Gotovo dvije godine nakon što su u prvostupanjskom postupku pred osječkim sudom osuđeni za višemilijunske malverzacije kojima su oštetili državi i GNK Dinamo za najmanje 115,8 milijuna kuna, za braću Zdravka i Zorana Mamića, njihova bliskog suradnika Damira Vrbanovića i poreznika Milana Pernara na Vrhovnom sudu još uvijek se ne nazire pravomoćna presuda kojom bi taj proces napokon bio zaključen.

Nacional je tijekom prošloga tjedna došao do saznanja koja upućuju na zaključak da se to neće dogoditi ni u idućem srednjoročnom razdoblju, dapače – zbog niza pravnih manevara četvorice optuženika i njihovih odvjetnika, ali i postupanja Vrhovnog suda koji se čak poziva na epidemiju koronavirusa, izgledno je da presuda neće biti donesena još najmanje godinu dana. I premda ovaj sud nije vezan rokovima u kojima bi trebao rješavati slučajeve poput ovoga, pravni stručnjaci upozoravaju da se proces protiv Mamića i ostatka optužene nogometne mafije – prvi od nekoliko takvih – naprosto mora riješiti u primjerenom roku, između ostalog i zbog interesa javnosti te jasne poruke o kažnjavanju te vrste kriminala. Dakako, ako je on u formalno-pravnom smislu postojao.

Vrhovni sud Republike Hrvatske o ovom slučaju službeno se očitovao u ponedjeljak, 27. travnja, kada je na upit udruge Dinamo – to smo mi odgovorio dopisom u kojem ih obavještava o statusu predmeta. Između ostalog, u dopisu se objašnjava da se predmet “nalazi u rješavanju i bit će riješen prema redovitom redoslijedu rješavanja”, spominje se “složenost ovog predmeta” i “opterećenost suca izvjestitelja u drugim predmetima”, a na koncu otkrivaju dvije značajne informacije.

Prvo, okrivljenici su zatražili održavanje javne rasprave drugostupanjskog vijeća, što automatski predstavlja novo rastezanje procesa na teško predvidiv vremenski okvir. I drugo, Vrhovni sud upozorava da će upravo zbog toga – te velikog broja okrivljenika, njihovih branitelja i drugih sudionika – prilikom zakazivanja javne sjednice biti potrebno “voditi računa o preporukama zdravstvenih vlasti”. Drugim riječima, sud kojim predsjeda Đuro Sessa najavljuje da će ovaj dio procesa protiv Mamića i ostalih u svakom slučaju biti složen i logistički zahtjevan, pa samim time vjerojatno dodatno usporen.

Kako je Mamić u bijegu u Bosni i Hercegovini, evidentno je da će ta činjenica moći poslužiti kao povod za odgodu, a treba ukalkulirati još i eventualno izbjegavanje primanja poziva preostalih okrivljenika

Zahtjev obrane okrivljenih za sazivanjem javne rasprave drugostupanjskog vijeća donekle je očekivan, s obzirom na to da je Mamićeva obrana u ovom i preostalim predmetima protiv njega konstantno koristila sve zakonom dopuštene alate kako bi maksimalno usporila proces i odgodila donošenje različitih odluka – bilo da se radilo o samoj presudi, bilo o podizanju optužnice u drugom predmetu, koji pravni stručnjaci neslužbeno proglašavaju za njega znatno “opasnijim” i konkretnijim od prvoga, u kojemu se čeka pravomoćna presuda.

“Zahtjevom za održavanje javne rasprave obrana dobiva dodatnu mogućnost usmeno prezentirati argumente koje je ionako navela u žalbi na prvostupanjsku presudu, a potom i tužitelji iznose svoje argumente. Održava se samo jedna javna sjednica, što znači da se u tom smislu postupak neće znatno oduljiti, pogotovo uzevši u obzir neformalnu praksu po kojoj je sudac-izvjestitelj do tog trenutka zapravo već proučio kompletan predmet i de facto donio odluku koju potom podržavaju i ostali članovi vijeća. No postoji niz pravnih rukavaca u kojima se vrijeme može izgubiti ili ‘ukrasti’ – između ostalog pravo stranaka, pa tako i odbjeglog Zdravka Mamića, na prisustvovanje sjednici”, objasnio je za Nacional izvor iz pravosudnih krugova izvrsno upućen upravo u taj slučaj.

On je upozorio da je Zakonom o kaznenom postupku sud dužan pozvati okrivljenike i sjednica se bez njih može održati tek ako su oni uredno obaviješteni i nisu se odazvali, odnosno ako nisu izvijestile sud o promjeni boravišta. Kako je Mamić u bijegu u Bosni i Hercegovini, evidentno je da će ta činjenica moći poslužiti kao povod za odgodu, a treba ukalkulirati još i eventualno izbjegavanje primanja poziva preostalih okrivljenika i njihovih odvjetnika, potom zahtjeve za odgodu zbog zdravstvenih razloga i slično.

“Istina je da se tako sazivanje javne sjednice može pomaknuti za šest mjeseci, pa možda čak i za godinu dana, no u životu jednog tako složenog spisa to zapravo ne predstavlja značajan period, koliko god to u javnosti izgledalo drugačije; treba znati da su neki spisi u Hrvatskoj prije dočekali punoljetnost nego pravomoćnu presudu, ali i da se ovdje ne radi o pritvorskom predmetu pa s te strane nema direktnog povoda za žurno postupanje. Ali ipak, ako on dođe barem do faze sazivanja javne sjednice, to znači da je predmet gotovo pa riješen”, dodao je isti Nacionalov sugovornik iz pravosudnih krugova. Po informacijama Nacionala, sudac izvjestitelj za ovaj predmet je Žarko Dundović.

Sama presuda protiv braće Mamić, Vrbanovića i Pernara donesena je u lipnju 2018. godine i njome je Zdravko Mamić osuđen na šest i pol godina zatvora, dok su preostali okrivljenici dobili manje od pet godina – brat Zoran, primjerice, samo jedan mjesec manje – pa stoga nisu automatski upućeni na izdržavanje kazne, nego na slobodi čekaju pravomoćnost. No na ovom slučaju prelamala su se brojna gibanja na hrvatskoj političkoj, ali i obavještajnoj i paraobavještajnoj sceni: Mamić je tadašnjeg glavnog državnog odvjetnika Dinka Cvitana pokušao kompromitirati navodnom prepiskom sa sucima Županijskog suda u Osijeku, za koju se pokazalo da je falsificirana i sastavljena u radionici bivšeg pripadnika policije Franje Varge.

Potom se iz bijega u Međugorju neizravno obratio sucima Vrhovnog suda, ali i pokušao dodatno diskreditirati Vargu jer je bio svjestan njegova iskaza u kojemu je istražiteljima otkrio da odbjegli osuđenik ima ambiciju utjecaja na tu instituciju kroz podmetanje lažne komunikacije koja bi temeljito narušila njen kredibilitet, slično kao što je pokušao s Cvitanom i sucima nižeg ranga uključenima u njegov slučaj. Franjo Varga također je dao izjavu po kojoj Mamić “već ima svog čovjeka u Vrhovnom sudu”, dok za druge suce “ima spreman novac”.

“Od Zdravka Mamića htio sam utvrditi koji su suci na Vrhovnom sudu njegovi. Jednome je rekao ime, prezimena se ne sjećam. Ja sam htio utvrditi koji su ostali jer je Kolinda Grabar-Kitarović krenula u rušenje Plenkovića i sve informacije kojima baratamo su potrebne”, kazao je Varga pred istražiteljima, prema iskazu svojedobno objavljenom u Jutarnjem listu koncem 2018. godine. Tada je potvrdio i da je u kolovozu te godine bio kod Mamića u Međugorju te da mu je ovaj u još nekoliko navrata dao novac “za opremu teretane, jacuzzi i slično”.

Mamić je potvrdio transfer novca, a u to doba neizravno je otkrio i neke od argumenata kojima će na Vrhovnom sudu pokušati srušiti presudu protiv sebe i najbližih suradnika: u senzacionalističkom tonu objavio je da u samoj presudi postoji “čak pedeset procesnih grešaka”, zatim da su predmet vodili navodno neovlašteni tužitelji – što je formalni prigovor koji je u drugim sličnim slučajevima već odbacivan – te je napomenuo i da su se tijekom postupka tijela GNK Dinama izjasnila da taj klub nije oštećen, premda se to moglo očekivati s obzirom na njegov golemi višegodišnji utjecaj na apsolutno sve procese u Dinamu.

Na koncu, Mamić tvrdi i da u samom obrazloženju presude postoji niz paradoksa, poput pogrešno navedenog kaznenog djela za koje je osuđen premda za njega nije ni optužen, te različitog trajanja zatvorske kazne u usmeno izrečenoj i pismeno napisanoj presudi, u jednom njenom dijelu.

“To je apsurdno i apsolutno ne ulijeva vjeru u pravni sustav. Isto tako, u nekim dijelovima presude o Vrbanoviću citira se moj iskaz, a u djelu gdje sam ja, stoji Vrbanovićev iskaz. To je strašno, kako je napisana ta presuda”, kazao je između ostalog Mamić u spomenutom razgovoru za Jutarnji list. “Trebalo je pet mjeseci da dobijem presudu i nakon što smo je pročitali, shvatili smo da je to neviđena montaža i da ovakva presuda teško može opstati jer se jednostavno ne može objasniti presuda u kojoj se djelo nije dogodilo. Obrazloženja nema i to me jako ohrabruje”, kazao je Mamić u tom razdoblju.

U samoj presudi, pak, vrlo jasno je navedeno da je optužena četvorka kriva za izvlačenje ukupno 115,8 milijuna kuna iz Dinama, dok su njihove obrane bile “neuvjerljive i nelogične te sračunate izbjegavanju kazneno-pravne odgovornosti”, dok su iskazi većine svjedoka – pa tako i Luke Modrića i Dejana Lovrena – imali “očitu namjeru da pogoduju obranama okrivljenika”. Ključno pitanje procesa bilo je imaju li Modrić i Lovren pravo na 50-postotno transferno obeštećenje prilikom odlaska iz kluba, na osnovu kojega je isplaćeno 66,9 milijuna kuna Modriću i 25,8 milijuna kuna Lovrenu, od čega su najveći dio igrači proslijedili upravo Mamiću i njegovoj obitelji.

U Modrićevu slučaju na temelju izvedenih dokaza i iskaza svjedoka sud je zaključio da je aneks ugovora antedatiran, dok za Lovrena smatraju da nije ni imao potpisan aneks o podjeli transfera. Sud nije povjerovao Modrićevu iskazu, a jedan od dokaza je i grafološko vještačenje Andree Ledić, koja je utvrdila da su na “originalima aneksa ugovora o profesionalnom igranju od 10. 7. 2004. i 15. 12. 2005. autentični potpisi Luke Modrića kojima se koristio od 2008. godine nadalje, iz čega proizlazi nedvojbeni zaključak da je predmetni aneks ugovora antedatiran jer je potpisan potpisom kojim se igrač Luka Modrić koristio tek od 2008. godine”.

Nije prošla ni teza obrane i okrivljenih, kao i svjedoka, da se naknadnom potpisivanju aneksa pribjeglo kako bi igračima njihov dio obeštećenja bio isplaćen na račun u Hrvatskoj, a ne u inozemstvu, što je bilo predviđeno prvotnim aneksom. Naime, pregledom ugovora i aneksa drugih igrača Dinama u inkriminiranom periodu, utvrđeno je da nijedan od njih ne predviđa gdje će se isplatiti igračev dio obeštećenja. U Lovrenovom slučaju sud tvrdi da “igrač nije imao zaključen aneks kojim se regulira podjela obeštećenja između njega i kluba te da je do zaključenja istoga ustvari došlo za vrijeme trajanja poreznog nadzora u Dinamu”.

U nizu dokaza raščlanile su se brojne transakcije kojima su braća Mamić novcem od Modrića i Lovrena zapravo vraćala pozajmice zbog kojih je Dinamo čak svojedobno podizao kredite, što znači da su de facto dvostruko oštetili Dinamo, a izvedeni su i dokazi vještačenja računala. Kao jedan od dokaza lažiranja datuma potpisivanja aneksa, poslužila je čak i činjenica da su se oni nalazili na službenom klupskom memorandumu koji se počeo koristiti tek godinama kasnije.

Mamićeva žalba na sedamdesetak stranica problematizira presudu vijeća Županijskog suda u Osijeku pod predsjedanjem suca Darka Krušlina i mahom se doista koncentrira na spomenute navodne pogreške, tipfelere, formalne propuste i slično, a neslužbene informacije Nacionala upozoravaju na još jednu iznimno zanimljivu okolnost: spomenuta prvostupanjska presuda, naime, donesena je preglasavanjem unutar sudačkog vijeća Županijskog suda u Osijeku i u ovom slučaju nije vrijedila praksa po kojoj sudac izvjestitelj (odnosno predsjednik sudačkog vijeća) de facto rješava predmet, a njegovi kolege članovi vijeća samo potvrđuju donesenu odluku. Dapače: upravo sudac Krušlin, tvrde izvori Nacionala, ovdje je ostao u manjini i na koncu je preglasan.

Na Vrhovnom sudu teoretski se može ponoviti upravo ovakva situacija, a postupanje ove institucije bit će pod posebnim povećalom zbog ranije spomenutog Mamićeva pokušaja kompromitiranja dijela sudaca, potom Vargine izjave da odbjegli gazda Dinama “već ima svoje ljude u ovom sudu i novac spreman za njih”, ali i prošlogodišnjeg Mamićeva javnog istupa u kojemu je samog predsjednika Vrhovnog suda Đuru Sessu optužio za korumpiranost.

Mamićeva žalba na sedamdesetak stranica problematizira presudu vijeća Županijskog suda u Osijeku i mahom se koncentrira na navodne pogreške, tipfelere i formalne propuste u sudskom postupku

Kako je Nacional tada otkrio, Mamić je planirao Sessu optužiti da je od njega primio mito kako bi iskoristio svoj utjecaj da pomogne Dinamu u petnaestak godina starom sudskom sporu okončanom tek 2017., u kojem je današnji predsjednik Vrhovnog suda u početku donio krajnje neobičnu odluku s navodnim ciljem pogodovanja Dinamu, odnosno Zdravku Mamiću koji je u tom klubu upravo tada uzeo prevlast. Slučaj se odnosi na tužbu koju je još početkom dvijetisućitih protiv Dinama podnio njegov vratar Dražen Ladić, i to zbog potraživanja u iznosu 400 tisuća eura. Tužbe su istovremeno podnijeli i Joško Jeličić i Goran Jurić, kojima je zagrebački klub također odbijao isplatiti novac tvrdeći da nije pravni sljednik sportskog dioničkog društva NK Dinamo, koje je završilo u stečaju. Jeličić i Jurić naknadno su pristali na dogovor i novac primili “zaobilaznim” putem, što je jedna od točaka druge optužnice protiv Mamića i ostalih. Za razliku od njih, Ladić je odbijao isplatu na crno i inzistirao na sudskom rješenju spora.

Taj predmet došao je u ruke tadašnjeg suca Općinskog suda u Zagrebu Mladena Ježeka. Ubrzo potom nastala je krajnje neobična pravna situacija, odnosno slučaj bez presedana do današnjih dana: tadašnji predsjednik ovog suda Đuro Sessa uvažio je Dinamov zahtjev za izuzećem suca uz obrazloženje da je, pojednostavljeno rečeno, bio previše revan. Ježek je, naime, savjesno i angažirano sazivao ročišta i taj relativno jednostavan proces očito namjeravao dovršiti u primjerenom roku, pa su predstavnici Dinama zatražili njegovo izuzeće. Sessinom odlukom to se i dogodilo, a Ladić je burno reagirao:

“Zamislite kakvo sam rješenje dobio! Predsjednik Općinskog suda Đuro Sessa prihvatio je Dinamov zahtjev za izuzeće suca Mladena Ježeka zbog – pristranosti. A u odluci, ne možete vjerovati, piše ovo: ‘Iako u konkretnom slučaju nema dokaza o sudačkoj pristranosti, njegova velika ažurnost nagovještava da bi pristranosti uskoro moglo biti.’ Smiješno, zar ne? Sudac je izuzet zato što je radio. Kao, prečesto je sazivao rasprave. Pa gdje toga ima?! No čuo sam da je predsjednik suda bio s Mamićem na večeri.”

Po Nacionalovim izvorima Mamić tvrdi da ima dokaze o Sessinoj korumpiranosti i spreman je iznijeti ih javno, a navodno postoje i svjedoci. Jednoj bliskoj osobi rekao je da je Sessa “njegov i božji” te da mu je u više navrata platio toliko puno novca da to ne može na tomu ostati. Kao i da će kad-tad Sessa za to morati snositi odgovornost. “Ono što mogu reći jest da je korumpiran Đuro Sessa, sudac koji je predsjednik Vrhovnog suda. Poručujem mu da je korumpiran. On je jedan nepošten, pokvareni sudac, a kad se stvore uvjeti za to, ja ću to bez problema dokazati. Spreman sam da se zajedno podvrgnemo detektoru laži”, kazao je tada Mamić. S formalnim plasiranjem optužbi navodno čeka zbog rokova zastare: oni su, naime, za davanje mita pet godina kraći u odnosu na rokove zastare za primanje mita, pa Mamić navodno očekuje trenutak kada će se osobno naći u tom procjepu i formalno biti oslobođen, dok bi se protiv njegove mete postupak teoretski još uvijek mogao povesti.

S druge strane, Nacionalovi izvori bliski vrhu hrvatskog sigurnosnog sustava tvrdili su da je povod Mamićevih optužbi na Sessin račun zapravo činjenica da je upravo on osujetio plan za “ulazak” u pojedine suce Vrhovnog suda, odnosno da ga je spriječio u namjeri podmićivanja nekog od sudaca. Sve te aspekte treba uzeti u obzir kada se govori o Mamićevoj taktici odugovlačenja donošenja pravomoćne presude protiv njega i bliskih suradnika, kao i izjašnjavanju Vrhovnog suda da se predmet “nalazi u rješavanju i bit će riješen prema redovnom redoslijedu rješavanja”. Čini se, naprosto, da se ovdje nikome ne žuri.