Tomičević je rekao kako podaci govore da je vršnjačko nasilje u porastu.  “Nakon pandemije i potresa došlo je do porasta anksioznosti i depresije kod adolescenata od oko 30 posto”, istaknuo je i dodao kako postoji puno „alata” pomoću kojih možemo vršiti nasilje nad drugima.

Karin naglašava kako vršnjačko nasilje nije počelo jučer niti će završiti danas. “Imamo više prijavljivanja nasilja, ali i ono je vidljivije nego prije s obzirom na društvene mreže”, rekao je.

Tomičević je kazao da se radi o nekoj vrsti devijacije kod nasilnika. “Ne možemo stigmatizirati dijete koje čini nasilje i ne možemo ga nazivati nasilnikom. Ne smijemo u javnosti od nasilnika stvarati nasilnike. Djeca nemaju osjećaj uzroka i posljedica na način na koji to imaju odrasli”, govori.

Photo: HRT/Screenshot

Smatra kako u Hrvatskoj nema sustavnog načina rada s djecom što se tiče ovog problema. “Treba raditi na prevenciji. Primarna prevencija je senzibilizacija društva na empatiju nasuprot sebičnosti. Sekundarna prevencija je detekcija rizičnih pojedinaca i skupina te rad s njima i njihovim roditeljima. Tercijarna prevencija su npr. kampovi u kojima bi se djeca povezala”, istaknuo je.

Karin govori kako je ministarstvo obrazovanja u svakodnevnom kontaktu sa školama. One su obvezne prijaviti svako nasilje ministarstvu. “Ministarstvo je uputilo smjernice o postupanju u slučaju ugroze u školama, naglasio je.

Na pitanje postoje li nekakvi znakovi koji bi mogli upućivati na to da bi dijete moglo imati nasilničko ponašanje, Tomičević je odgovorio da ako u ponašanju ima dosta impulzivnosti, nagon za podčinjavanje drugoga, opozicija, prkos. “Sve to su naznake da dijete ima eksternalizaciju unutarnjeg ponašanja”, rekao je.

Karin je dodao kako roditelji često imaju idealističke slike svoje djece i to zna biti dosta teško za rad s njima i djecom.