Poznato je da spavanje poboljšava kognitivne sposobnosti, a osobito se naglašavaju pozitivni učinci dubokog sna. No, i lagani san u koji spada popodnevno drijemanje ima itekako važan učinak na mozak

Nova studija koju su proveli znanstvenici sa Sveučilišta Rice  u Houstonu i Medicinskog fakulteta Weill Cornell otkrila je ključni mehanizam kojim se kroz san poboljšavaju neuronske i bihevioralne performanse, mijenjajući naše temeljne razumijevanje mehanizma spavanja.

Istraživanje, objavljeno u časopisu Science, otkriva da NREM spavanje – lagani san u kojem smo kada drijemamo – potiče sinkronizaciju mozga i poboljšava kodiranje informacija.

Istraživači su replicirali te učinke kroz invazivnu stimulaciju koja bi se u budućnosti mogla koristiti u inovativnim tretmanima za liječenje poremećaja spavanja i za poboljšanje kognitivnih i bihevioralnih performansi.

Istraživanje se temeljilo na ispitivanju neuralnih aktivnosti u više područja mozga kod makakija dok su  obavljali zadatak vizualnog razlikovanja prije i nakon 30-minutnog razdoblja NREM spavanja.

Koristeći elektrodne nizove, zabilježili su aktivnost tisuća neurona u tri područja mozga: primarnom i srednjem vidnom korteksu te dorzolateralnom prefrontalnom korteksu, koji su povezani s vizualnom obradom i izvršnim funkcijama.

Kako bi se uvjerili da su makakiji bili u NREM snu, znanstvenici su pomoću polisomnografije pratili aktivnosti mozga i mišića uz videoanalizu. Morali su biti sigurni da su im oči zatvorene i tijelo opušteno.

Nalazi su pokazali da je spavanje poboljšalo performanse životinja u vizualnom zadatku s povećanom preciznošću u razlikovanju rotiranih slika. Važno je naglasiti da je poboljšanje uočeno samo kod majmuna koji su stvarno zaspali.

Nove mogućnosti u liječenju

Osim toga, znanstvenici su simulirali neuralne učinke sna kroz niskofrekventnu električnu stimulaciju vidnog korteksa. Primijenili su 4-Hz stimulaciju kako bi oponašali delta frekvenciju opaženu tijekom NREM spavanja dok su životinje bile budne.

Ova umjetna stimulacija reproducirala je učinak desinkronizacije uočen nakon spavanja i na sličan način poboljšala izvedbu zadataka životinja, ukazujući na to da bi se električna stimulacije potencijalno mogli koristiti u liječenju.

“Ovo je otkriće značajno jer sugerira da bi se obnavljanje i poboljšanje performansi moglo postići i bez sna”, u zaključku studije navodi koautor Valentin Dragoi, profesor elektrotehnike i računalnog inženjerstva na Riceu.

“Sposobnost reproduciranja neuralne desinkronizacije slične snu u budnom stanju otvara nove mogućnosti za poboljšanje kognitivnih i perceptivnih performansi u situacijama u kojima spavanje nije izvedivo – primjerice kod osoba s poremećajima spavanja.