Miran Vučenović, predsjednik udruge Plavi telefon, govori o novom projektu Blue Line u sklopu kojega je kreirana turistička karta s ciljem olakšavanja kretanja turista u invalidskim kolicima Zagrebom

U rujnu 1991. godine prvi put je zazvonio Plavi telefon. Od tada je istoimena udruga, poznata upravo po najstarijoj liniji pomoći u državi, osmislila i uspješno provela više od 35 društveno-odgovornih projekata. Najsuvremeniji takav projekt nosi naziv „Blue Line“, Plava linija, čije je najnovije postignuće, no zasigurno ne posljednje, izrada pregledne i kompaktne turističke karte za osobe s invaliditetom koji se žele kretati centrom Zagreba u invalidskim kolicima.

Već sada je karta dostupna u informativnim centrima Turističke zajednice grada Zagreba po nevjerojatnoj cijeni od nula kuna. Bila je to zamisao od početka – potpuno besplatan pristup osnovnim navigacijskim informacijama za ranjive članove društva. Voditelj projekta Miran Vučenović, predsjednik Plavog telefona, smatra ovo samo začetkom većeg projekta iz kojeg bi proizašla aplikacija ne toliko različita od karata Googlea, ali od pomoći svim osoba s invaliditetom koji bi htjeli putovati po gradovima Hrvatske tako da bi im prikazala najadekvatnije rute za kretanje. Iako je ovaj cilj za sada još veliki san, prvi korak je napravljen – centar Zagreba je pokriven u fizičkom formatu.

„U Rovinju smo na ljeto 2018. godine, kroz pohvaljeni projekt Plavog telefona u sklopu Erasmusa, okupili 29 mladih s invaliditetom i njihovih asistenata iz regije, gdje smo 8 dana imali edukativne radionice i druženja. Tada i tamo je krenula inicijativna koja je prerasla u projekt ‘Blue Line’, ideja da kreiramo nešto korisno što bi omogućilo dostupnije pristupanje turističkim sadržajima osobama s invaliditetom. Naš cilj je da učinimo turistički sadržaj, ne samo Zagreba, već cijele Hrvatske dostupniji svima – pogotovo osobama s invaliditetom. Jako veliki broj takvih osoba u Europi redovito putuje, kaže europska statistika, a kada oni putuju, uglavnom je to u pratnji barem jedne osobe te detaljno isplaniraju put – a takvo pristupačno planiranje je jedan segment koji još do sada nije bio zastupljen u Zagrebu“, rekao je Miran Vučenović za Zagreb News.

Pitali smo ga zašto samo centar Zagreba i tvrdi da dimenzije karte zbog preglednosti i praktičnosti ne smiju biti previše velike. Ove „fizičke prepreke“ mogla bi riješiti mobilna aplikacija za koju Plavi telefon trenutno traži suradnju. Uz veću pokrivenost, koja bi se kasnije proširila i na ostale gradove diljem Hrvatske, aplikacija bi nudila brojne dodatne informacije koje fizička karta jednostavno ne može sadržavati. Sličan sadržaj za sada nude karte Googlea za svega nekoliko svjetskih metropola poput Sydneyja, New Yorka ili Tokija. Takvi gradovi ne zaostaju po pitanju prilagođenosti za osobe s invaliditetom, a Zagreb, prema dojmovima Plavog telefona, nije toliko nepristupačan koliko bi se pretpostavilo, ali mjesta za napredak uvijek postoji.

„Zagreb je dosta dobro prilagođen, iako ima točaka koje su kritične poput Gornjeg grada. Sam centar je relativno pristupačan, ali što više idemo izvan centra, a posebno prema sjeveru, tu je situacija mnogo lošija. Zato bi jedna ovakva karta trebala biti korisna“, naveo je predsjednik Plavog telefona.

Zbog kompleksnosti projekta i njegova opsega „bez suradnje drugih sudionika, ništa od ovog se ne bi realiziralo“. Mapiranje koje se odvijalo u centru organizirali su više „timova“ koji su se sastojali od jedne osobe s invaliditetom iz udruge CeDePe i barem dvoje asistenata iz Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta u Zagrebu ili članova Plavog telefona. Jedan asistent bi pomagao osobama u kolicima, dok bi drugi asistent bilježio sve bitne informacije.

Kako se provodilo mapiranje, sudionici su paralelno i fotografirali rute koje su bilježili – od pješačkih prijelaza do samih ulaza u određene lokacije. Time su došli do opsežnih i provjerljivih podataka o tome što i kako treba prilagoditi za kretanje u invalidskim kolicima. Odlaganje smeća, primjerice, koje je neadekvatno isplanirano predstavlja brojne prepreke osobama s invaliditetom, ali i drugim građanima prilikom kretanja gradom. Ovu bazu je Plavi telefon spreman podijeliti gradskim službama kako bi se ona adekvatno primijenila na postojeće probleme, koliko god bi oni bili „mala stvar naspram drugih gorućih problema u Zagrebu“.

„Za osobe s invaliditetom je najveći problem generalna neuključenost i jednostavno se ne percipiraju njihove osnovne potrebe. Također, uvijek ću se sjećati situacija kada je prijateljica u kolicima rekla ‘Meni je najveći problem ta prva mala stepenica. Nije mi problem ostalih 5 velikih katova. Ako ja tu prvu stepenicu ne prijeđem, neću moći dalje’. Dakle, ta mikrorazina, o kojoj se mora razmišljati od samog početka, izrazito je važna. Neki korisnici su čak spomenuli, tijekom mapiranje grada, prilikom dolaska na Autobusni kolodvor kako nikada tamo nisu bili, iako u Zagrebu žive cijeli život. Upravo zbog tog ograničenja kretanja, ljudi koji žive u našem gradu nisu iskusili sadržaj Zagreba“, ispričao je jedno svoje iskustvo Vučenović.

Smatra da ranjive društvene skupine zaslužuju više od našeg društva. Udruge i inicijative su te koje se zbog trenutne situacije u državi moraju boriti za to. Ranjive skupine trebaju pomoć, a javnost se mora informirati i educirati. Europska unija ulaže značajna sredstva u projekte poput ovoga. Zbog toga se udruge poput Plavog telefona sve više usmjeravaju prema Europi, dok oni kojima pritom okreću leđa iz godine u godinu smanjuju budžete i broj natječaja.