Najpoznatija obiteljska parnica u Hrvatskoj, ona između pjevačice Severine Vučković, donedavno Kojić i njezina bivšeg partnera, srbijanskog poduzetnika Milana Popovića, zbog skrbništva nad njihovim maloljetnim sinom Aleksandrom, koji će uskoro navršiti 12 godina, dobila je novi dramatični zaplet. Severina i Milan neće više imati skrbništvo “po pola”, kako je to u kolovozu 2021. odredio Županijski sud u Splitu, već se skrbništvo ponovno vraća ocu, a ta odluka stupa na snagu odmah, neovisno o eventualnoj Severininoj žalbi. Osim što će ta odluka zbog protagonista izazvati veliku medijsku pažnju, a zasigurno i burnu reakciju pjevačice koja se već više od deset godina bori za skrbništvo nad sinom, u pravosudnim krugovima tu odluku smatraju izuzetno značajnom zbog toga što je Vrhovni sud de facto izrijekom naveo da je Županijski sud u Splitu prilikom donošenja prethodne odluke o zajedničkom skrbništvu teško povrijedio zakon. Naime, Županijski sud u Splitu odluku iz kolovoza 2021., kojom je skrbništvo nad malenim Aleksandrom postalo zajedničko, na način da će dijete pola svakog mjeseca boraviti kod oca, a pola kod majke, donio je bez da su na sudu uopće saslušani vještaci. No Zakonom o parničnom postupku izričito je određeno da vještaci svoj nalaz i mišljenje moraju dati usmeno na raspravi, to jest da ga moraju i usmeno obrazložiti i braniti na sudu.

Primjera radi, upravo je to bila jedna od spornih točaka vještačenja u predmetu Agrokor zbog činjenice da je ugovorom između DORH-a i KPMG-a Poljska, s kojim je ugovoreno sporno vještačenje, bilo određeno da će identitet vještaka koji su radili na predmetu biti tajan. A to je suprotno zakonu jer vještaci svoj nalaz moraju braniti na sudu.

Sada se postavlja pitanje zbog čega su Županijski sud u Splitu i članovi sudskog vijeća koji su odlučivali o predmetu Severine Kojić, sada Vučković, i Milana Popovića odlučili tako povrijediti zakon i jesu li možda bili pod nečijim utjecajem.

Pjevačica Severina vučković već deset godina s bivšim partnerom Milanom Popovićem vodi spor za skrbništvo nad njihovim maloljetnim sinom Aleksandrom Popovićem. FOTO: Grgur Zucko/PIXSELL

Vrhovni sud u Zagrebu donio je prošlog tjedna, u utorak 16. siječnja, rješenje i to nakon sjednice koja je o tom predmetu održana još 26. srpnja 2023. Tim se rješenjem poništava odluka Županijskog suda u Splitu koji je skrbništvo nad maloljetnim djetetom pjevačice Severine Kojić – u rješenju se navodi prezime Kojić jer je u vrijeme podnošenja zahtjeva za reviziju pjevačica još imala to prezime – i srbijanskog poduzetnika Milana Popovića podijelio po pola između oca i majke te je Vrhovni sud odlučio skrbništvo ponovno dodijeliti ocu.

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od predsjednika vijeća Željka Šarića, člana vijeća i suca izvjestitelja Igora Periše te članova vijeća Ivana Vučemila, Željka Pajalića i Ljiljane Hrastinski Jurčec prihvatio je Popovićev zahtjev za reviziju i ukinuo presudu Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž Ob-33/2020-95 od 5. srpnja 2021. te predmet vratio tome sudu na ponovno suđenje.

Severina Vučković i Milan Popović, kojeg su mediji etiketirali kao “kralja bakra” i jednog od najbogatijih srbijanskih poduzetnika, započeli su svoju burnu romansu krajem 2010. godine, u veljači 2012. dobili su sina Aleksandra, ali već nekoliko mjeseci nakon toga su prekinuli, potom se nakratko pomirili pa opet prekinuli. Tada je započela i njihova dugotrajna borba za skrbništvo nad malenim Aleksandrom. Prva presuda u tom predmetu donesena je 2014. kad je Općinski građanski sud skrbništvo nad djetetom dodijelio Severini, dok je Milan Popović imao pravo viđati sina dvaput mjesečno uključujući i pravo da ga može voditi i izvan Hrvatske, ali na najdulje razdoblje od pet dana. Na presudu je uložena žalba, a kad se Severina Vučković 2015. udala za Igora Kojića, Popović je podnio više tužbi zbog narušavanja privatnosti njihova zajedničkog sina. U lipnju 2017. sutkinja Verica Nikić donijela je privremenu mjeru po kojoj je određeno da će dijete jedan tjedan živjeti s majkom Severinom Kojić, a jedan tjedan s ocem Milanom Popovićem. U srpnju iste godine Županijski sud u Splitu ukinuo je tu privremenu mjeru. Zatim je 2018. sud ponovno donio nepravomoćnu presudu da će Aleksandar živjeti pola vremena s ocem, a pola s majkom.

Nakon toga, u ovom dugotrajnom postupku, Općinski građanski sud u Zagrebu je 28. studenoga 2019. revidirao svoju raniju odluku i odlučio da će dijete živjeti s ocem. Potom je 2021. temeljem Severinine žalbe drugostupanjski sud, a to je bio Županijski sud u Splitu, odlučio o zajedničkom skrbništvu, to jest da će maloljetni Aleksandar pola mjeseca živjeti s majkom Severinom Kojić, a pola s ocem Milanom Popovićem. Milan Popović nakon toga je podnio zahtjev za reviziju te presude, temeljem čl. 382. Zakona o parničnom postupku, pozivajući se upravo na činjenicu da vještaci na ročištu uopće nisu ispitani te je temeljem toga postavio sljedeće pravno pitanje: „Je li drugostupanjski sud, kada radi pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja održava raspravu po čl. 373.b ZPP-a radi toga da se izvedu dokazi koji su pravodobno predloženi, a nisu izvedeni, ovlašten na temelju čl. 260. st. 1. ZPP-a svoju odluku o važnim činjenicama utemeljiti na ocjeni pisanog nalaza i mišljenja vještaka koji nisu pristupili ročištu na koje su pozvani te tako nisu mogli biti saslušani te odgovoriti na primjedbe i pitanja suda i stranaka?“. Popović je predložio Vrhovnom sudu da preinači ili ukine drugostupanjsku presudu Županijskog suda u Splitu, a Vrhovni sud je ustanovio da je zahtjev za reviziju osnovan i u cijelosti ukinuo drugostupanjsku presudu – što svakako predstavlja ogroman pravni šamar Županijskom sudu u Splitu.

Vrhovni sud u svom rješenju navodi:

“U postupku odlučivanja o žalbi tuženice protiv prvostupanjske presude drugostupanjski je sud odlučio primijeniti čl. 373. b. ZPP te je s tim u vezi obrazložio ‘da je radi pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja potrebno pred ovim drugostupanjskim sudom ponoviti već izvedene dokaze i to: multidisciplinarno psihijatrijsko-psihologijsko vještačenje oba roditelja – tužitelja i tužene te mldb. djeteta Aleksandra Popovića, radi utvrđenja roditeljskih kapaciteta oboje roditelja, a sve u svrhu donošenja odluke s kojim će roditeljem mldb. dijete živjeti te omogućavanje mldb. djetetu stranaka da putem stručne osobe izrazi svoje mišljenje o toj činjenici. Određeno je da će se radi ponovnog izvođenja naprijed navedenih dokaza, isto provesti sukladno odredbi članka 373. b ZPP-a, pred sucem pojedincem prvostupanjskog suda, jer za to postoje važni razlozi, ekonomičnost postupanja, prostorne mogućnosti i sl.’“.

Srbijanski poduzetnik Milan Popović, koji zbog sina Aleksandra najveći dio vremena provodi u Zagrebu, tražio je reviziju odluke Županijskog suda u Splitu iz 2021. godine. FOTO: Grgur Zucko/PIXSELL

Međutim, u rješenju se dalje navodi:

“Nakon što su vještaci dr. sc. Ivana Dijanić i dr. sc. Vladimir Grošić izradili pismeni nalaz i mišljenje drugostupanjski je sud taj dokaz ocijenio, ne saslušavši vještake usmeno na raspravi, ocijenio je i druge dokaze izvedene u postupku, tako utvrdio odlučne činjenice i donio pobijanu presudu. Kako je već navedeno, tužitelju je protiv drugostupanjske presude dopuštena revizija zbog pravnoga pitanja: ‘Je li drugostupanjski sud, kada radi pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja održava raspravu po čl. 373.b ZPP-a radi toga da se izvedu dokazi koji su pravodobno predloženi, a nisu izvedeni, ovlašten na temelju čl. 260. st. 1. ZPP-a svoju odluku o važnim činjenicama utemeljiti na ocjeni pisanog nalaza i mišljenja vještaka koji nisu pristupili ročištu na koje su pozvani te tako nisu mogli biti saslušani te odgovoriti na primjedbe i pitanja suda i stranaka?’. U obrazloženju rješenja ovoga suda kojim je tužitelju dopušteno podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude navedeno je da se radi o pravnome pitanju važnom za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ‘jer je riječ o pravnom pitanju važnom za rješenje ovog spora o kojem sudska praksa županijskih sudova nije jedinstvena (odluka Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-476/13 od 20. travnja 2016. i odluka Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-1376/2019 od 24. listopada 2019.).’ Inače, u ovim je odlukama izneseno shvaćanje da sud onemogućava strankama da raspravljaju pred sudom i tako čini bitnu povredu odredaba parničnoga postupka iz čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP ako vještaka koji je nalaz i mišljenje dao samo pismeno ne sasluša usmeno na raspravi, a na tome dokazu utvrdi odlučne činjenice.”

Vrhovni sud u Zagrebu detaljno je obrazložio zbog čega ukida presudu Županijskog suda u Splitu prema kojoj maloljetni Aleksandar pola mjeseca treba živjeti kod mame, a pola kod tate. FOTO: Instagram/Severina Vučković, Nacional

Vrhovni sud dalje objašnjava kako “vještak mora uvijek obrazložiti svoje mišljenje”, a sud će dostaviti strankama pismeni nalaz i mišljenje najkasnije 15 dana prije ročišta na kojem će se o njima raspravljati i to sukladno odredbi čl. 260. st. 1. do 3. ZPP koje glase: „Sud će odrediti hoće li vještak iznijeti svoj nalaz i mišljenje samo usmeno na raspravi ili će ih podnijeti i pismeno prije rasprave. Sud će odrediti rok za pismeno podnošenje nalaza i mišljenja koji ne može biti duži od 60 dana.”

Kako se dalje navodi u rješenju: “Propisano je, dakle, da vještak redovito nalaz i mišljenje mora dati usmeno na raspravi, a hoće li ih prije rasprave podnijeti i usmeno, ovisi o tome hoće li tako odlučiti sud. U vezi s primjenom citiranih pravila u više je odluka ovoga suda (npr. Rev 2102/2014-2 os 16. svibnja 2018., Rev 1390/2014-2 od 20. svibnja 2020., Rev 2022/2018-2 od 6. srpnja 2021.) izraženo shvaćanje da sud čini bitnu povredu odredaba parničnoga postupka iz čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP ako odlučne činjenice utvrdi ocjenom samo pismenoga nalaza i mišljenja vještaka, dakle, ako vještaka nije i usmeno saslušao na raspravi na koju su pozvane i parnične stranke, jer tako onemogućuje stranci da raspravlja pred sudom, ali samo u odnosu na stranku koja je iznijela prigovor na pismeni nalaz i mišljenje vještaka.”

Vrhovni sud, kojem je na čelu Radovan Dobronić, u vijeću koje su činili suci Željko Šarić, Igor Periša, Ivan Vučemil, Željko Pajalić i Ljiljana Hrastinski Jurčec, očitao je lekciju Županijskom sudu u Splitu. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

Problem je na drugostupanjskom sudu nastao jer se vještaci nisu pojavili na raspravi. No Vrhovni sud osporava odluku Županijskog suda u Splitu koji je zbog toga odlučio donijeti odluku bez saslušanja vještaka te u točkama 20. i 21. rješenja tvrdi:

“Dakle, drugostupanjski je sud selektivno prihvatio nalaz i mišljenje vještaka iznijevši, između ostaloga, da se ‘nejasnim ukazuje zaključak navedenih vještaka da se za roditelja ‘’kod kojeg će dijete stanovati odredi tužitelj’’. Međutim, nejasnoće u nalazu i mišljenju vještaka ne otklanjaju se tako da se sudu nejasni dijelovi nalaza i mišljenja ne prihvate, već dopunom vještačenja, i to, kako je propisano, usmeno na raspravi (čl. 260. st. 1. ZPP). Osim toga, čl. 261. st. 2. ZPP izričito je propisano, između ostaloga, da se nejasnoće u nalazu vještaka otklanjaju ponovnim saslušanjem vještaka, a ako to nije moguće, da će se vještačenje obnoviti s istim ili drugim vještacima. Dakle, način na koji je drugostupanjski sud u ovome postupku koristio nalaz i mišljenje vještaka nije u skladu s navedenim odredbama ZPP-a iz kojih proizlazi da nejasne dijelove vještačenja, koji se odnose na odlučne činjenice, kao u konkretnome slučaju, nije dopušteno ignorirati selektivnim prihvaćanjem samo onih dijelova nalaza i mišljenja koji su sudu jasni, naročito ako jasni i nejasni dijelovi čine cjelinu, već ono za što sam sud tvrdi da mu je u nalazu i mišljenju nejasno, valja razjasniti ili saslušanjem vještaka ili obnavljanjem vještačenja, pa i onda kada stranke na nalaz i mišljenje nemaju prigovora. Kod opisanoga stanja stvari valja zaključiti da je sud odlučne činjenice utvrdio na temelju izvedenoga dokaza medicinskim vještačenjem ocijenivši samo pismeni nalaz i mišljenje vještaka unatoč zahtjevu tužitelja da se vještaci usmeno saslušaju na raspravi radi razjašnjenja spornih okolnosti.”

Predsjednik Vijeća Vrhovnog suda koje je 16. siječnja donijelo rješenje o ukidanju presude Županijskog suda u Splitu bio je sudac Željko Šarić. FOTO: Marko Lukunic/PIXSELL

Dodatno je u točki 22. Vrhovni sud obrazložio:

“Zato je odgovor na postavljeno pitanje taj da drugostupanjski sud, kada radi utvrđivanja činjeničnoga stanja održava raspravu prema čl. 373.b ZPP, mora u skladu s čl. 260. st. 1. usmeno na glavnoj raspravi saslušati vještaka, a ako to ne učini te potom samo ocjenom pismenog nalaza i mišljenja vještaka utvrdi odlučne činjenice, onemogućava stranci koja je zahtijevala usmeno saslušanje vještaka raspravljanje pred sudom i tako čini bitnu povredu odredaba parničnoga postupka iz čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP. Taj je odgovor, uostalom, već sadržan u pravnome shvaćanju koje je ovaj sud prethodno već izrazio, pa i u odlukama navedenima u t. 12. obrazloženja ovoga rješenja, uz napomenu da o postojanju obveze usmenog saslušanja vještaka valja zaključiti čim je jedna od stranaka zahtijevala da se vještaka usmeno sasluša na raspravi i pri tome određeno navela na koje se okolnosti saslušanje predlaže, neovisno o tome što se prethodno općenito izjasnila da na nalaz i mišljenje vještaka nema primjedbi.”

U točki 23. Vrhovni sud decidirano navodi da je drugostupanjski sud, to je Županijski sud u Splitu, počinio bitnu povredu odredaba parničnoga postupka iz čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP i to zato što je propuštanjem usmenoga saslušanja vještaka tužitelja onemogućio u raspravljanju. Zato je, kako piše u rješenju, na temelju čl. 394. ZPP drugostupanjska presuda ukinuta i predmet je vraćen tome sudu na ponovno suđenje.

Točkom 25. rješenja Vrhovni sud nalaže da će “u nastavku postupka drugostupanjski sud otkloniti opisanu bitnu povredu odredaba parničnoga postupka tako što će usmeno na raspravi saslušati vještake ako i dalje bude smatrao da je radi utvrđenja odlučnih činjenica potrebno izvesti dokaz vještačenjem”.

Dodatno je u ovom slučaju intrigantna činjenica da je Županijski sud u Splitu, bez saslušanja vještaka, odlučio u korist Severine iako je zapravo pismeni nalaz oba vještaka išao u korist Milana Popovića. No upravo je Popović inzistirao na saslušanju vještaka kako bi se već na raspravi otklonile bilo kakve nejasnoće oko nalaza vještaka. Naime, tijekom tog postupka i Severina i Milan Popović iznosili su jedno protiv drugog niz optužbi, pa je tako Severina optuživala i Centar za socijalnu skrb i sudove, ali i vještake da donose odluke u korist Milana Popovića.

Ovaj put Popović bi mogao postaviti pitanje je li netko utjecao i na Županijski sud u Splitu.

Zbog odluke Vrhovnog suda sada se situacija ponovno u ovom predmetu mijenja, no činjenica je da cjelokupni spor i nemogućnost roditelja da se dogovore najviše može negativno utjecati na Aleksandra koji uskoro navršava 12 godina, što znači da ga još samo šest godina dijeli do punoljetnosti jer su njegovi roditelji već dvije trećine njegove maloljetne dobi potrošili na intenzivno međusobno optuživanje i parničenje.

Županijski sud u Splitu, prema rješenju Vrhovnog suda, učinio je bitnu povredu odredaba parničnoga postupka iz čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP-a. FOTO: Ivana Ivanovic/PIXSELL