Vozačica Taxi Cammea, Sanja Sajko, taksi vozi četiri mjeseca, prema njezinoj životnoj priči i ona je žena koja ruši stereotipe. Ovaj posao nije nimalo lak, vozači se često nalaze u zahtjevnim i napornim situacijama u kojima je potrebna brza reakcija bilo da je riječ o opasnosti, pljački ili klijentu koji treba liječničku pomoć i hitan prijevoz do bolnice… Sanja Sajko vrlo je razborita osoba te je zadovoljna je uvjetima na poslu, kojeg shvaća vrlo ozbiljno. Donosimo vam njenu priču koja otkriva neke životne situacije u kojima je ona vrlo dobro reagirala…

Zagrebački Zeleni val, ponoć je taman prošla. Za volanom Cammeo taksija je vozačica – Sanja Sajko.

“Tko je maskota Gardalanda; zmaj ili dinosaur?”, o tome se u gluho doba noći raspravljalo vozeći se u centru metropole.

“Zmaj je maskota, sto posto! Ima krila, lako je vidjeti razliku”, smije se Sanja.

Taksi vozi četiri mjeseca, no prije se bavila različitim poslovima.

“Po struci sam dizajnerica, ali me taj posao nije osvojio pa sam se okušala u raznim poslovima. Radila sam u casinu, prodavala sam električne cigarete u shopping centru na Jankomiru pa sam čak bila i poštarica”, otkriva ljubazna vozačica.

Gdje ste raznosili poštu?

“Na Gornjem gradu, to je dugo bio moj svakodnevni ured”, odgovara.

Poštarica?

“Drugačije je kad pisma raznosi žena. Svi rado priskoče u pomoć. Jednom sam s poštanskim kolicima zapela na Tuškancu u snijegu, a taj čas su me iz problema izbavila četiri dečka. Još su, k tome, ti dečki bili i zgodni. Nisam se žalila”, nastavlja.

Što vam se još kao poštarici događalo?

“Ima jedna anegdota koja objedinjuje i Cammeo i poštarski posao. Bio je pokušaj pljačke. Naime, na Bukovcu sam čekala stranku i primijetila da je tamošnji poštar na žutom motoru ostavio torbu. Znam što je u pravilu unutra, preporučena pošta, bankovne kartice i slično… U jednom trenu trojica golobradih klinaca odlučili su ‘zaviriti’ u tu torbu. A zatim su i – uzeli što im se sviđalo te pobjegli. Viknula sam poštaru da jurne za klincima, ja za krenula za njima u Cammeovom taksiju, i na kraju ih je on uspio uloviti”, prepričala je događaj Sanja Sajko.

Jeste li, kao vozačica taksija, zadovoljnija nego kao poštarica?

“Prijatelj je radio u Cammeu i oduševljeno mi je pričao kako je zadovoljan poslom. Zamolila sam ga da mi dogovori sastanak. I tako je krenula nova karijera. Ugodno me iznenadio posao. Nigdje nisam vidjela takav odnos prema ljudima – topao i ljudski. Htjela me je čak i konkurencija, ali ne pada mi na pamet otići iz Cammea. Ovdje su mi savršeni uvjeti, moja jedina briga je voziti i brinuti o putnicima. Sve ostalo je ‘pokriveno’, o drugome ne moram brinuti”, prokomentirala je ukratko.

Iznenade li se ljudi kada vide da je za volanom taksija gospođa?

“Putnici imaju sasvim drugačiju percepciju o ženama nego o muškarcima. Mislim da bi žene apsolutno trebale raditi ovaj posao. Dečki iz firme, kada mi nešto treba, rado će priskočiti. Kolega s kojime dijelim ovaj automobil, je sjajan. Stvarno se dobro slažemo. Ne mogu biti zadovoljnija”, kazala je.

Što se još događa u životu taksistice?

“Pamtim mamu koja je hitno trebala prevesti bolesno dijete iz jedne bolnice u drugu. Nije mogla dobiti taksi pa je zaustavljala ljude, ali bezuspješno. Tada sam slučajno, u taksiju, prošla pokraj nje i zaustavila se i povezla ih. Žena se raznježila. Druga žena, ušla je u taksi sa slomljenom rukom. Bila je isprepadana, jako se bojala i trpjela je jake bolove, kao i ne bi? Kako bih joj olakšala, počela sam je zezati i opuštati je, a ona se ubrzo počela čak i smijati. Kada smo stigli pred Traumatološku bolnicu odlučila sam joj pomoći i otpratiti je do vrata Hitnog prijema”, rekla je o ozbiljnim slučajevima na poslu.

Što očekuje one koji razmišljaju o karijeri u Cammeu?

“Za početak, to nije opasan posao, postoji više metoda zaštite, od ‘panic buttona’ do odbijanja vožnje ako procijeniš da je zaista sumnjiva osoba koja želi ući u vozilo. Jedina stvar koju ne možemo kontrolirati je promet, ali to ne ovisi o taksiju. Posao nije težak, radila sam i mnogo teže. Nisam mjerodavna, jer sam zaljubljena u ovaj posao. Na slobodan dan mi nedostaje posao, onda je sve jasno”, naglasila je.

Plaća?

“Najviša u branši i stiže na vrijeme. Osim toga, vozači na cestu izlaze potpuno spremni, a za svaki problem postoji rješenje. To je kombinacija koja pridonosi zadovoljstvu nas koji radimo”, rekla je.

Kako provodite slobodno vrijeme?

“Ovisnica sam o Gardalandu, idem tamo jednom godišnje, zbog njega sam na naučila talijanski što mi dobro dođe u poslu. Imam psa, kujicu Deu. Ona je glavna. Šećemo svaki dan 15 kilometara, a imam i četiri mačke. Pišem i kratke priče, dogodovštine s posla, a ako bude sreće, mogla bi mi uskoro izaći i zbirka priča iz taksija”, otkrila je svoje planove.

https://cammeo.hr/hr/vozi-za-cammeo

Sanja Sajko