Bošnjačka nacionalna manjina niz godina uporno radi na okupljanju i ujedinjenju svog biračkog tijela kako bi Bošnjak ponovno u Saboru zastupao bošnjačka prava. Koliko će se trud i rad isplatiti, pokazat će predstojeći parlamentarni izbori, ali Bošnjaci su uspjeli iznjedriti jačeg kandidata. To je Armin Hodžić, rođen u Zagrebu 1996., odrastao u Kozari Boku, maturant Islamske gimnazije dr. Ahmeda Smajlovića koji je završio Fakultet političkih znanosti u Zagrebu s temom bilateralnih odnosa između RH i BiH, odnosno otvorenih pitanja tih dviju država. Od 2019. predsjednik je Vijeća bošnjačke nacionalne manjine Grada Zagreba.

Nacional je razgovarao s najmlađim predsjednikom u povijesti Vijeća, sa svega 23 godine, koji je prošle godine na manjinskim izborima ponovno bio izabran za predsjednika Vijeća uz rekordni rezultat, osvojivši svih 25 mandata u Vijeću uz najveći do sada broj preferencijalnih glasova. Od 2018. Hodžić je predsjednik i Bošnjačkog nacionalnog vijeća, a od rujna 2023. izabran je na dužnosti predsjednika Koordinacije vijeća i predstavnika nacionalnih manjina Grada Zagreba. Hodžić govori o problemima na koje u Hrvatskoj nailaze Bošnjaci, identitetu dijela biračkog tijela koji se izjašnjava Muslimanima i odnosima između dviju susjednih država koji nisu idilični.

NACIONAL: Bošnjaci, iako druga najbrojnija nacionalna manjina u Hrvatskoj, od 2015. nemaju svog predstavnika u Saboru. Koji su uzroci tome, podjela unutar bošnjačkog biračkog tijela ili neke druge, izvanjske okolnosti?

Kao što sugerirate, dvije su vrste razloga: unutarnji i vanjski. Unutarnji su loš rad naših predstavnika u najvišim institucijama kada smo imali mandat te izvjesna podjela unutar zajednice često uzrokovana angažmanom određenih političkih stranaka ili snažnih lokalnih političkih moćnika. Vanjski razlozi su to što svoju izbornu jedinicu dijelimo s četiri druge nacionalne manjine – albanskom, crnogorskom, makedonskom i slovenskom. Pored toga, više od polovice Bošnjaka u Hrvatskoj nema pravo glasa kao nacionalna manjina jer se u popisima birača još uvijek vode kao Muslimani s velikim M, što država ne priznaje kao nacionalnu manjinu. Međutim, napravili smo veliki iskorak kada smo 26. studenoga prošle godine na konferenciji za medije službeno obznanili da na iduće parlamentarne izbore izlazimo sa mnom, zajedničkim kandidatom svih bošnjačkih udruga i vijeća u Republici Hrvatskoj. Izbore prvi put u proteklih 20 godina dočekujemo spremni i jedva čekamo skinuti sa sebe lance političke nemoći i vratiti se tamo gdje nam je i mjesto.

NACIONAL: Govorite o ujedinjenju Bošnjaka pred izbore. O kakvom ujedinjenju je riječ, postoje li ipak još neki pretendenti na predstavnika Bošnjaka u Saboru?

Riječ je o do sada najvećem ujedinjenju Bošnjaka uoči parlamentarnih izbora uključujući i izbore 2003., 2007. i 2011., kada smo pobjeđivali. Sve bošnjačke udruge i vijeća na terenu podržali su naš dogovor. Bermin Meškić je prošli put osvojio najveći broj glasova među Bošnjacima i ovaj put odlučio je da na iduće izbore izađemo zajedno, a taj naš dogovor i inicijativu pratili su bošnjačke udruge i vijeća. Ovaj dogovor objavljen je 26. studenoga, što znači da je od njega prošlo 2-3 mjeseca. Ako postoji neki drugi kandidat, zar se ne bi do sada javio? Prava je istina da takav kandidat ne postoji, ali također je činjenica da određeni lobiji nastoje fabricirati kandidata jer im je cilj razbijanje Bošnjaka. Naša poruka je da se ovaj put taj film dogoditi neće jer su tu igru prozreli gotovo svi. Svatko tko je dobronamjeran prema Bošnjacima u RH podržao je ovaj dogovor.

NACIONAL: Posvećeni ste osvještavanju Bošnjaka o potrebi napuštanja naziva Musliman kako bi ostvarili svoja manjinska prava na izborima, dokle ste dospjeli u tom procesu i koji su glavni uzroci otpora Muslimana u Hrvatskoj prihvaćanju samodefinicije Bošnjak, ima li tu privrženosti starom nazivu koji nosi emocije i povijesnost?

Mala, ali vrlo važna ispravka. Mi ne zadiremo ni u čije opredjeljenje. Dakle, svatko onaj tko se u popisu birača ili popisu stanovništva želi izjasniti kao Musliman, iako je to vjerska odrednica, ima to pravo i mi u to ne zadiremo. Međutim, na posljednjem popisu stanovništva svega se 3500 ljudi u cijeloj Hrvatskoj izjasnilo Muslimanima, dok s druge strane u popisu birača imamo 15-16 tisuća Muslimana. To znači da velika većina tih ljudi nije tako izjašnjena po svome uvjerenju, već je naprosto riječ o birokraciji koja nam oduzima pola biračkog tijela. Uzmite u obzir i sljedeći podatak: u cijelome gradu Zagrebu fizički svoje preimenovanje u biračkom popisu možete izvršiti samo u PU Medveščak i PU Črnomerec. Nedavno smo tražili da se omogući izjašnjavanje i negdje u istočnom dijelu grada, ali smo odbijeni. Paradoksalno je da Muslimani po svojoj brojnosti u popisu birača čine 2. ili 3. najbrojniju nacionalnu manjinu u Hrvatskoj, a nemaju pravo glasa.

NACIONAL: Postoje li dublji uzroci ovoga paradoksa, ako ih ima, čime su motivirani?

Nije na meni da se bavim špekulacijama, ali kao što vidite, postoji mnogo nelogičnosti. Mislim da se ni mi nismo dovoljno posvetili ovoj problematici. Previše je vremena prošlo, a da taj problem nije riješen. Ovako je to jedan začarani krug, jer svi govore – pa kako to da Bošnjaci ne mogu izabrati zastupnika, a ima ih više nego Albanaca – dok je istina suprotna: u popisu birača je 19.500 Albanaca i 13.000 Bošnjaka. Prema tome, rješavanje ovog problema od izuzetne je važnosti za našu budućnost.

‘Okupili smo se oko nove organizacije koja nosi naziv ‘Bošnjaci zajedno – nacionalna koordinacija Bošnjaka u Hrvatskoj’. Bit ću kandidat te organizacije koja okuplja većinu Bošnjaka na terenu’. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

NACIONAL: Kakav je vaš stav prema službenoj politici Hrvatske prema BiH, kako komentirate složnost vladajućih i najvećeg dijela oporbe u protivljenju predstavljanja Hrvata u Predsjedništvu BiH preko Željka Komšića? Kako je vaš odnos prema tome da dio hrvatske državne vlasti osporava haaške presude pojedincima koji su bili u vrhu HVO-a?

Velika većina političkih stranaka u Hrvatskoj nije uspjela razviti vlastiti stav prema situaciji u Bosni i Hercegovini. U BiH su sva tri konstitutivna naroda u strahu: Bošnjaci strahuju od disolucije države, Hrvati strahuju od majorizacije i preglasavanja, a Srbi od gubitka entiteta koji je dobiven na temeljima zločina. Kada je riječ o odnosima Hrvatske prema BiH, nije ni bilo pokušaja razgovora s Bošnjacima, već više pokušaja lobiranja i nametanja vlastitog interesa. Kompromis je moguć samo kada niti jedna od strana u pregovorima nije zadovoljna, dakle ne smije biti “pobjednika”. Negiranje haaških presuda je apsolutno pogrešan smjer. Problem je često na ovim prostorima što se jedan događaj ili akter nastoje generalizirati na cijeli narod ili državu. Hrvati i Bošnjaci najbolje su i tijekom rata i poslije rata prosperirali onda kada su surađivali. Sviđalo se to nekome ili ne sviđalo, Hrvati i Bošnjaci moraju biti najveći saveznici.

NACIONAL: U kojim pitanjima je vaš stav kritičan u odnosu Hrvatske prema BiH, odnosno pojedinih političara, postoji li problem i političara u BiH u odnosu s Hrvatskom? Kako vidite rješenje permanentne političke krize u BiH i na koji način biste se zalagali da se ona riješi?

Uređenje Bosne i Hercegovine treba prepustiti narodima koji u njoj žive. Pogrešno je pokušati nametati rješenja s bilo koje strane. Rješenje vidim u okretanju ka razvoju ekonomije. Ono što sve ljude spaja je ekonomija i bolji uvjeti života, rada i obrazovanja. Iz BiH podjednako odlaze i Bošnjaci i Srbi i Hrvati, i to iz mjesta gdje žive kao većina. Prema tome, veoma je važan napredak Bosne i Hercegovine prema Europskoj uniji i NATO-u. Izražavam nadu i da će srpski narod u BiH napokon dobiti predstavnike koji će predano raditi na razvoju i unaprjeđenju gospodarstva i ostalih važnih pitanja, a ne se baviti secesionizmom kao dimnom zavjesom za nerad i kriminal.

NACIONAL: Ima li vaša udruga podršku u političkim strukturama/strankama u BiH, u kojima, i koliko to utječe na formiranje vaših političkih stavova?

Mi nastojimo aktivno surađivati s institucijama Bosne i Hercegovine na poljima očuvanja našeg nacionalnog identiteta i poboljšanja položaja Bošnjaka u Hrvatskoj. Prema tome, naša suradnja s institucijama ne ovisi o političkim strankama, već o razini naše predanosti ovome pitanju i volji čelnika važnih institucija u BiH da ga aktivno u suradnji s nama rješavaju. Na formiranje mojih i stavova mojih kolega, nema nikakav utjecaj nitko izvan naše zajednice. Zanima nas jedino interes naše zajednice i naših domovina. Dakako, uvijek postoji pokušaj da nas se političko-stranački oboji, ali do sada uspješno odolijevamo takvim nastojanjima.

NACIONAL: Nedavno ste se susreli s ministrom vanjskih poslova BiH Elmedinom Konakovićem, o čemu ste razgovarali na tom sarajevskom sastanku?

Razgovarali smo ponajviše o problemu preimenovanja u popisu birača. Taj problem muči i ljude s dvojnim državljanstvom jer većina Bošnjaka koja živi u BiH i ima dvojno državljanstvo nije u popisu birača kao pripadnici bošnjačke nacionalne manjine. Usuglasili smo se kako bi Bošnjaci trebali imati samostalan mandat u Saboru, a ne da ga dijelimo s 4 druge manjine. To je logično, realno, održivo i na korist objema državama.

NACIONAL: Kada govorimo o ideološkim pitanjima kao važnom elementu i predizbornoj kampanji, na koji način se određujete prema tim temama? Bi li vam koalicija s pojedinim strankama zbog ideoloških pitanja bila neprihvatljiva?

Neprihvatljiva nam je suradnja samo s onim političkim opcijama koje su ekstremne i isključive, bilo s lijeva ili desna. Osim toga, posljednjih nekoliko godina ideologija se u političkoj areni sve više gubi. Globalni je to trend koji nije mimoišao niti Hrvatsku. Dojma sam čak da je i “vječna tema” ustaša i partizana posljednjih nekoliko godina pala u drugi plan. Ne mogu se u Hrvatskoj više dobiti izbori na ideološkim temama i to je za naše društvo dobro.

NACIONAL: Kako ocjenjujete rad Ermine Lekaj Prljaskaj koja je u Saboru, uz Albance, zastupala Bošnjake i druge dvije manjine. Osjećate li i dalje da vam je ona glavna konkurencija na izborima?

Mi ni na koga ne gledamo kao na konkurenciju, fokusirani smo maksimalno na svoju zajednicu, a s ostalim nacionalnim manjinama surađujemo u različitim poljima. Posebno od kada sam postao predsjednik Koordinacije vijeća i predstavnika nacionalnih manjina u Gradu Zagrebu. Moje je mišljenje kako je Ermina Lekaj Prljaskaj predstavljala samo polovicu svoje nacionalne manjine, i to onu polovicu koja joj je bespogovorno lojalna. Sve nas ostale apsolutno nikada u ovih 9 godina nije zastupala, dapače radila je sve da nas podijeli. A sada joj se to vratilo kao bumerang jer smo ujedinjeni kao nikad.

NACIONAL: Koje teme su najvažnije za Bošnjake kao manjinu u Hrvatskoj, koja su konkretna i vidljiva poboljšanja koje se sa zastupničkog mjesta u Saboru mogu unijeti među pripadnike ove nacionalne manjine?

Za nas je važno rješavanje problema upisanosti u popis birača, unaprjeđenje infrastrukture naših organizacija, omogućavanje boljih uvjeta obrazovanja za mlade članove zajednice, poboljšanje odnosa između RH i BiH itd. Mislim da bismo jedan poseban intervju trebali posvetiti ovoj temi kako bih predstavio sve ono što je važno za nas i što moramo riješiti. Važan je segment i unaprjeđenje životnih uvjeta u sredinama poput Gunje, Vojnića, Cetingrada, Petrinje itd. Nažalost, i danas postoji mnogo ljudi u navedenim sredinama bez pristupa električnoj energiji, vodoopskrbi i ostalim elementarnim uvjetima za dostojanstven život. Važno je da se Hrvatska još više ekonomski približi najrazvijenijim zemljama Europske unije. Koliko god to zvučalo ambiciozno, smatram da Hrvatska ima potencijale za to. Međutim, preduvjet su reforme i rješavanje problema korupcije koja je brana u povjerenju građana u institucije.

NACIONAL: Pod kojim nazivnikom namjeravate nastupiti na predstojećim parlamentarnim izborima i imate li formiranu dostatnu terensku infrastrukturu?

Okupili smo se oko nove organizacije koja nosi naziv „Bošnjaci zajedno – nacionalna koordinacija Bošnjaka u Hrvatskoj“. Bit ću kandidat te organizacije koja okuplja većinu Bošnjaka na terenu. Kada je riječ o terenskoj infrastrukturi, mukotrpno smo je gradili protekle četiri godine i nema grada, općine ili županije u kojoj nismo ispostavili grupu istomišljenika spremnih na aktivan angažman na predstojećim izborima. Kako god bilo, moja je poruka Bošnjacima da i dalje moramo prevrnuti svaki kamen i ići ulicu po ulicu, kvart po kvart i grad po grad kako bismo izveli dovoljan broj ljudi na birališta. Ovaj put ništa ne prepuštamo slučaju i ne želimo samo pobijediti jer nije isto pobijediti sa 100 ili 1000 glasova razlike. Želimo osloboditi naš narod političkih okova kako bismo mogli u idućem mandatu napraviti nešto korisno za našu zajednicu, ali i za našu državu u cjelini za koju je 1187 Bošnjaka dalo svoj život tijekom Domovinskog rata.