HDZ je “odgovoran za kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti”, stoji u priopćenju Vrhovnog suda kojim je u srijedu objavio da je potvrdio presudu u slučaju Fimi media.

Odluka Vrhovnog suda o slučaju Fimi media u idućih mjesec dana

Vrhovni sud proglasio je HDZ krivim, a bivšem premijeru Ivi Sanaderu snizio kaznu s osam na sedam godina zatvora – to je najvažnija vijest iz priopćenja Vrhovnog suda, koji je srijedu izvijestio o pravomoćnoj presudi koju je donio u slučaju Fimi media, maratonskom sudskom procesu vladajućoj stranci, njezinom bivšem predsjedniku i bivšem premijeru Ivi Sanaderu, te njegovim stranačkim i vanstranačkim suradnicima za izvlačenje novca iz državnog proračuna u korist crnih fondova HDZ-a preko marketinške agencije Fimi media.

Ostale su kazne nepromijenjene: bivšem HDZ-ovom rizničaru Mladenu Barišiću dvije godine i 10 mjeseci zatvora, oslobađajuća za bivšeg HDZ-va glasnogovornika Ratka Mačeka, dok je bivšoj tajnici HDZ-a Branki Pavošević potrvđena kazna od jedne godine i četiri mjeseca zatvora.

Direktorica Fimi medije Nevenka Jurak u međuvremenu umrla, ali u njezinom je dijelu presuda ukinuta, pa će se suđenje ponoviti.

Ista je kazna ostala i HDZ-u: mora platiti 3,5 milijuna kuna te vratiti 14,6 milijuna kuna. HDZ-u je kao otegotna okolnost uzeta i “visina znatne pribavljene protupravne imovinske koristi”.

Prenosimo priopćenje:

“U kaznenom postupku koji se vodio protiv četvero optuženika i jedne optužene pravne osobe (politička stranka) prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Zagrebu tri optuženika su osuđena zbog kaznenih djela udruživanja za počinjenje kaznenog djela, zlouporabe položaja i ovlasti te pomaganja u zlouporabi položaja i ovlasti. Za optuženu pravnu osobu utvrđeno je da je odgovorna za kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti. Jedan optuženik je oslobođen optužbe zbog kaznenih djela udruživanje za počinjenje kaznenog djela i pomaganja u zlouporabi položaja i ovlasti. Tijekom prvostupanjskog kaznenog postupka za jednu je optuženicu obustavljen kazneni postupak jer je umrla, a za drugu optuženu pravnu osobu (trgovačko društvo) obustavljen jer je prestala postojati.

Vrhovni je sud Republike Hrvatske donio presudu kojom je djelomično prihvatio žalbu jednog optuženika i drugih osoba na koje je prenesena imovinska korist i preinačio prvostupanjsku presudu u odluci o kazni i u odluci o oduzimanju imovinske koristi za tog optuženika. Ujedno je djelomično ukinuo prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je utvrđeno da je optuženica koja je u međuvremenu umrla, kao i optužena pravna osoba koja je u međuvremenu prestala postojati, ostvarila protupravnu imovinsku korist i koja korist je oduzeta.

Tri optuženika su osuđeni zbog događaja od 2004. do 2009. Prvi optuženik, tada predsjednik Vlade Republike Hrvatske i predsjednik optužene prave osobe, povezao je u zajedničko djelovanje ostale optuženike (uključujući osobu koja je u međuvremenu preminula i trgovačko društvo koje je u međuvremenu prestalo postojati). Grupa je postupala s ciljem pribavljanja nelegalnih sredstava, prikrivanja ostvarenih prihoda i iz istih financiranja optužene pravne osobe – političke stranke. Prvi optuženik, koristeći svoj autoritet, osobno i putem drugog optuženika (rizničara optužene pravne osobe), angažirao je i tražio od drugih državnih tijela, institucija i pravnih osoba u državnom vlasništvu da angažiraju trgovačko društvo (za koje je postupak obustavljen i kojem je direktorica bila optuženica koja je u međuvremenu umrla) za poslove nabave pojedinih roba i usluga, bez obzira na uvjete. Plaćanja su se vršila tom trgovačkom društvu za izvršene, ali i neizvršene usluge. Od tako pribavljenih sredstava direktorica tog trgovačkog društva je dio zadržala za sebe, a dio predavala drugom optuženiku kako bi dio predao prvom optuženiku. Dio je korišten i za financiranje optužene pravne osobe – političke stranke. Optužena pravna osoba – politička stranka je tim sredstvima raspolagala na način da treća optuženica (šefica računovodstva optužene pravne osobe – političke stranke) tako primljeni novac nije evidentirala u poslovnim knjigama i protivno propisima vršila je isplate većem broju osoba. Na taj je način prvi optuženik pribavio imovinsku korist 275.000,00 kuna, optužena pravna osoba – politička stranaka 14.609.497,07 kuna, direktorica trgovačkog društva 2.556.000,00 kuna i to trgovačko društvo 11.897.223,23 kune te druge osobe ukupno 3.585.438,87 kuna.

Odlukom Vrhovnog suda dio je prvostupanjske presude ukinut. To se odnosi na utvrđenje da je preminula optuženica (direktorica trgovačkog društva), kao i optužena pravna osoba koja je u međuvremenu prestala postojati, počinila protupravnu radnju kojom je ostvarila protupravnu imovinsku korist i koja korist je oduzeta. Vrhovni je sud utvrdio da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka jer postoje postupovni propusti zbog kojih se u tom dijelu presuda ne može ispitati ni prihvatiti. Izreka presude ne sadrži sve zakonom propisane elemente. Preminula optuženica ima zakonsku nasljednicu na koju su prenesena njezina sredstva pa tako i imovinska korist ostvarena protupravnom radnjom. Zakonska je nasljednica stoga stekla položaj stranke u postupku sa svim pravima koja pripadaju okrivljeniku. Međutim, nasljednica nije pozvana na raspravu niti je ispitana. Odgovornost pravne osobe – optuženog trgovačkog društva (koje je mu međuvremenu prestalo postojati,a kojeg je slijednik stečajna masa iza tog društva) proizlazi iz protupravne radnje odgovorne fizičke osobe te se vodi jedinstveni postupak. Stoga se taj dio presude ne može izdvojiti bez štete za pravilno presuđenje pa je i u tom dijelu prvostupanjska presuda ukinuta.

Prvostupanjski će sud iznova provesti poseban postupak na temelju zahtjeva optužbe za oduzimanje imovinske koristi. U ponovljenom postupku sud će otkloniti sve nedostatke na koje je upozoren. Nakon što utvrdi je li preminula osoba počinila protupravnu radnju i je li tom radnjom ostvarena imovinska korist, donijeti će novu presudu koju je dužan i valjano obrazložiti.

Vrhovni je sud potvrdio prvostupanjsku oslobađajuću odluku. Odluka se odnosi na optužbu za četvrtog optuženika. On se tereti da je kao glasnogovornik Vlade Republike Hrvatske i šef izbornih stožera optužene pravne osobe – političke stranke pripadao grupi koja se udružila za počinjene kaznenih djela (za što su osuđeni troje optuženika i prva optužena pravna osoba- politička stranka). Prema optužnici, četvrti optuženik je prema dogovoru istupao ispred optužene pravne osob e- političke stranke i prikupljao donacije financijskih sredstva za potrebe financiranja optužene pravne sobe- političke stranke. Tereti se da je pomogao u realizaciji ne iskazivanja prikupljenih financijskih sredstava u poslovnim knjigama optužene pravne osobe- političke stranke, odnosno da je pomogao prvom optuženiku u zlouporabi položaja i ovlasti (za koje je ovaj i osuđen).

Vrhovni sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno zaključio da nije dokazano da bi četvrti optuženik pomagao u zlouporabi položaja i ovlasti prvom optuženiku. Niti jedan ispitani svjedok ne dovodi četvrtog optuženika u vezu s pomaganjem u prikupljanju donacija. Nije dokazano niti da bi četvrti optuženik bio povezan sa angažmanom trgovačkog društva te izvlačenjem novca u korist optužene prave osobe – političke stranke kako mu se to stavljalo na teret. Sama činjenica prikupljanja i neevidentiranja donacija nema značaj kaznenog djela, nego možda financijskog prekršaja.

Prvostupanjska je presuda preinačena u odnosu na prvog optuženika u odluci o oduzimanju imovinske koristi. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da prvi optuženik ima imovinu koja je nerazmjerna sa zakonitim prihodima njega i članova njegovog kućanstva. Zakonska je pretpostavka da nerazmjerni dio imovine potječe od drugih nekonkretiziranih kaznenih djela. Taj manjak izvora sredstava je 14.896.372,90 kuna, odnosno nešto manji od onog koje je utvrdio prvostupanjski sud jer se 1.251.734,60 kuna nije moglo pribrojiti utvrđenom nerazmjeru. Naime, prvi optuženik i druge osobe na koje je imovinska korist prenesena su učinile vjerojatnim zakonito porijeklo imovine u tom dijelu pa za taj dio treba smanjiti ukupno utvrđeni nerazmjer u imovini. Zato od prvog optuženika i članova njegove obitelji treba oduzeti sredstva na bankovnim računima, kao i pokretnine – umjetnička djela, koje u svojoj protuvrijednosti omogućuju realizaciju sada utvrđenog iznosa imovinske koristi (14.896.372,90 kuna) koja čini imovinu Republike Hrvatske. Zbog toga je prvostupanjska presuda u tom dijelu preinačena.

Za prvog optuženika zbog prijašnjeg ukidanja prvostupanjske presude (kada je žalba izjavljena samo u korist optuženika) sud je vezan zakonskim ograničenjem da kazna u ponovljenom postupku ne smije biti teža. Pravilno je uzeto u obzir da je ovom optuženiku dokazana manja kriminalna količina postupanja od onog za koje se teretio pa izricanje strože kazne zatvora nije primjereno. Kao otegotne okolnosti prvom optuženiku je cijenjena velika količina kriminalne volje i upornosti koju je pokazao činjenjem kaznenih djela u duljem razdoblju. Cijenjen je osobito izostanak svake kritičnosti prema svom ponašanju kojim je grubo i bezobzirno zloupotrebljavao svoj položaj i političku moć. Optuženik je kaznena djela počinio kao predsjednik Vlade Republike Hrvatske i predsjednik vodeće parlamentarne stranke te je kao takav uživao sve povlastice koje te funkcije nose. Unatoč tomu, imao je potrebu za gomilanjem materijalnih dobara, a to je utvrđeno kroz nerazmjer u njegovoj imovini i imovini članova obitelji. Cijenjeno je i da je optuženik svojim postupanjem znatno urušio sustav povjerenja građana u institucije vlasti jer je svoj položaj koristio za osobno bogaćenje, a naročito za nezakonito financiranje stranke kojoj je bio na čelu. Njegovo ponašanje je bilo usmjereno na opstanak stranke i ostanak na vlasti, stvarajući sliku politike kao zanimanja u kojem je politička korupcija pravilo, a ne izuzetak. Riječ je o najtežem obliku političke korupcije na čijem vrhu je bio premijer u ulozi organizatora grupe u čijem je kriminalnom izvršenju, ali i u njegovom prikrivanju, bio ustrajan. Smišljeno je dao takvom kriminalnom postupanju privid zakonitosti, ne mareći da time nanosi visoku materijalnu štetu društvu, ali i da krši i princip vladavine prava koji je jedna od najviših vrijednosti ustavnog poretka Republike Hrvatske. Ovakav je oblik koruptivnog postupanja optuženika, kao čelnog čovjeka izvršne vlasti te vodeće parlamentarne strane, motiviran isključivo lukrativnim pobudama i jedan je od najpogibeljnijih oblika kriminalnog postupanja. Zbog vlastitih političkih interesa grubo je obezvrijedio temeljne društvene vrijednosti na kojima počivaju demokratski uređene države i to od samog vrha vlasti koji je izabran da te vrijednosti brani i koji mora biti garant poštivanja zakona. Premda u vrijeme događaja nije bio kazneno osuđivan, pravilno je cijenjeno da je u međuvremenu pravomoćno osuđen za istovrsno kazneno djelo. Ta se osuda odnosi također na postupanje u svojstvu predsjednika Vlade Republike Hrvatske, pri čemu je zlouporabio svoj položaj i stekao višemilijunsku imovinsku korist. To pokazuje da mu koruptivno kriminalno ponašanje ni tada nije bilo strano. Kao olakotne okolnosti pravilno je cijenjeno da je otac dvoje djece i nositelj Spomenice i odlikovanja vezano za sudjelovanje u Domovinskom ratu.

Vrhovni sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio kaznu za kaznena djela koja je počinio ovaj optuženik pa je prihvatio kazne zatvora 4 (četiri) godine za kazneno djelo udruživanja za počinjenje kaznenog djela i 5 (pet) godina za zlouporabu položaja i ovlasti. Međutim, pri odmjeravanju jedinstvene kazne zatvora prvostupanjski je sud propustio cijeniti ozbiljne zdravstvene tegobe optuženika. Nedovoljno je cijenjena smanjena kriminalna količina počinjenja kaznenog djela zlouporabe položaja i ovlasti jer je tužitelj ispustio dio optužbe iz optužnice. Stoga je Vrhovni sud prvostupanjsku jedinstvenu kaznu zatvora 8 (osam) godina preinačio i optuženika osudio na jedinstvenu kaznu zatvora 7 (sedam) godina.

Drugom optuženiku je kao olakotna okolnost cijenjena dosadašnja neosuđivanost. Otac je jednog djeteta. Cijenjena je uloga pomagača u počinjenju kaznenog djela, kritički odnos prema počinjenom kao i narušeno zdravstveno stanje. Kao otegotne okolnosti cijenjeno je višegodišnje, kontinuirano protupravno ponašanje što upućuje na viši stupanj ugrožavanja zaštićenog dobra. Pravilno je prvostupanjskom presudom osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora 2 (dvije) godine i 10 (deset) mjeseci.

Trećoj optuženici je kao olakotna okolnost cijenjena dosadašnja neosuđivanost. Majke je dvoje djece te lošeg zdravstvenog stanja. Kao otegotna okolnost cijenjeno je kontinuirano protupravno ponašanje. Pravilno je prvostupanjskom presudom osuđena na jedinstvenu kaznu zatvora 1 (jedna) godina i 4 (četiri) mjeseca.

Vrhovni sud Republike Hrvatske smatra da kazne nisu ni prestroge ni preblage te će ispuniti svrhu kažnjavanja. Počiniteljima ovakvih kaznenih djela mora se izreći odgovarajući prijekor u smislu kažnjavanja u skladu sa stupnjem njihove krivnje, a istovremeno ostvariti individualnu i generalnu svrhu kažnjavanja. Kazne će i utjecati na svijest građana da je činjenje kaznenih djela pogibeljno te da je kažnjavanje njihovih počinitelja opravdano. Time će se istovremeno pojačati povjerenje građana u pravni poredak koji treba biti utemeljen na vladavini prava. Osim toga, kazne sadrže i dostatnu količinu društvene i moralne osude za zlo koje su optuženici prouzrokovali.

Optuženoj je pravnoj osobi – političkoj stranci kao otegotna okolnost cijenjena visina znatne pribavljene protupravne imovinske koristi. Pravilno je prvostupanjskom presudom izrečena novčana kazna 3.500,000,00 (tri milijuna petsto tisuća) kuna i oduzeta imovinska korist od 14.609,497,07 kuna. Cijenjeno je da je riječ o vodećoj parlamentarnoj stranci koja zbog većeg broja članstva, ali i broja zastupnika ima značajne prihode. Stoga plaćanje izrečene novčane kazne neće dovesti u pitanje egzistenciju pravne osobe te će se postići svrha kažnjavanja.”