Vrhovni sud Republike Hrvatske na Općoj je sjednici ukinuo osudu u aferi Core Media kojom se tereti bivšu novinarku HRT-a Dijanu Čuljak i njezinog bivšeg supruga Vladimira Šelebaja Selliera da su izvlačili novac iz Core Medije preko fiktivnih računa.
“Terete se da su izvlačili novac iz 2 trgovačka društva. Prvostupanjski će sud ponoviti postupak jer je izreka proturječna i nerazumljiva, a zaključci suda o ulogama optuženih su pogrešni”, stoji u obrazloženju sudske odluke.
Prema optužnici, Dijana Čuljak i Vladimir Šelebaj Sellier, kao tajni članovi društva sudjelovali su u poslovima i drugoga trgovačkog društva te stvarnim vođenjem dvaju trgovačkih društava osmislili način kako za sebe od 2004. do 2008. pribaviti nepripadnu materijalnu korist na štetu dvaju trgovačkih društava. Ostali optuženici se terete da su im u tome pomagali. Osim bivših supružnika Šelebaj, nepravomoćno su bili osuđeni i Vlado Bućan, Igor Šumaković i Tonček Mandić.
Prema prvostupanjskoj presudi, bivši supružnici Šelebaj bili su nepravomoćno osuđeni na djelomičnu uvjetnu kaznu; on na dvije godine i tri mjeseca zatvora, a ona na dvije godine i pet mjeseci zatvora. Prema presudi, svatko od njih od dosuđene im kazne mora godinu dana provesti u zatvoru, a ostatak dosuđene kazne zamijenjen im je uvjetnom kaznom uz rok kušnje od tri godine. Uz to, svatko od njih, prema nepravomoćnoj presudi, mora vratiti po 1,6 milijuna kuna, a Šelebaj i dodatnih 2,8 milijuna kuna nepripadajuće imovinske koristi.
Bućan je bio uvjetno osuđen na godinu dana zatvora uz rok kušnje od tri godine, a morao je vratiti i 483.000 kuna. Šumaković je bio osuđen na šest mjeseci zatvora, koji su mu zamijenjeni radom za opće dobro, a oslobođen je optužbi za utaju poreza. Mandić je bio osuđen na osam mjeseci zatvora, koji su mu također zamijenjeni radom za opće dobro.
“Trgovačka društva koja su u stvarnosti vodili prvi optuženik i peta optuženica su po njihovim uputama vršila plaćanja računa za usluge koje u stvarnosti nisu izvršene. Iz drugih je trgovačkih društva (u čiju korist su tako uplaćena novčana sredstva) prema optužnici dogovoreno izvlačenje novaca. Ovlaštene osobe su podizale cjelokupni iznos u gotovini, umanjen za unaprijed dogovorenu proviziju, i novac predavali u korist prvog optuženika i pete optuženice (terete se da su za sebe zadržali najmanje 3.383.690,35 kuna). Prvi optuženik se tereti da je neosnovano koristio pravo na odbitak pretporeza po ulaznim računima za usluge koje nisu izvršene, uz pomoć drugog optuženika i pete optuženice. Time je državni proračun oštećen za 2.831.131,45 kuna. Treći optuženik je u tom dijelu oslobođen optužbe da im je u tome pomagao. Peta se optuženica još dodatno tereti da je 2013. od svjedoka koji je pozvan na ispitivanje tijekom istrage koja se protiv nje vodila tražila da iskazuje u njenu korist. Svjedok je u iskazu postupio po naputku optuženice”, stoji u obrazloženju odluke Vrhovnog suda RH.
Nadalje se dodaje kako Vrhovni sud smatra da je u prvostupanjskoj presudi pogrešno zaključeno da ulogu trećeg optuženika u pomaganju u počinjenju djela treba djelomično umanjiti.
“Prvostupanjski sud smatra da računi koje je ispostavljao treći optuženik nisu bili fiktivni. Suprotno proizlazi iz financijsko knjigovodstvenog vještačenja i dokumentacije u spisu. Budući da je uloga trećeg optuženika djelomično ispuštena iz činjeničnog opisa osuđujućeg dijela presude, to je time smanjena i kriminalna količina svih supočinitelja kao i iznos protupravne imovinske koristi. Pritom je prvostupanjski sud istovremeno za dio činjeničnog opisa iz optužnice donio i osuđujuću i oslobađajuću presudu. Time je ostvarena bitna povreda kaznenog postupka jer je izreka proturječna sama sebi”, stoji u obrazloženju.
Nadalje, napominje se u priopćenju Vrhovnog suda, postoje nelogičnosti i nejasnoće u pogledu više novčanih iznosa koji se spominju u činjeničnom opisu.
“U ponovljenom postupku potrebno je više pažnje posvetiti tome kakav je točno bio status prvog optuženika i koju je točno ulogu imala peta optuženica u dvjema trgovačkim društvima. U odnosu na kazneno djelo utaje poreza ili carine i pomaganja u tome nije razumljivo tko je što radio niti kakva je bila uloga pojedinih optuženika u počinjenju kaznenog djela za koji se terete niti u čemu se sastoji uloga pomaganja. Time su u prvostupanjskoj presudi izostali razlozi o odlučnim činjenicama koje čine bitno obilježje kaznenog djela, a također je presuda nerazumljiva pa je počinjenja bitna povreda kaznenog postupka. Prvostupanjska se presuda zbog toga ne može ispitati pa je prema zakonu morala biti ukinuta”, dodaje se u zaključku odluke o ukidanju presude.
Vrhovni je sud u povodu žalbi stranaka, prihvaćajući žalbe, a i po službenoj dužnosti, ukinuo presudu Županijskog suda u Zagrebu u cijelosti.
Vladimir Šelebaj i Dijana Čuljak nepravomoćno osuđeni na godinu dana zatvora
Komentari