Predsjednik Vrhovnoga suda Republike Hrvatske Đuro Sessa ustvrdio je u subotu navečer da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u vrlo teškoj situaciji te da sudci, zakononodavna i izvršna vlast, moraju učiniti sve da Vrhovni sud dođe u situaciju da stabilizira sudsku praksu, te ocijenio da produktivnost nije kvaliteta Vrhovnoga suda već ga sprječava u stabilizaciji sudske vlasti..

“Produktivnost Vrhovnoga suda nije kvaliteta nego sprječava Vrhovni sud da stabilizira sudsku praksu”, ocijenio je Sessa gostujući u Dnevniku Hrvatske radiotelevizije (HRT). Na  pitanje koji će mu biti prioriteti u radu, Sessa je odgovorio kako smatra da predsjednik Vrhovnoga suda mora na prvome mjestu biti predsjednik svoga suda, a onda predstavljati sudbenu vlast kao takvu, odnosno da “ne bude predsjednik svih predsjednika”.

S tim u vezi, spomenuo je da Finska, koja ima sličan broj stanovnika kao i Hrvatska, ima nešto manje sudaca Vrhovnoga suda od Hrvatske, a finski Vrhovni sud donosi 120 odluka godišnje, te podsjetio da je, dok je radio kao sudac, toliko odluka donosio u tri ili četiri mjeseca.

Nije prvi put da je razlog za izostanak potpore potpuna neistina

Na pitanje je li razočaran što nije dobio potporu oporbe, Sessa je odgovorio niječno i dodao kako time nije razočaran jer “ako se odluke donose većinom, a svaka odluka donesena potrebnom većinom je zakonita. Ustvrdio je pak da je razočaran time što je razlog koji je navela oporba zbog kojega nije dobio njihovu potporu potpuno neistinit, te da se to ne događa prvi put.

“Prvi put je to bilo kada sam se natjecao za sudca Europskoga suda u Strasbourgu kada je ‘egzekutor’ bio profesor Kregar, a idejni začetnik negdje drugdje, a sada je ista stvar ponovljena. Jednostavno sve što je tamo navedeno nema veze s istinom”.

Oporba je, naime zamjerila Sessi prodaju zemljišta u Dubrovniku Ivici Todoriću te zašto to nije naveo u svojoj imovinskoj kartici. Sessa je odgovorio da nije riječ o prodaja, ali da to i nije ključno pitanje, već što je ta transakcija izvršena u ožujku 2005. kada uopće nije postojala obveza predaje imovinskih kartica. Kako je rekao Sessa, u toj istoj godini (2005.) uplatio je stan i kada je nastupila obveza podnošenja imovinske kartice nije imao ni novac koji bi trebao prijaviti, niti stan jer je stan još bio u izgradnji. Kada mi je pak stan predan u posjed, a nisam čekao uknjižbu prava vlasništva kako je to iznio Peđa Grbin, stan sam prijavio u imovinskoj kartici i on je od tada svo vrijeme u imovinskoj kartici.

“Prema tome, ta činjenica da sam nešto dobio a nisam prijavio uopće ne stoji, a osim toga, ja i moja obitelj koja i sada ima prilično neugodnosti zbog ove afere, treba reći da smo mi sklopili sporazum s društvom Medijator, a ne s Ivicom Todorićem”.

Sessa – Nikako se ne bih složio da je pravosuđe “rak rana” hrvatskoga društva

Na primjedbu novinarke kako mnogi smatraju da je stanje hrvatskoga pravosuđa jako loše i da je ono “rak-rana” hrvatskoga društva, Sessa je odgovorio kako se nikako ne bi s tim složio jer je sudstvo jedna od dijelova državne vlasti koje jako dobro funkcionira, da je stabilno i da se mi po brojnim pokazateljima nalazimo u sredini zemalja Europske unije, a ono gdje zaostajemo je dužina trajanja postupaka i mislim da je to posao na koji se svaki sudac treba koncentrirati, a stvar rukovodstva sudova i države ja da nađe modalitete i alate da se to spriječi. Tako mislim da u tom smislu nema neke velike potrebe za tako pretjeranom kritičnošću.

Vezano uz izmjene Ovršnoga zakona koje je donio Hrvatski sabor, Sessa je rekao kako smatra da je taj zakon pokušao riješiti slabe i nezaštićene koji su u nezavidne situacije došli bez svoje krivnje, Pri tome, rekao je, kako se boji da nije napravljena analiza dogovanja i zašto su te osobe došle u blokade i zašto se vode ovršni postupci, koji se pak ne vode samo zbog naplate tražbina već i zbog predaje stvari i različitih obveza, te se zato Ovršni zakon ne može tek tako smatrati nekim nepotrebnim zakonom

Sessa je uvjeren da više stotina tisuća blokiranih građana u Republici Hrvatskoj nije posljedica Ovršnoga zakona nego Zakona o naplati novčanih tražbina putem Fine. Kada se sud potpuno isključio iz procjenjivanja kada ima mjesta da se zastane s ovrhom jer se ovhovoditelja neće pretjerano oštetiti, a pomoći će se ovršeniku. Dok su to radili samo sudovi, nismo imali taj problem.