kao jedinom načinu da se zaustavi panika

Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić u subotu je, uz osmijeh, najavio da će policijski sat, uveden zbog pandemije koronavirusa, sljedećeg dana biti produžen na 12 sati i trajati od 17 do 5 sati “jer je očigledno da ne možemo biti dovoljno disciplinirani”, i zaprijetio: “Ne tjerajte nas da uvedemo policijski sat 24 sata dnevno.”

“Što me briga što nitko to drugi na svijetu nije uveo. Ja ću uvesti. Možete pisati Europskom vijeću, upravi vodovoda, potpuno mi je svejedno. To će se dogoditi u Srbiji. Jer moj posao je štititi živote ovog naroda. Vjerujte mi da ću bez ikakvog pardona to provesti u djelo”, izjavio je Vučić smješkajući se, bez preciziranja što znači “policijski sat od 24 sata”. U sklopu izvanrednog stanja, proglašenog zbog koronavirusa, policijski sat, termin koji pravni sustav Srbije ne poznaje, uveden je u srijedu, 18. ožujka, i na snazi je bio od 20 do 5 sati. Ta mjera se nije odnosila na sve građane jer osobama starijima od 65 godina u gradovima i starijima od 70 u selima apsolutno je zabranjen izlazak iz kuće.

Kao razlog je navedena zaštita njihovih života od koronavirusa, ali Vučić kao da nije vodio računa o činjenici da osobe u poznim godinama obično imaju već manje–više narušeno zdravlje, zbog čega im se preporučuje kretanje. Srpske vlasti zaključile su da umirovljenici, prema Vučićevim riječima “najodgovorniji, najbolji i najdiscipliniraniji dio naroda”, nemaju pravo ni na sat šetnje izvan četiri zida, kakvo uživaju čak i okorjeli kriminalci u zatvorima. Stariji su, ipak, dobili ponižavajuću mogućnost da jednom tjedno iziđu na ulicu – nedjeljom od 3 do 8 sati ujutro, radi odlaska u kupovinu.

Srpske vlasti su u prvi mah zaključile da koronavirus napada na ulici isključivo od 20 do 5 sati, zbog čega su ljudima naredile da se u to doba zaštite u svoja četiri zida. Nekoliko dana kasnije je policijski sat produžen za tri sata, za koliko je skraćeno radno vrijeme trgovina i samoposluga, čime su u njima povećane gužve, a samim tim i mogućnost širenja virusa.

Neki Vučićevi simpatizeri, međutim, smatraju da mjere izvanrednog stanja moraju biti strože. Profesor beogradskog Fakulteta sigurnosti i član parlamenta iz Vučićeve Srpske napredne stranke (SNS) Zoran Dragišić je gašenje društvenih mreža i kontrolu informiranja nazvao mogućim “nužnim mjerama da se prevlada problem”.

Bivši savjetnik nekadašnjeg predsjednika Srbije Borisa Tadića i bivši član benda Idoli Nebojša Krstić, koji je jedinu liječničku praksu imao prije više od tri desetljeća u Komiži, predložio je isključenje Twittera, Facebooka i YouTubea tijekom izvanrednog stanja. Naveo je da je to “jedini djelotvoran način da se suzbije pandemija širenja panike i spriječe njeni potencijalno smrtonosni efekti”. Prema Krstićevim riječima, na internetu “postoji dobro organizirana grupa takozvanih opinion makera, koji sipaju otrov, lažne vijesti i dezinformacije”.

Jedna od temeljnih vrijednosti Vučićeva režima je insistiranje na brojnim neprijateljima, a pandemija je donijela novu vrstu neprijatelja – Srbe koji se vraćaju u domovinu iz zemalja pogođenih koronavirusom

Krstić je ocijenio da je, ako se mora obaviti dezinfekcija prostorija u kojima postoji infekcija, “nužno izvršiti i deratizaciju javnog prostora od svih koji svjesno, namjerno i organizirano obmanjuju građane i destabiliziraju sustav njihove zdravstvene zaštite”. Uz podsjećanje na to da je 2003. u policijskoj akciji “Sablja”, poslije ubojstva srpskog premijera Zorana Đinđića, bilo uhapšeno 11.000 osoba, Krstić je naveo da bi u operaciji “Dezinfekcija i deratizacija” “bilo dovoljno privesti deseterostruko manje”. Dobiva se dojam da vlast svoju nepripremljenost za pandemiju pokušava prikriti represijom i optuživanjem “neodgovornih” građana.

“Koronavirus je dosta slabiji od obične sezonske gripe. Situacija se prati od samog početka i Srbija je apsolutno spremna. Zaraženih je 98 posto u Kini i samo dva posto u Europi. I kada se pojavi virus i imamo jedno, dvoje, troje oboljelih, sistem reagira i nema mjesta panici. Ovo je stvar koja se mora prepustiti stručnim službama. Važno je da svaki pojedinac čini ono što je do njega – redovito pere ruke, prošeta se”, rekao je srpski ministar zdravlja Zlatibor Lončar 26. veljače.

Istoga dana je pred televizijskim kamerama Vučić objašnjavao da se od korone štiti svakodnevnim ispijanjem rakije i smijao se dok je dječji pulmolog Branimir Nestorović tvrdio da se radi o “najsmješnijem virusu u povijesti čovječanstva” i savjetovao Srpkinjama da odu u shopping u Milano i iskoriste “velike popuste”, iako je u Italiji koronavirus već bio odnio 12 života. Iako su 2. ožujka tri talijanske regije zatvorile sve lokale osim trgovina živežnim namirnicama i apoteka, Vučić je dva dana kasnije raspisao parlamentarne izbore u Srbiji. Iako je za svaku izbornu listu potrebno 10.000 potpisa građana, SNS je, demonstrirajući svoju moć, odmah prikupio 90.000, zbog čega su njeni simpatizeri satima čekali u dugim redovima i gužvali se u lokalnim odborima vladajuće partije. Sljedećeg dana, 6. ožujka, u Srbiji je zabilježen prvi slučaj koronavirusa. Vučić je ocijenio da će, ako se broj zaraženih bude povećavao, to biti za dva, tri, pet, 10 slučajeva, a ne stotine i tisuće, ali je izrazio bojazan da će koronavirus najveće posljedice ostaviti na ekonomiju. Tvrdnju da nema mjesta panici potkrijepio je riječima da svakoga dana 25 puta više osoba umre od uboda komarca, nego od koronavirusa. Zamjenica direktora Instituta za javno zdravlje “Milan Jovanović Batut” Darija Kisić Tepavčević je, međutim, u nedjelju, 22. ožujka, iznijela podatak da je prva infekcija koronavirusom utvrđena 1. ožujka – pet dana prije nego što je javnost službeno obaviještena da je bolest stigla u Srbiju, tri dana prije nego što su raspisani izbori i četiri dana prije nego što je SNS prikupio potpise i predao ih Republičkoj izbornoj komisiji. “Bio je u pitanju uvezeni slučaj. Ta osoba je izolirana, hospitalizirana i nije se dalje proširilo”, rekla je Darija Kisić Tepavčević, uz podatak da je dva dana kasnije, 3. ožujka, registriran i drugi slučaj, u kojem se “već desila lokalna transmisija”.

Što dovodi do pitanja zašto su vlasti pet dana krile prisustvo bolesti i koliko je ljudi time bilo ugroženo, uključujući agilne aktiviste i simpatizere SNS-a? Vlada Srbije je 10. ožujka odlučila da koronavirus proglasi zaraznom bolesti i ograniči ulazak u zemlju stranim državljanima iz Italije, Irana, Južne Koreje, Kine i Švicarske, a zatim i Rumunjske, Austrije, Francuske, Grčke, Njemačke, Slovenije i Španjolske. Unatoč brojnim zahtjevima da vrtići, škole i fakulteti prekinu rad, Vlada je odbijala donijeti takvu odluku, pozivajući se na “mišljenje struke”. Očekivalo se da će vlasti, zbog očite zdravstvene prijetnje, zatvoriti ugostiteljske objekte, tržnice, kladionice i dozvoliti rad isključivo apotekama i trgovinama hrane i proizvoda nužnih za svakodnevni život. To se nije dogodilo. Vučić se odlučio za mnogo strože rješenje i u nedjelju, 15. ožujka, proglasio je izvanredno stanje. Ali kafići, kladionice i tržnice nastavili su funkcionirati. Prestali su raditi tek šest dana kasnije, u subotu, 21. ožujka, navečer.

Ministar zdravlja Lončar je 20. ožujka, samo 23 dana nakon što je govorio o slabosti koronavirusa, apsolutnoj spremnosti Srbije, odsustvu razloga za paniku i potencijalnih “jedno, dvoje, troje oboljelih”, izjavio: “Sutra nećemo moći objasniti da smo srušili zdravstveni sustav zato što smo imali neodgovorne, kojima nije stalo do sebe, drugih, ni do čega.”

Medicinsko osoblje je po cijele dane posvećeno pacijentima, rade u smjenama, rijetko odlaze kući, zato što se netko ne želi ponašati u skladu sa situacijom. Virus se prenosi kontaktom, kada se s nekim vidite. Prema tome, hoće li ga netko dobiti, prenijeti, samo ovisi o nama osobno”, rekao je Lončar u danu kada je u Srbiji zabilježen prvi smrtni slučaj od koronavirusa i 135 zaraženih. Uz zatvorene sve granične prijelaze, ukinuti međugradski autobusni i željeznički promet, vojno osiguranje bolnica, pripadnike armije s automatskim puškama na ulicama, policijski sat, zabranu svim starijim osobama da napuštaju kuće i stanove, unatoč Lončarevu savjetu izrečenom tri tjedna ranije da je “važno da svaki pojedinac prošeta”.

Mnogi građani Srbije znatno su prije vlasti shvatili ozbiljnost prijetnje. Dok je 26. veljače Lončar govorio o samo dva posto zaraženih u Europi, a Vučić se smijao Nestorovićevim tvrdnjama o “virusu koji postoji samo na Facebooku”, u beogradskim apotekama skoro je bilo nemoguće pronaći zaštitnu masku. Gotovo ih je nemoguće kupiti i tri tjedna kasnije, kao i alkohol, dezinfekcijsko sredstvo, suhi gel za pranje ruku, zaštitne rukavice.

Jedna od temeljnih vrijednosti Vučićeva režima je insistiranje na brojnim neprijateljima Srbije – “Šiptarima”, “ustašama”, stranim plaćenicima, izdajnicima, Zapadu, terorističkim imigrantima… Pandemija je donijela novu vrstu neprijatelja – Srbe koji se vraćaju u domovinu iz inozemstva, iz zemalja pogođenih koronavirusom.

Srpska premijerka Ana Brnabić proglasila ih je najvećim sigurnosnim izazovom jer se vraćaju “i pored svih Vučićevih apela da ostanu u zemljama u kojima žive i borave”. Uz tvrdnju da se od 14. do 18. ožujka u Srbiju vratilo više od 65.000 ljudi, uključujući i oboljele od koronavirusa koji lijekovima snižavaju temperaturu, kako bi mogli proći kontrolu.

“Teško je kontrolirati kretanje svih tih osoba, a moraju biti u samoizolaciji između 14 i 28 dana. Imamo odgovorne građane, ali bi bilo patriotski da su ostali u zemljama u kojima su bili”, rekla je Ana Brnabić, uz upozorenje: “Ako netko uslijed zabrane kretanja zarazi druge osobe, može mu se izreći kazna od jedne do osam godina zatvora, a ako uzrokuje smrt, očekuje ga kazna od dvije do 12 godina zatvora.” Vrh srpske vlasti kao da nije upoznat sa svakodnevnim životom običnih ljudi pa je Ana Brnabić, govoreći o suviše ljudi na ulicama prvoga dana izvanrednog stanja, izjavila da “ne zna dvije osobe u Beogradu koje ne mogu raditi od kuće”, na temelju čega bi se moglo zaključiti da joj je strana priroda posla liječnika, vozača gradskog prometa, apotekara, radnika gradske čistoće, pekara… Kao i da ne zna da značajan dio povratnika iz inozemstva čine ljudi koji nisu mogli ostati na Zapadu jer su zbog koronavirusa izgubili posao, a radili su “na crno”. Ili su studenti čiji su fakulteti do daljnjeg zatvoreni, baš kao i u Srbiji. Vučić je izjavio da se “u dan i pol” iz inozemstva vratilo gotovo 36.000 državljana Srbije. “Vidite koliko imamo neodgovornih ljudi koji su se vratili, a molili smo ih da ne dolaze. Svi su došli… U dva dana, oko 45.000. Od 7.607 kontroliranih osoba, policija je njih 5954 pronašla kod kuće, bili su u izolaciji. Čak 1653 nije pronađeno kod kuće. Je li moguće da je netko toliko neodgovoran da se tako neozbiljno ponaša?” rekao je Vučić.

On je ubrzo iznio još dramatičnije podatke – da je za pet dana, od uvođenja izvanrednog stanja, iz inozemstva došlo 71.187 državljana Srbije. “Više od 200.000 ušlo je u prethodnih desetak dana”, izjavio je Vučić i dodao da se prate talijanski telefonski brojevi. “Ne prisluškujemo, već pratimo kreću li se ljudi s talijanskim brojevima u roamingu. Kreću se”, naglasio je Vučić. Sljedećeg dana je njegovo neslužbeno glasilo Informer na naslovnoj stranici imalo poruku: “Prijeti nam eksplozija epidemije. U Srbiju ušlo 100.000 gastarbajtera, njih barem 6000 ima koronavirus. Ako oni ne ostanu u izolaciji, mogli bismo uskoro imati na tisuće oboljelih i desetke mrtvih. Prijavite policiji sve koji su se vratili iz inozemstva, a nisu se izolirali!”

Dan kasnije, u subotu, 21. ožujka, brojka je postala još veća nakon što je Vučić naveo da je od 5. ožujka u Srbiju ušlo gotovo 318.000 ljudi.

“Nemojte se pitati zašto imamo povećan broj zaraženih. Neki od njih su iz karantena, neki su znali da su zaraženi, došli su se liječiti jer je džabe! Izliječit ćemo ih. Nisam ni sanjao da je toliko ljudi u tih četiri ili pet zapadnoeuropskih zemalja. Dobrodošli u Srbiju, braćo i sestre. Molim vas da ostanete u kućama, da ne zarazite druge. Borit ćemo se da ostanete i radite u svojoj zemlji jer ćemo prije podići ekonomiju nego mnogi drugi”, izjavio je Vučić i dodao: “Od tih 318.000, računam da polovicu ostavimo u Srbiji. Ako sjedite u kući, nikoga ne možete zaraziti i nitko vas ne može zaraziti. Potomci junaka iz Balkanskih ratova, s Kajmakčalana, Cera, Neretve i Sutjeske, budite dovoljno hrabri da sjedite kod kuće da bismo Srbiju spasili. Samo to uradite, a mi ćemo sve drugo, što nisu uradili u najrazvijenijim zemljama, 10 puta bogatijima od nas. Sve smo uspjeli organizirati bolje nego najrazvijenije zemlje. U našim trgovinama je više robe nego u svim zemljama Zapadne Europe i Sjedinjenim Američkim Državama. Tamo se poubijaše po trgovinama. Naša država je vrlo dobro organizirana i ozbiljna”, konstatirao je Vučić. On je izrazio ponos što je osigurao uvoz nekoliko stotina novih respiratora, naglasivši da je to “rezultat naših prijateljstava, poznanstava, ljubavi prema Srbiji”.

Značaj kakav Vučić ima u tim nabavama iskazao je direktor najveće bolnice u zemlji – Kliničkog centra Srbije, Milika Ašanin, izjavom: “Ne znam kako ni odakle je predsjednik nabavio i poslao nam najnovije njemačke respiratore, ali smo dobili jednu od najsuvremenije opreme. Hvala predsjedniku neizmjerno na svemu što čini za naše ljude i narod.”

Vučić je ocijenio da Srbiji može pomoći samo Kina, čiji predsjednik Xi Jinping ‘spašava stotine tisuća života u Srbiji’ te je najavio da će iz Kine avionima stići respiratori i milijuni zaštitnih maski

Što je Vučića potaklo da kaže: “Nedostaje nam još respiratora, nikada nisam zadovoljan. Imat ćemo više transportnih respiratora proporcionalno broju stanovnika nego što će imati najrazvijenije europske zemlje, ne računajući Njemačku… Borit ću se kao mahnit dok ne izguram na 500 novih respiratora, a do sada smo ih imali 400 slobodnih”, rekao je Vučić, uz najavu da će u četvrtak u apotekama biti najmanje 15 milijuna zaštitnih maski, “a onda slijedi još 35 milijuna pa još 50 milijuna”. Vučić je ocijenio da Srbiji može pomoći samo Kina, čiji predsjednik Xi Jinping “spašava stotine tisuća života u Srbiji”, i najavio da će iz Kine stići respiratori i milijuni maski. “Četvorica europskih lidera zatražila su da svojim autoritetom učinim sve što mogu da dobiju respiratore iz Kine. Rekao sam – prvo Srbija, ali pomoći ćemo sve što možemo”, poručio je Vučić.

Prva podrška iz Kine stigla je 15. ožujka, kada je avion Vlade Srbije dopremio paket veličine kutije za tortu, s testovima za detekciju koronavirusa, donaciju humanitarne organizacije Mammoth Fondation iz Shenzhena. Airbus A330 kompanije Air Serbia je u subotu i nedjelju na beogradski aerodrom dopremio iz Kine medicinske aparate, zaštitnu opremu, lijekove, dezinfekcijska sredstva i šest epidemiologa iz Wuhana, odakle se koronavirus raširio po skoro cijelom svijetu. Paketi s opremom su bili obilježeni natpisom “Čelični prijatelji, dijelimo dobro i zlo” i zastavama Kine i Srbije. Peking šalje po svijetu milijune maski i različite nužne materijale i opremu, nadajući se jačanju političkih veza i ublažavanju kritika na račun kineskih vlasti zbog neefikasnog djelovanja na početku širenja koronavirusa. Kina je uputila opremu i stručnjake u Italiju, maske i zaštitna odjela u Liberiju, šalje 100.000 testova za koronavirus na Filipine, najavila je više od 10 avionskih letova za Češku, uplatila je 20 milijuna dolara Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji.

U međuvremenu se u Srbiji pokazalo da ipak postoje gastarbajteri čiji je povratak u domovinu poželjan. Beograd je pozvao medicinske radnike u inozemstvu da prijave spremnost da se privremeno vrate i pomognu u borbi s epidemijom koronavirusa. Sve eventualne troškove, uključujući prijevoz u Srbiju, ishranu i smještaj, pokrila bi vlada u Beogradu. Plaća se, međutim, ne spominje.

Osim što nije izabran najbolji trenutak da se poziv upućuje liječnicima u zemljama suočenima sa žestokim udarom koronavirusa, činjenica je da je nezaposlenih medicinskih radnika u Srbiji oko 15.000, uključujući više od 2000 liječnika i desetak doktora medicinskih znanosti. Mnogi od njih volontiraju u bolnicama i domovima zdravlja i sami plaćaju specijalizaciju i do 6000 eura, iako im nitko ne jamči posao. Zbog čega se uglavnom pripremaju za odlazak preko granice, gdje su mnoge njihove kolege već našle posao. Moguće je da na taj trend utječe i podatak da je država Srbija pokrenula program izgradnje više od 1500 jeftinih stanova za pripadnike snaga sigurnosti. Takav vladin program namijenjen zdravstvenim radnicima ne postoji. Ali nakon proglašenja izvanrednog stanja pripadnici vojske u pancirnim prslucima, s automatskim puškama i naočalama za sunce patroliraju beogradskom pješačkom zonom i osiguravaju bolnice, kao da je virus moguće zaustaviti metkom.

Vlada Srbije je, prema riječima ministra financija Siniše Malog, u ovogodišnjem budžetu namijenila 250 milijuna eura za izgradnju nacionalnog stadiona, ali nije izvjesno da će ta suma biti dovoljna. Lokalne vlasti u Beogradu namjeravaju uložiti dva milijuna eura u podizanje jarbola visokog 80 metara na ušću Save u Dunav, na kojem bi se vijorila srpska zastava od 30 metara. Za projekt viseće gondole, koja bi trebala spojiti Kalemegdansku tvrđavu s drugom obalom Save, udaljenom 986 metara, planirano je 15 milijuna eura. U okolnostima pandemije koronavirusa opravdano je pitanje je li novac namijenjen za te besmislene projekte mogao biti usmjeren u zdravstvo. Kao i je li skoro 830 milijuna eura, koliko je od 2016. godine uloženo u jačanje Vojske Srbije, moglo biti bolje iskorišteno. Jer čini se da polovni ruski borbeni avioni, vojni i policijski helikopteri i protuavionske rakete, namijenjeni iritiranju susjeda i impresioniranju domaće javnosti lažnom vojnom moći, nisu od velike koristi kada se pojavi istinski neprijatelj. Koji je do ponedjeljka prijepodne, prema službenim podacima, pogodio 222 građanina Srbije i odnio dva života.

Lapsus o datumu prvog slučaja koronavirusa

Zamjenica direktora Instituta za javno zdravlje “Milan Jovanović Batut” Darija Kisić Tepavčević je u ponedjeljak poslijepodne rekla novinarima da joj se „omakao lapsus“ kada je prethodne večeri pred kamerama državne Radiotelevizije Srbije izjavila da je prva infekcija koronavirusom u Srbiji utvrđena 1. ožujka, a druga dva dana kasnije. Darija Kisić Tepavčević navela je da je prvi slučaj zabilježen 6. ožujka, kako je i službeno bilo priopćeno.